Navršava se točno 60 godina od trenutka u kojem je Te Arikinui Dame Te Atairangikaahu stupila na maorsko prijestolje kao prva kraljica u povijesti tog autohtonog naroda s Novog Zelanda. Time je započela najduža i po mnogima najsjajnija vladavina u povijesti Maora – era koja je trajala punih 40 godina, sve do njezine smrti prije 20 godina.

Donosimo portret kraljice koja je uspjela povezati tradicionalni autoritet s modernim političkim okolnostima.

Krunidba kraljice Te 23. svibnja 1966. godine označila je duboku prekretnicu u povijesti panplemenskog pokreta Kingitanga (Pokret maorskog kralja). Princeza Piki, kako je tada bilo ime buduće kraljice, stupila je na prijestolje kao šesti maorski monarh i prva žena na toj dužnosti, preuzevši ime svoje majke. Kao prva žena na čelu pokreta simbolizirala je kontinuitet kulturnog identiteta, političkog jedinstva i borbe za očuvanje prava domorodačkog stanovništva u razdoblju intenzivnih društvenih i političkih promjena.

Mnogi se slažu da je Te tijekom četrdeset godina provedenih na vlasti, najduže u povijesti ovog pokreta, postala neusporediv simbol jedinstva, kulturnog ponosa i očuvanja maorskog jezika. Njezina dugogodišnja vladavina, smatraju mnogi, ostavila je dubok trag u odnosima između novozelandske države i autohtonih zajednica.

Radi razumijevanja maorske monarhije valja reći da je ona nastala sredinom 19. stoljeća kao odgovor na rastući pritisak britanske kolonizacije i gubitak maorske zemlje. Pokret je osnovan radi stvaranja političkog jedinstva među različitim maorskim plemenima te očuvanja njihove autonomije, a prvi maorski kralj bio je Pōtatau Te Wherowhero, čime je uspostavljena dinastijska linija kojoj je pripadala i Te Atairangikaahu.

Karizmom i dostojanstvom do ispravljanja povijesnih nepravdi

Rođena je 23. srpnja 1931. godine kao Pikimene Korokī Mahuta u Waahi Pāu, u regiji Waikato, a bila je kći petog maorskog kralja Korokī Mahuta i potomak izravne loze prvog maorskog vladara. Od rane mladosti bila je uključena u ceremonijalni i politički život Kīngitange te je njezino obrazovanje obuhvaćalo tradicionalne maorske vrijednosti i zapadni školski sustav. Već u djetinjstvu smatrana je potencijalnom nasljednicom zbog svoje karizme, dostojanstva i sposobnosti povezivanja različitih plemenskih zajednica.

Nakon smrti oca 1966. godine, tijekom tradicionalnog razdoblja žalovanja, poglavice pokreta Kīngitanga izabrale su upravo nju za novu vladaricu, čime je postala prva žena koja je preuzela vodeću ulogu u maorskoj monarhiji. Pri stupanju na prijestolje preuzela je ime Te Atairangikaahu, što se može prevesti kao 'jastreb jutarnjeg neba'. Njezina krunidba predstavljala je povijesni trenutak ne samo za Maore kao narod, već i za šire novozelandsko društvo jer je označila novu fazu afirmacije autohtonog identiteta u suvremenoj državi.

Tijekom svoje vladavine Te je razvila izniman moralni i politički autoritet. Iako formalno nije posjedovala izvršne ovlasti, njezin je utjecaj bio značajan u pitanjima očuvanja maorske kulture, jezika i prava na zemlju, a osobito je važna bila njezina uloga u razdoblju snažnog maorskog kulturnog preporoda 1970-ih i 1980-ih, kada su maorske zajednice intenzivirale zahtjeve za priznavanjem povijesnih nepravdi povezanih s kolonijalnim oduzimanjem njihove zemlje.

Njezina međunarodna reputacija također je bila značajna. Te Atairangikaahu je sudjelovala na brojnim susretima autohtonih naroda te primala svjetske državnike i članove britanske kraljevske obitelji. Godine 1970. postala je i prva maorska žena odlikovana titulom dame Britanskog Carstva, a 1987. bila je dobitnica najvišeg civilnog odlikovanja Novog Zelanda. Time je službeno potvrđena njezina važnost ne samo za Maore, već i za cjelokupan nacionalni identitet Novog Zelanda.

Pokopana u neoznačenom grobu

Smrt Te Atairangikaahu 2006. godine izazvala je golemu nacionalnu tugu pa su se tisuće ljudi okupile na ceremonijama oproštaja u Tūrangawaewae Maraeu, tradicionalnom sjedištu Kīngitange. Pokopana je na planini Taupiri u neoznačenom grobu, kao i njezini preci, kao znak jednakosti s njihovim narodom. Sućut povodom smrti maorske vladarice uputila je i britanska kraljica Elizabeta II.

Sin preminule kraljice Tūheitia Paki izabran je za nasljednika, čime je nastavljen kontinuitet dinastije. Poznavatelji maorske kulture ističu da je kraljičino nasljeđe ostalo trajno prisutno u suvremenoj političkoj i kulturnoj svijesti Novog Zelanda, a njezinu vladavinu smatraju razdobljem stabilnosti, dostojanstva i jačanja maorske samosvijesti.

Također ukazuju na to da se njezina ostavština reflektira u diplomatskom premošćivanju odnosa između Maora i britanske krune, ali i u snazi ženskog vodstva u autohtonom svijetu. Njezin utjecaj živi i danas kroz njezinu unuku Te Arikinui Kuini Nga Wai hono i te po, a ona kao druga maorska kraljica nastavlja voditi svoj narod u suvremenom dobu.