Moćni iranski general Kasam Sulejmani ili zapovjednik iz sjene, kako mu tepaju zapadni mediji, glavni je čovjek koji stoji iza presudne operacije protiv Islamske države u Iraku koja je trenutačno zapela na rubovima Tikrita. Iračke vladine snage u suradnji sa šijitskim milicijama u ofenzivi u kojoj sudjeluje preko 30 tisuća vojnika pokušavaju osvojiti Tikrit, rodni grada Sadama Huseina. Preuzimanje tog strateškog grada sjeverno od Bagdada otvorio bi se put prema Mosulu, drugom po redu iračkom gradu, uporištu Islamske države i nanijelo najveći udarca do sada toj brutalnoj terorističkoj mreži.
Optimistično zamišljena ofenziva koja je pokrenuta prije 20-tak dana zaustavljena zbog brojnih mina kojima je Islamska država osigurala grad. Sulejmani sada treba osmisliti novi model kako istjerati iz grada dobro ukopane militante Islamske države, a da pri tom izbjegne bitku prsa u prsa za svaku uličicu u Tikritu koja bi iziskivala velike žrtve.
Nazočnost iranskog generala, zapovjednika Kuds brigada, specijalnih postrojbi Revolucionarne garde zaduženih za operacije izvan zemlje na bojištu kod Tikrita dio je šire geopolitičke igre velikih uloga i asimetričnog rata između Irana i Saudijske Arabije za premoć na Bliskom istoku. Sulejmani je zapovjednik Kuds (Jeruzalem) brigada, ogranka Revolucionarne garde za djelovanje u inozemstvu kojima je u opisu posla obavještajni rad, vojne specijalne operacije kao i političku akciju kada je to nužno da bi se zaštitila Islamska republika. Zapovjednik Kuds brigada odgovara izravno vrhovnom ajatolahu Aliju Hamneiju. Na mjesto zapovjednika Kuds brigada Sulejmani je došao je krajem devedesetih i o sebi je uspio izgraditi mit kao vještom operativcu čije se ime izgovara sa strahopoštovanjem. Mnoge su se legende tijekom vremena raspredale o Sulejmaniju, za suborce je riječ o nedvojbenom heroju, a za neprijatelje o samom vragu.
Sulejmani je jedan od prvoboraca islamske revolucije koji je aktivno sudjelovao u rušenju šaha, siromašnog je porijekla pa se kroz vojnu hijerarhiju probijao hrabrošću i odvažnošću, posebno tijekom krvavog iračko-iranskog rata. Kuds je preuzeo prije 17 godina i od tada ga pretvorio u zavidnu organizaciju čiji agenti razasuti po svijetu štite interese Islamske republike. Iranski novcem financiraju se šijitski borci od Afganistana, preko Jemena, do Libanona preko koji šire svoj utjecaj, ali i sunitsku Hamas u Gazi budući da ime postrojbe u prijevodi znači Jeruzalem, a krajnji je cilj Islamske republike povratak toga grada u muslimanske ruke i uništenje Izraela.
Not shy:#Iran's Gen Suleimani seen drinking tea while leading ops against #ISIS in Tikrit,Iraq http://t.co/drflppch7q pic.twitter.com/2SM6uofnTB
— Toula Vlahou (@ToulaVlahou) March 5, 2015
Sulejmaniju se kao šefu Kudsa pripisuje odgovornost za niz terorističkih akcija zahvaljujući kojima je Iran na zapadu stekao zloglasni status, poput napada na izraelsko veleposlanstvo u Buenos Airesu 1992. kada je poginulo 29 ljudi i napad na židovski centar dvije godine kasnije, u istom gradu, kada je poginulo 85 osoba. Sulejmani je glavni arhitekt stvaranja Hezbolaha, a baš u ratu protiv Islamske države ulog je opstanak te organizacije. Kada bi u Damasku zasjeo neprijateljski režim, Islamska država ili neka manje ekstremna verzija sunitske vlasti, Iran više ne bi bio u mogućnosti izdašno financirati i naoružavati Hezbolah, organizaciju koja je svojom veličinom postala prijetnja samome Izraelu.
