Vladimir Putin bio je gospodar svega što je nadzirao - zatim je napao Ukrajinu. Prvi put u dva desetljeća protivnici ruskog predsjednika smatraju da bi on doista mogao otići s vlasti, i to u bliskoj budućnosti. Doduše, ne slažu se oko načina njegova odlaska i potencijalnih nasljednika, a mnogo toga zapravo ovisi o daljnjem tijeku rata koji je potkopao Putinovu nepobjedivost, piše portal Politico, analizirajući situaciju u Kremlju s relevantnim sugovornikom
Dok se demoralizirane ruske snage povlače nakon ponižavajućih poraza u Ukrajini u jeku neuspješne i nepopularne mobilizacije, u Kremlju se javno okreću jedni protiv drugih, a ne štede ni vojno zapovjedništvo, piše Politico. Takvo ponašanje ruske 'elite' - uključujući čečenskog vođu Ramzana Kadirova i paravojnog šefa Jevgenija Prigožina - do prije nekoliko tjedana bilo je nezamislivo. Mihail Kasjanov, Putinov premijer od 2000. do 2004., predviđa da bi se ruskom vladaru prijestolje moglo naglo izmaknuti.
'Za tri ili četiri mjeseca vjerujem da će doći do ključne promjene', rekao je Kasjanov, a sada živi u egzilu, za Sky News krajem rujna. Drugi Putinovi protivnici nisu tako jasni u pogledu vremena, ali uz sve veće optužbe i kritike ruskih vojnih zapovjednika, osjećaju da rat označava prekretnicu, nadajući se početku kraja za 'ruskog cara'.
vezane vijesti
'Može li se izmigoljiti, ne znam', rekao je za Politico bivši ruski naftni tajkun i istaknuti Putinov kritičar Mihail Hodorkovski. Zahvaljujući otporu Ukrajine, pogrešnim koracima Rusije i nevještoj taktici na bojnom polju, oni u Kremlju i drugi veliki politički igrači razmišljaju o životu nakon Putina, dodao je. Osobito se ističu Kadirov i Prigožin, inače bliski saveznici ruskog vođe. Bacili su se na vojne zapovjednike, koje preziru kao 'mirnodopske generale', dok su njih dvojica zahtijevala žešću akciju u Ukrajini. Nastoje ostaviti dojam lojalnosti, ali Hodorkovski sumnja da igraju dvostruku igru.
'Prigožin je danas pod kontrolom Putina', rekao je Hodorkovski. 'Ali on se također priprema za život nakon Putina. I gradi odnos s Kadirovom', dodaje.
Prigožin je promijenio svoj modus operandi. Krajem rujna prvi je put priznao da je osnovao skupinu Wagner, rusku paravojnu postrojbu optuženu da je u ime Kremlja počinila teška kršenja ljudskih prava u Africi, Siriji i Ukrajini. To je iznenađujuće priznanje, s obzirom na to da je u prošlosti tužio medije jer su ga imenovali Wagnerovim šefom. Sada se predstavlja kao netko koga bi trebalo shvatiti ozbiljno kao vojnog zapovjednika, a pred ukrajinskom protuofenzivom oko Harkiva i Hersona plješće Kadirovu zbog njegovih zahtjeva na društvenim mrežama za 'drastičnijim mjerama', uključujući proglašenje ratnog stanja u ruskim pograničnim područjima i uporabu nuklearnog oružja. Prigožin je također podržao Kadirovljev poziv da se ruski neuspješni zapovjednici kazne, oduzmu im se činovi i medalje te ih se pošalje na front.
'Prekrasno, Ramzane, samo tako nastavi', rekao je Prigožin u objavi na društvenim mrežama. 'Ove bitange treba poslati na front bose s mitraljezima', dodao je. Ključno je da su obojica izbjegla izravnu osudu Putina. To bi moglo služiti interesima Kremlja - okrivljavanje vojske i odvraćanje bijesa od Putina, kažu ruski prognanici i zapadni analitičari. Ipak, ruski portal Meduza nedavno je izvijestio da dvije zvijezde u usponu, guverner Tulske oblasti Aleksej Djumin i Putinov pomoćnik te bivši šef Jaroslavske regije Dmitrij Mironov, potiho podržavaju Kadirova i Prigožina.
Rat je 'pokrenuo javnu utrku nasljednika', primijetio je ruski novinar Andrej Percev. Bivši predsjednik i bivši premijer Dmitrij Medvedev, koji je nekoć želio izgledati kao modernizator, izriče prijetnje Zapadu od kojih se ledi krv u žilama. Šef Dume Vjačeslav Volodin također se sve više gura u prvi plan, baš kao i bivši premijer i aktualni prvi zamjenik šefa kabineta Sergej Kirijenko, koji se donedavno klonio medija, a sada se šeće po Donbasu u maskirnoj uniformi.
Ipak, neki analitičari skeptični su oko Putinova odlaska s vlasti. Da su to tek 'puste želje', smatra Emily Ferris, stručnjakinja za Rusiju na britanskom Royal United Services Institute. Podsjeća da je Putin 'uvijek poticao rivalstvo' - strategiju zavadi pa vladaj. Unatoč tome, postoje znakovi unutarnje borbe za moć i formiranja dva glavna saveza: 'ratne stranke', koju predvode Kadirov i Prigožin, te suprotstavljene frakcije koju čine sigurnosne agencije, ministar obrane Sergej Šojgu i Valerij Gerasimov, načelnik Glavnog stožera, kaže Hodorkovski. Prošlog tjedna Alekseja Slobodenjuka, Prigožinova pomoćnika i propagandista, izvukla je iz automobila specijalna jedinica Nacionalne garde i privela ga.
Ako Rusija nastavi nizati neuspjehe na bojišnici, Hodorkovski vidi dva moguća scenarija. U prvom se suparnički tabori udružuju i pritišću Putina da odstupi kako bi ga sustav koji je stvorio nadživio, obećavajući mu imunitet i zadržavanje bogatstva. U tom slučaju Putina bi zamijenio premijer Mihail Mišustin, bivši direktor Federalne porezne službe. 'Ali onda bi došlo do borbe oko toga tko ga kontrolira', kaže Hodorkovski.
Drugi scenarij je sukob između 'ratne stranke' i njihovih protivnika u sigurnosnim i obrambenim agencijama, daleko više fragmentiranih i demoraliziranih. Može li Putin izbjeći posljedice svog rata? Hodorkovski nije siguran, ali kaže: 'Putina sam uvijek smatrao vrlo pragmatičnom osobom. Ne razmišljam više na taj način. On se sve više oslanja na svoje emocije.'
