Upotreba Sejila na bojištu označava promjenu u strategiji odvraćanja Islamske Republike. Projektil, poznat i pod imenom „Brimstone”, razvila je iranska Organizacija za zrakoplovnu industriju pri Ministarstvu obrane. Premda su raniji izvještaji sugerirali kako je raketa možda temeljena na kineskoj tehnologiji, njezina veličina i karakteristike ukazuju na to da je u potpunosti riječ o iranskom proizvodu.

Sejil je projektiran kao zamjena za rakete klase Šahab koje su u upotrebi još od 1980-ih. Koristi čvrsto gorivo, što omogućava brže lansiranje u odnosu na projektile s tekućim gorivom. Također, sposoban je za manevriranje u svim fazama leta, čime se otežava njegovo presretanje konvencionalnim sustavima protuzračne obrane, piše Euronews.

Iako su podaci o brzini ograničeni, iranske vlasti navode da bi Sejil mogao dosegnuti Tel Aviv za otprilike sedam minuta ako se lansira iz središnjeg Irana. Riječ je o projektilu dugom 25 metara, promjera 1,25 metara i težine oko 2,3 tone. Može nositi bojeve glave do 700 kilograma, a vjeruje se da ima i kapacitet za nošenje nuklearnog naoružanja.

Raketa je prvi put testirana 2008., a već 2009. razvijena je unaprijeđena verzija Sejil-2, s poboljšanim dizajnom bojeve glave i dodatnim krilima za preciznije navođenje. Neki izvori tvrde da se zapravo ne radi o drugom modelu, već o testnom imenu za jednu te istu raketu. No, snimke s vojnih vježbi 2021. pokazuju da su u međuvremenu na njoj ipak napravljene izmjene, osobito na mlaznim površinama.

Postoje i spekulacije o još modernijoj varijanti – Sejil-3 – koja ima domet do 4000 kilometara, što bi teoretski značilo da iz Teherana može potegnuti čak i do Bruxellesa.

Izraelske vlasti potvrdile su da je Sejil presretnut tijekom napada, a krhotine rakete oštetile su jedno vozilo. Ipak, činjenica da je Iran posegnuo za ovim strateškim oružjem jasan je signal kako Iran pojačava svoj odgovor u aktualnoj eskalaciji sukoba s Izraelom.