Val prijetnji, koje uglavnom stižu elektroničkom poštom, otkrio je ozbiljne slabosti europskog sigurnosnog sustava. Dovoljna je jedna anonimna poruka da se pokrene velika policijska operacija, evakuira škola ili preusmjeri putnički zrakoplov.

Kako piše CNN, problem dodatno otežava činjenica da europske države na prijetnje reagiraju različito, a zajednički sustav za procjenu njihove vjerodostojnosti još ne postoji.

Dok jedne zemlje odmah poduzimaju opsežne sigurnosne mjere, druge nastoje izbjeći prekid rada javnih službi ako nema konkretnih pokazatelja opasnosti.

Borbeni avioni podizani zbog putničkih letova

Među najdramatičnijim incidentima bile su prijetnje upućene zrakoplovnim kompanijama. Više od 50 letova našlo se na meti dojava o bombama, zbog čega su pojedini zrakoplovi preusmjereni u druge zračne luke.

U Mađarskoj i Francuskoj vlasti su podizale borbene avione kako bi pratili ugrožene putničke zrakoplove. Takve intervencije zahtijevaju koordinaciju kontrole zračnog prometa, policije, vojnih struktura i sigurnosnih službi.

Problem nastaje kada zrakoplov prelazi granice nekoliko država, a svaka od njih ima vlastite protokole za postupanje u slučaju prijetnje.

Izvršni direktor mađarske niskotarifne kompanije Wizz Air József Váradi upozorio je da Europi nedostaje usklađen sigurnosni odgovor.

Otkrio je da je o tome već razgovarao s predstavnicima Europske komisije te predložio bolju koordinaciju, a moguće i uspostavu središnjeg tijela koje bi upravljalo takvim incidentima. No priznao je da je riječ o politički osjetljivom pitanju jer države ne žele prepustiti dio svojih sigurnosnih ovlasti zajedničkim institucijama.

Jedan e-mail može izazvati golem kaos

Grégoire Roos, direktor programa za Europu, Rusiju i Euroaziju u londonskom institutu Chatham House, smatra da europske vlasti uglavnom ozbiljno pristupaju prijetnjama, ali da je njihova međusobna koordinacija nedovoljna.

Prema njegovim riječima, svaka država trenutačno koristi vlastite procedure i sigurnosne standarde. Zato predlaže uspostavu zajedničkih europskih kriterija za procjenu opasnosti, uz bržu razmjenu obavještajnih i tehničkih podataka.

U takav sustav trebali bi biti uključeni Europol, nacionalne i regionalne policije te zrakoplovne vlasti. Poseban je problem nerazmjer između troška izazivanja incidenta i njegova sprječavanja.

Slanje prijeteće elektroničke poruke gotovo ništa ne košta, dok odgovor može zahtijevati angažiranje velikog broja policajaca, evakuaciju javnih zgrada, preusmjeravanje letova i prekid svakodnevnih aktivnosti.

Time se troše znatni javni resursi, a među građanima raste osjećaj nesigurnosti.

U Italiji prijetnje stigle na više od 10.000 školskih adresa

Posebno velik broj dojava zabilježen je u Italiji. U srijedu su prijeteće poruke poslane na adrese približno 6300 škola, a dan poslije na još oko 3778.

Stotine škola bile su evakuirane, dok su druge nastavile s nastavom nakon procjene da nema neposredne opasnosti. Talijanska premijerka Giorgia Meloni pozvala je roditelje na smirenost i najavila promjene sigurnosnih protokola.

Prema novom pristupu, sama masovna elektronička poruka ne bi trebala biti dovoljan razlog za automatsku evakuaciju škole ako ne postoje dodatni dokazi o stvarnoj prijetnji.

Slične poruke primile su i škole u Škotskoj, Sjevernoj Irskoj i Republici Irskoj. Ondje je policija procijenila da je vjerojatno riječ o lažnim dojavama, pa škole nisu evakuirane.

Neke zračne luke nastavile su raditi

Razlike u postupanju vidljive su i u zračnom prometu. Londonski Heathrow i zračna luka u Birminghamu nastavili su s radom unatoč zaprimljenim prijetnjama, nakon što su nadležne službe procijenile da nisu vjerodostojne.

Roos smatra da bi takav pristup, temeljen na procjeni rizika, mogao poslužiti kao primjer drugim europskim državama.

Upozorio je da automatsko zatvaranje javnih ustanova i prometne infrastrukture može dodatno pojačati strah među stanovništvom, osobito kada se pokaže da prijetnja nije bila stvarna.

Ključno je, smatra, pronaći ravnotežu između zaštite građana i sprječavanja nepotrebnih poremećaja.

Hakeri koriste tuđe račune, istraga je sve teža

Utvrđivanje identiteta osoba koje šalju prijetnje predstavlja velik izazov za istražitelje.

Većina poruka poslana je elektroničkom poštom, a stručnjaci za kibernetičku sigurnost otkrili su da su mnoge stizale s legitimnih internetskih računa koje su prethodno preuzeli nepoznati napadači.

Tvrtke Proofpoint i Abnormal Security utvrdile su da je znatan dio prijetnji poslan upravo s takvih kompromitiranih računa.

To otežava otkrivanje stvarnih pošiljatelja jer tragovi mogu voditi prema osobama i organizacijama koje s prijetnjama nemaju nikakve veze. Pojedine poruke bile su potpisane imenima određenih skupina, uključujući rusku ultranacionalističku organizaciju Male State.

Međutim, istražitelji upozoravaju da takvi potpisi mogu biti namjerno lažni i služiti za prikrivanje stvarnog podrijetla prijetnji.

Sumnje padaju na Rusiju, ali Macron upozorava

Zbog velikog broja incidenata i njihove rasprostranjenosti pojavile su se sumnje da bi prijetnje mogle biti dio šire kampanje hibridnog ratovanja.

Takve operacije mogu uključivati kibernetičke napade, sabotaže, dezinformacije i druge aktivnosti kojima se nastoji oslabiti povjerenje građana u državne institucije bez izravnog vojnog sukoba.

Rusija se posljednjih godina često suočava s optužbama europskih država za takve aktivnosti, što Moskva odbacuje.

Ipak, francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio je da zasad nema dovoljno dokaza za pripisivanje aktualnog vala prijetnji bilo kojoj stranoj sili.

'Trenutačno nemamo dovoljno elemenata da bismo mogli utvrditi odgovornost', rekao je novinarima tijekom sastanka europskih čelnika u Dublinu.

Sličan oprez preporučuje i Roos, koji smatra da bi automatsko optuživanje Moskve moglo prikriti djelovanje drugih mogućih počinitelja.