TREBAJU SE HITNO SASTATI ZBOG ĆIRILICE

'Je li Milanović dragi bog da ga se Josipović boji?'

14.10.2013 u 15:30

Bionic
Reading

Problem dvojezičnosti u Vukovaru puno je ozbiljniji nego što to pokušavaju prikazati politički akteri. Intelektualci i politolozi upozoravaju da nas tvrdoglavost Zorana Milanovića i kalkuliranje predsjednika Ive Josipovića vode na rub građanskog rata

Mjesec i pol dana traju prosvjedi zbog ćirilice u Vukovaru. Dok vladajući poručuju da ne odustaju od primjene zakona i štite nove ploče policijskim živim zidovima, prosvjednici šalju sve oštrije prijetnje i govore čak da se ustrajanjem u provedbi zakona 'zaziva krv'. Premijer Zoran Milanović pozvao je prosvjednike u Banske dvore, no oni se nisu odazvali. Predsjednik Ivo Josipović u petak je predložio da se sve strane okupe na raspravi na Pantovčaku, no nitko ga nije doživio. Politolozi postaju sve zabrinutiji za stanje u državi.

Prof. dr. sc. Anđelko Milardović kaže da se slaže s predsjednikom Josipovićem da se organizira okrugli stol i da se pokuša doći do konsenzusa. 'Ne znam zašto je Milanović tako tvrdoglav i autističan tip i zašto s takvom neosjetljivošću generira problem koji vodi do ruba građanskog rata? Problem se širi dalje od Vukovara. Predsjednik Republike smiruje stvari, ali njega Milanović ne sluša.'

No nije Milardović zadovoljan ni reakcijama predsjednika: 'Neka Josipović konačno aktivira 101. članak Ustava koji kaže da predsjednik ima pravo predložiti sjednicu Vlade. Zašto se boji? Je li Milanović dragi bog da ga se predsjednik boji? Neka predsjednik napokon demonstrira odlučnost, snagu i ustavno pravo da predloži sjednicu Vlade.'

'Ja vas predsjedniče pitam, čisto prijateljski, kada je to vrijeme za predlaganje izvanredne sjednice Vlade nego ovo? Kada to predsjednik i premijer trebaju sjesti skupa? Upotrijebi polugu 101 pa da se zna tko je predsjednik. Dosta nam je svima toga! Neka se ni jedan ni drugi ne zafrkavaju!' bio je direktan Milardović.

Upozorava da ovakvo ponašanje dvojice čelnih ljudi u državi vodi do ruba građanskog rata: 'Jedan je tvrdoglav, a drugi nastupa kalkulantski, boji se za svoje interese i da ne izgubi potporu vladajuće stranke... Bolje je u mirnom dijalogu naći rješenje, nego da zbog njihovih slabosti padne nečija glava. Ne dovodim u pitanje provođenje zakona, ali treba stvoriti uvjete da se zakoni provedu. Je li bolje da se odgodi primjena zakona, nego da padaju glave?' pita Milardović.

Politolog, prof. dr. sc. Ivan Rimac, također upozorava na neodlučnost i podozrivost u reakcijama Vlade po pitanju problema ćirilice: 'Ta nemogućnost da se svi sastanu generira nemoć demokratske države da provodi vlastite zakone.'

U Vladi su se očito usmjerili na Stožer za obranu Vukovara i činjenicu da oni nisu tijelo priznato u pravnom poretku, no Rimac upozorava da to nije toliko važno pitanje: 'Nije važno tko upravlja stožerom, nego koje to skupine u društvu smiju i mogu staviti određene zakone izvan upotrebe i dovesti u pitanje principe države kao zajednice ljudi koji u njoj žive.

Rimac kaže da produljivanje trenutnog stanja vodi samo u sve manju mogućnost da država ozbiljno intervenira: 'Naime, pojavila se poprilična eskalacija opsega aktivnosti skupina koje, uz sve žešću retoriku i prijetnje, brane nejasni dignitet. Ne znam do kada se političke strukture mogu igrati s institucijama koje čine konstituciju države.'

Bilo bi nužno, kaže Rimac, da predsjednik Josipović pozove sve parlamentarne stranke i traži od sviju izjašnjavanje - jesu li za ustavni poredak ili podilaženje određenim interesnim skupinama? 'Ova situacija vodi u suspenziju demokracije, zatim u suspenziju prava na izjašnjavanje svojih uvjerenja i konačno vodi u nešto što je u 20. stoljeću bilo prepoznato kao krajnji oblik totalitarnih režima. To je generiranje nesigurnosti građana s ciljem njihove kontrole i, naravno, time potpune suspenzije svake demokratske konstitucije društva.'

Rimac podsjeća da država ima svoj represivni aparat i sustave koji su zaduženi za kontrolu i provođenje zakona. 'Imamo i politiku, i vojsku, i sudstvo. Ne vidim kako država može provoditi porezne zakone, a ne može neke druge koji se tiču prava manjina i slično? U tom segmentu, čini mi se da se sve političke stranke kockaju s demokratskom legitimacijom kao osnovom funkcioniranja cijelog sustava. To može voditi samo u svojevrsnu fašizaciju društva.'