Prijetnje iz Teherana uslijedile su nakon napada na iranski trgovački brod u Kaspijskom moru, za koji se vjeruje da je prevozio oružje i vojne komponente namijenjene Rusiji. Iranski dužnosnici poručili su da napad 'neće ostati bez odgovora', a odgovornost su pokušali povezati s Izraelom i njegovim saveznicima.

Istovremeno, vojni analitičari upozoravaju da Iran doista posjeduje projektile koji bi mogli pogoditi ciljeve u Ukrajini, piše portal Defence Express.

Projektili koji mogu dosegnuti Ukrajinu

Prema toj analizi, nekoliko iranskih balističkih projektila srednjeg dometa ima dovoljan doseg za udare na ukrajinski teritorij ako bi bili lansirani iz sjevernog dijela Irana.

Među njima su Ghadr, Emad i Sejjil, čiji se domet procjenjuje na oko 2000 kilometara. Posebnu pozornost ipak privlači Khorramshahr, za koji se navodi da u pojedinim inačicama može dosegnuti i oko 4000 kilometara.

Ghadr i Emad razvijeni su iz projektila Shahab-3, koji svoje podrijetlo vuče iz sjevernokorejskog Hwasong-7, odnosno sovjetskog Scuda. Oba koriste tekuće gorivo, nose bojevu glavu tešku oko 750 kilograma i dugačka su više od 16 metara.

Napredniji Emad ima manevarsku bojevu glavu koja tijekom završne faze leta može mijenjati putanju, čime otežava presretanje, premda mu je zbog toga nešto smanjen maksimalni domet.

Khorramshahr izaziva najveću zabrinutost

Sejjil predstavlja tehnološki napredniji sustav. Riječ je o dvostupanjskom projektilu na kruto gorivo, koji zahtijeva znatno manje vremena za pripremu lansiranja od projektila na tekuće gorivo, što ga čini operativno učinkovitijim.

Najveću zabrinutost ipak izaziva Khorramshahr, predstavljen 2017. godine. Smatra se da je razvijen na temelju sjevernokorejskog projektila BM-25 Musudan, koji potječe iz sovjetskog projektila R-27.

Verzija dometa oko 2000 kilometara može nositi bojevu glavu tešku do 1500 kilograma, dok se procjenjuje da inačica dometa oko 4000 kilometara postiže veći doseg zahvaljujući lakšem teretu.

Posebno zabrinjava mogućnost uporabe kazetne bojeve glave. Umjesto jedne eksplozivne glave, projektil može izbaciti do 20 podstreljiva koja se raspršuju na području radijusa od približno osam kilometara, čime se povećava razorna moć protiv ciljeva na tlu i dodatno otežava obrana.

Presretanje nije jednostavan zadatak

Prema pisanju portala Defence, za obranu od projektila poput Ghadra, Emada i Sejjila potrebni su napredni proturaketni sustavi poput THAAD-a, Arrowa-2 ili drugih specijaliziranih presretača.

Iako sustav Patriot može presretati pojedine balističke projektile, njegove mogućnosti protiv projektila srednjeg dometa ipak su ograničenije. Uspješnost obrane ovisi o nizu čimbenika, među kojima su brzina projektila, visina leta, putanja i sposobnost manevriranja bojeve glave.

Kod Khorramshahra obrana je još složenija, osobito ako koristi kazetnu bojevu glavu. Nije poznato na kojoj visini dolazi do odvajanja podstreljiva, što dodatno otežava procjenu mogućnosti njegova presretanja.

Tijekom prethodnih iranskih napada na Izrael takvi su projektili presretani kombinacijom izraelskih sustava Arrow-2 i Arrow-3, uz pomoć američkih sustava THAAD i projektila SM-3.

Kolika je stvarna prijetnja?

Unatoč impresivnim tehničkim karakteristikama, analitičari upozoravaju da je Iran posljednjih godina znatno smanjio zalihe balističkih projektila srednjeg dometa.

Razlog su brojni raketni napadi na Izrael tijekom protekle dvije godine, ali i izraelsko-američke vojne operacije u kojima su uništavani iranski lanseri, skladišta, tvornice projektila i pogoni za proizvodnju njihovih ključnih komponenti.

Zbog toga stručnjaci smatraju da Teheran i dalje raspolaže projektilima koji mogu dosegnuti Ukrajinu, no pitanje je u kojoj mjeri bi ih mogao upotrijebiti u većem broju i kakav bi stvarni učinak takav napad imao.