Zbog toga se Iran svesrdno angažirao u Siriji na strani svoga saveznika i diktatora Bašara al-Asada koji je u početku rata gubio bitku za bitkom od pobunjenika u čijim su snagama dominirali suniti, iranski rivali financirani od 'dobrotvora' iz zemalja Zaljeva. Priču je jednostavno opisao jedan iranski klerik koji je kazao: 'Ako izgubimo Siriju, nećemo moći zadržati Teheran.' Toliko je Iranu važan rat u Siriji.
Sulejmaniju je opstanak Asada stvar ponosa i navodno je kazao da će učiniti sve što je potrebno kako bi se režim održao, napisao je novinar Dexter Filkins u opsežnom tekstu o Sulejmaniju u časopisu New Yorker prije dvije godine.
Kada su stigli Iranci, Asadova vojska bila je u rasulu; ili se nije željela boriti, ili kad se bori, kolje civile. Sulejmani je uspio povezati razbijene redove i oformiti stožer u kojem su se nalazili šefovi sirijske vojske, zapovjednici Hezbolaha i koordinator iračkih šijitskih milicija koje je Sulejmani doveo da se bore u Siriju.
Ubrzo su zapadni obavještajci počeli primjećivati da se povećao broj letova na aerodrom u Damasku. Umjesto tjedno, zrakoplovi su počeli stizati dnevno donoseći tone streljiva i naoružanja. Također je povezao različite ogranke Asadovih sigurnosnih službi, osmišljenih da špijuniraju jedni druge, i primorao ih na suradnju.
Prema pisanju New Yorkera, pozivajući se na obavještajne izvore, broj operativaca Kudsa s pripadnicima šijitskih oružanih skupina iz Iraka koje su doveli sa sobom dosegao je tisuće i svi oni raspršili su se diljem zemlje. Sada je Sulejmani izašao iz sjene. Njegovo paradiranje Irakom dokaz je da su u Teheranu sve sigurniji u svoju moć. Početkom veljače Sulejmani je izjavio, a brojni mediji prenijeli, da je Islamskoj državi odzvonilo. Početkom operaciju u Tikritu postalo je jasno o čemu je govorio. Kontrolu nad šijitskim stanovništvom koje čini većinu u Iraku ima odavno, a milicija al-Badr koja sudjeluje u napadnima na Islamsku državu kod Tikrita svojevrsno je oružano krilo Kudsa u Iraku.
Another photo of #IRGC #QudsForce commander Qassem Soleimani (no further details) pic.twitter.com/o7ADlKGXeJ
— Shiapulse (@shiapulse) March 6, 2015
Godinama je Sulejmani, nakon američke invazije u Iraku, pleo mrežu i potkopavao svaki napor američke vojske u Iraku koja je pokušavala uspostaviti kakav takav red nakon kaotične invazije. Dok su Amerikanci pokušavala ugušiti pobunu za pobunom u sunitskom dijelu zemlje, Iran je na demokratskim izborima osvojio vlast u zemlji jer su svi irački šijitski političari bili pod njihovom kontrolom te su redovno odlazili na raport kod Sulejmanija u Teheran. U međuvremenu su šijitske milicije, obilato sponzorirane novcem i oružjem iz Irana, učvrstile njihovu moć u Iraku na većinski šijitskim područjima.
U Tikritu sada Sulejmani stoji pred najvažnijih izazovom u životu. Pobjeda ili poraz u velikoj ofenzivi u koju je uloženo sve pokazat će jesu li priče o njegovim vještinama bile istinite ili tek dobar marketing. Epilog će odrediti njegovu budućnost, budućnost Irana i cijele regije, jer bi se sve moglo pretvoriti u veliko šijitsko-sunitsko krvoproliće.
