Svjetske novinske agencije objavile su ovih dana kako je izraelski parlament, Kneset, odobrio u prvom čitanju prijedlog zakona o smrtnoj kazni. Da bi stupio na snagu, zakon mora proći još dva čitanja u parlamentu koja još nisu zakazana. Prema nacrtu zakona, smrtna kazna primjenjivala bi se na osobe koje ubiju Izraelce iz „rasističkih motiva i u cilju nanošenja štete Državi Izrael te obnovi židovskog naroda na njegovoj zemlji“.

Prijedlog kontroverznog zakona odmah je naišao na brojne kritike pravnih stručnjaka koji upozoravaju da bi takvo formuliranje u praksi gotovo isključivo obuhvaćalo arapske počinitelje koji ubijaju Židove, a ne i židovske ekstremiste koji napadaju Palestince. Među njima je Oded Mudrik, nekadašnji sudac za okrug Tel Aviv, koji je za novinsku agenciju Media Line, specijaliziranu za praćenje događaja na Bliskom istoku, ocijenio da bi novi propis ozakonio pogubljenje tisuća ljudi.

''U određenim slučajevima postoji opravdanje za smrtnu kaznu. Važeći zakon to dopušta, ali se ne može tako lako primijeniti'', kazao je Mudrik ističući da se za izvršenje smrtne kazne moraju odabrati samo posebni slučajevi. Yossi Amrosi, bivši agent izraelske sigurnosne agencije Shin Bet, kazao je kako se ne protivi smrtnoj kazni, ali dovodi u pitanje njezinu korist zbog mogućnosti da osuđenik na smrt stekne status mučenika i potakne ostale na terorističko djelovanje.

''Ono što ćemo vjerojatno vidjeti su dugotrajni pravni postupci i žalbe, koji će teroriste pretvoriti u heroje. To bi moglo dovesti do kopiranja postupaka i dodatnih terorističkih napada'', pojasnio je svoje stajalište Amrosi koji je danas istraživački suradnik u Institutu za nacionalnu sigurnost i cionističku strategiju Misgav.

Tek dvije izvršene smrtne kazne, od kojih jedna pod lažnom optužbom

Dosad je Izrael u nekoliko navrata pokušavao ozakoniti smrtnu kaznu za teroristički čin, uključujući one počinjene na Zapadnoj obali, a koju židovska država kontrolira od 1967. godine prema drugačijem pravnom sustavu. Vojni zakon, koji se primjenjuje na Palestince na Zapadnoj obali, dopušta smrt za osuđene ubojice. Međutim, nikada nije primijenjen.

Trenutačno, izraelski zakon dopušta smrtnu kaznu za uski raspon zločina, uključujući veleizdaju, genocid, zločine protiv čovječnosti i zločine protiv židovskog naroda tijekom ratnog vremena. Zagovornici proširenja smrtne kazne tvrde da je kontinuirani val terorističkih napada u posljednjim desetljećima dijelom posljedica izraelskog oklijevanja da izrekne najstrožu kaznu.

Inače, smrtna kazna korištena je dva puta u izraelskoj povijesti. Prva je primijenjena 1948. protiv izraelskog časnika Meira Tobianskog koji je strijeljan, lažno optuženoga za špijunažu. Tobianski je godinu dana kasnije posthumno oslobođen optužbe te mu je vraćen čin i pripređen pogreb sa svim počastima. Drugi put je smrtna kazna izvedena vješanjem, a njome je 1962. kažnjen nacistički zločinac Adolf Eichmann, čije je pepeo bačen na nepoznatom mjestu.

Zakon koji sada čeka konačna čitanja propisuje da izraelski sudovi moraju izreći smrtnu kaznu onima koji su ubili izraelske građane iz nacionalističkih motiva. Također omogućuje sucima koji služe na vojnim sudovima na Zapadnoj obali da počinitelje osude na smrt većinom glasova sudskog vijeća, a ne jednoglasnom odlukom koja je trenutno potrebna.

Javno mnijenje u Izraelu uglavnom je naklonjeno smrtnoj kazni za osuđene teroriste. Neki je vide kao odvraćanje od budućih napada, posebno onih kojima je cilj otmica Izraelaca radi oslobađanja palestinskih zatvorenika. Prema dostupnim podacima, u izraelskim zatvorima zatvoreno je između 9000 i 10.000 Palestinaca.

Sva prošlogodišnja pogubljenja u Iraku povezana s terorizmom

Nekadašnji obavještajac Amrosi kazao je da je samo nekoliko stotina njih osuđeno za ubojstvo, kao i da će među fanaticima uvijek postojati motivacija za otmicu Izraelaca, a smrtna kazna to neće spriječiti. S njime se slaže i sudac Mudrik koji podsjeća da su mnogi počiniti spremni ubiti se, a njihova smrt služi vlastitoj svrsi. Valja reći i kako među dijelom Izraelca postoji i frustracija što njihovi porezi plaćaju duge zatvorske kazne za Palestince, uključujući financiranje sveučilišnih diploma i napredne zdravstvene skrbi.

Mnoge zemlje zadržavaju smrtnu kaznu za kaznena djela povezana s terorizmom u svojim zakonodavstvima, a neke je i aktivno koriste, pri čemu se većina pogubljenja posljednjih godina dogodila u Kini, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Iraku, Pakistanu, Egiptu i Sjedinjenim Američkim Državama. Sva poznata pogubljenja u Iraku 2024. godine bila su za optužbe povezane s terorizmom. Pojedine države zadržavaju smrtnu kaznu za kaznena djela povezana s terorizmom u svojim zakonima, ali možda nisu izvršavale pogubljenja posljednjih godina, uključujući Indiju, Japan, Jordan, Kuvajt, Maleziju, Nigeriju i Tunis.

Međunarodno pravo izričito ne zabranjuje smrtnu kaznu, ali strogo ograničava njezinu upotrebu samo na „najteže zločine“, koji se općenito tumače kao zločini koji uključuju namjerno ubojstvo. Nužno je reći i da ne postoji međunarodno dogovorena pravna definicija terorizma. Stoga široke i ponekad nejasne definicije terorizma u nacionalnim zakonima često dovode do zabrinutosti da se smrtne kazne izriču proizvoljno i nakon nepravednih suđenja, što predstavlja kršenje međunarodnih standarda ljudskih prava.

Međunarodni kazneni sud (ICC), koji je ovlašten izvršavati svoju sudbenost nad osobama za najteža kaznena djela međunarodnog značaja, ne izriče smrtnu kaznu kao potencijalnu kaznu, a maksimalna kazna je doživotni zatvor, što odražava globalni trend prema ukidanju najteže sudske mjere. Organizacije za ljudska prava poput Amnesty Internationala čvrsto se protive smrtnoj kazni za sve zločine, uključujući terorizam, tvrdeći da ona krši pravo na život i može stvoriti mučenike, potencijalno doprinoseći daljnjem ekstremizmu.