Stranka Likud je to jasno pokazala objavom na društvenoj mreži X u kojoj je Eisenkota povezao s arapskim zastupnikom Ahmadom Tibijem, poručivši da ‘nema Gadija bez Tibija’. Time je stranka ponovno posegnula za antiarapskom retorikom, ali i potvrdila da upravo Eisenkota smatra najvećom prijetnjom, piše CNN.

Njegova stranka Yashar donedavno je imala skromnu potporu, no sada se u anketama približila Likudu i prestigla savez bivših premijera Naftalija Bennetta i Jaira Lapida. Prema posljednjoj anketi Channela 12, Likud bi osvojio 23 zastupnička mjesta, Yashar 21, a Bennettov i Lapidov savez 18. U izravnom izboru za premijera Eisenkot prvi put ima blagu prednost pred Netanyahuom.

Likud je zato promijenio fokus kampanje. Nakon Bennetta, glavna meta postao je Eisenkot, kojem se među ostalim ismijava engleski s izraženim naglaskom i poručuje da ne bi napao Iran.

Eisenkot ostavlja dojam mirnog i racionalnog vođe

Analitičari smatraju da upravo njegova različitost privlači birače. Dok je Netanyahu poznat po snažnim političkim nastupima, Eisenkot ostavlja dojam mirnog, nenametljivog i racionalnog vođe usmjerenog na strategiju.

Razlikuju se i po životnom putu. Netanyahu je odrastao u elitnim krugovima, dok je Eisenkot sin marokanskih doseljenika koji se kroz brigadu Golani probio do mjesta načelnika Glavnog stožera od 2015. do 2019., na koje ga je imenovao upravo Netanyahu.

Kasnije je ušao u politiku s Bennyjem Gantzom te nakon napada 7. listopada postao član ratnog kabineta. S vremenom je sve otvorenije kritizirao vladu zbog vođenja rata i izostanka jasne strategije. U pismu Netanyahuu iz veljače 2024. upozorio je da se rat vodi ‘taktičkim uspjesima, bez značajnih poteza za ostvarenje strateških ciljeva’.

Životna priča s političkom težinom

Njegova životna priča mogla bi imati političku težinu. Mizrahi Židovi tradicionalno su važna biračka baza Likuda, a Izrael još nije imao premijera tog podrijetla. I pojedini političari iz Likuda priznaju da mu to daje prednost.

Unatoč rastu potpore, Eisenkotu neće biti lako sastaviti vladu. Netanyahu ostaje iskusan političar s razgranatom stranačkom infrastrukturom, a Likud već upozorava desne birače da bi svaka vlada bez njega ovisila o potpori arapskih stranaka.

Novinar The Economista Anshel Pfeffer smatra da je Eisenkot prvi ozbiljan izazivač nakon dugo vremena koji ne pokušava oponašati Netanyahua, nego ga pobijediti kao njegova potpuna suprotnost. Ipak, upozorava da se njihove razlike ponajprije odnose na stil, dok su razlike u sigurnosnoj politici znatno manje izražene.

Za sada upravo taj drukčiji stil vodstva predstavlja glavni izvor Eisenkotova političkog zamaha.