Ako se sve bude odvijalo kako priželjkuju voditelji projekta, kroz pet do deset godina ljudi iz cijeloga svijeta mogli bi dolaziti na Velebit ne samo na planinarenje i uživanje u pogledima na Jadran, nego i na fotosafarije i promatranje divljih životinja, jer bi do tada u našim najljepšim parkovima, uz standardne vukove, risove, medvjede, srne i jelene, mogla biti prisutna i goveda i konji slični onima kakve su po zidovima špilja crtali naši drevni preci.

O Velebitu pišu i strani mediji

Od rewildinga, osim turista koristi će imati i lokalna zajednica. Lokalno stanovništvo moglo bi na svojim gospodarstvima značajno povećati repertoar atrakcija za goste, biološka raznovrsnost pašnjaka mogla bi se jako povećati prirodnim pašarenjem koje je posljednjih desetljeća potpuno zapušteno, a povećao bi se i broj autohtonih kopitara i papkara. Ovo bi pogodovalo održavanju populacija lokalnih velikih predatora poput medvjeda, vukova i ugroženih risova, a domaća stoka rjeđe bi doživljavala napade.

Projekt je pokrenula inicijativa Rewilding Europe koja kroz 'Rewilding Europe kapita' financira poduzeća koja stvaraju ekonomske i društvene koristi koje pridonose rewildingu. Firme koje rade na Velebitskom području već su dobile nekoliko zajmova za izgradnju turističke infrastrukture, proizvodnju meda i promociju turističke ponude.

O rewilding projektu na Velebitskom području pišu i ugledni strani mediji

Britanski znanstveni časopis New Scientist ističe da su u parku prirode Maashorst u Nizozemskoj ovaj mjesec već puštena četiri bizona, a u planu je puštanje još četiri u Veluweu sljedeći mjesec. Nakon uspješna dva puštanja Europskih bizona u Rumunjskim sjevernim Karpatima, krajem svibnja ove godine planirano je još jedno puštanje. U uzgojni centar na Ličkom polju u Hrvatskoj u siječnju je dovedeno 45 poludivljih konja, a u Bugarskoj je do sada pušteno 35 jelena lopatara.

Inicijativa Rewilding Europe utemeljena je 2011. s ciljem vraćanja divljine na oko milijun hektara površine na desetak mjesta, uključujući Iberijski poluotok, Rodope, Velebit, Karpate, Centralne Apenine, Švedsku Laponiju te delte Odre i Dunava. Ideja je da se ova područja do 2020. pretvore u prirodne rezervate u kojima bi se ponovno naselile neke autohtone vrste, među kojima iberijski ris, euroazijski ris, vuk, čagalj, mrki medvjed, španjolska divlja koza ibeks, europski bizon, bjeloglavi sup, veliki bijeli pelikan te divlji konj i divlje govedo. U Hrvatskoj se u tom kontekstu nastoji uzgojiti autohtono govedo tauros, odnosno tur.

Davor Krmpotić, inženjer šumarstva, predsjednik udruge 'Divljina Velebita', koja je lokalni partner inicijative Rewilding Europe, kaže da im ideja nije, kako to neki žele prikazati, klonirati neke izumrle vrste ili dovući neke životinje koje ovdje nisu prirodne.

'Rewilding je puno složenija metoda kojom se želi povratiti originalnu divljinu u nekim staništima u kojima to ima smisla. Mi ovdje radimo i želimo raditi s autohtonim vrstama, a ne nekim stranim', kaže Krmpotić.

Primarna ideja Tauros projekta, u sklopu kojeg se radi na uzgoju vrste divljeg goveda, nije da se oni puste u divljinu kako bi slobodno tumarali.

'Radi se o početnoj fazi projekta kojeg vode Rewilding Europe i zaklada Taurus iz Nizozemske, a u kojem će se selekcijskim metodama uzgoja pokušati doći do životinje koja će svojim tjelesnim i drugim karakteristikama što je moguće više nalikovati autohtonom turu. Tu neće biti nikakvog genetskog manipuliranja namijenjenog kloniranju izumrle vrste kao što to neki pokušavaju učiniti s mamutom. Ovdje se radi isključivo o metodama selektivnog križanja. U tom projektu u Hrvatskoj sudjeluju španjolsko govedo sayaguesa, naš boškarin i slavonsko govedo jer su to vrste koje imaju najviše zajedničkog s turom, dok su na drugim područjima u program uključene i druge vrste. Životinje su smještene na dvije povezane farme u vlasništvu dva obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) koja gospodare na površinama na kojima imaju pravo pašarenja. Radi se o oko 500 hektara površine koja je potpuno ograđena. Dakle, goveda su slobodna, ali ipak nisu puštena u divljinu. Prvi primjerci životinja koje bi nalikovale turu mogli bi se dobiti tek negdje oko 2027. To je još daleko, a pitanje je i kako će se u budućnosti razvijati dinamika projekta jer je primijećena prisutnost predatora koja ukazuje na uspješnost rewilding principa', tumači naš sugovornik.

Zaštita prirode kao isplativ projekt

Krmpotić kaže da su iskoristili interes organizacije koja radi na ovoj životinji kako bi lokalno stanovništvo naučili da na zaštitu prirode gledaju kao na nešto dobro.

'Na Velebitu imamo različite stupnjeve zaštite - parkove prirode i Nacionalni park. Lokalno stanovništvo te parkove često doživljava kao institucije koje im stalno nešto zabranjuju. Zbog njih ne mogu razvijati svoja gospodarstva, domaćinstva, turizam i slično. Ovim projektima mi ljudima želimo pokazati da se zaštita prirode isplati. Oni bi s jedne strane imali koristi od tih životinja u smislu mesa i mlijeka, a s druge bi dobili poticaje predviđene državnim programima. Životinje su u vlasništvu OPG-ova, a u rewildingu je vrlo važna njihova ekološka funkcija, osobito pašarenje, odnosno održavanje pašnjaka prirodnim putem. Smatramo da je puno prirodnije pašnjake održavati uz pomoć goveda nego manualno, kosilicama kako se to sada uobičajeno radi u Europi', objasnio je Krmpotić.

Inicijativa rewildinga, ističe, trenutno predstavlja vrhunac zaštite prirode jer posvuda u svijetu preuzima primat nad ostalim konceptima tako da se razvija u svojevrstan pokret.

'Mi smo jako ponosni da tako nešto imamo u Hrvatskoj. Ideja projekta je sveobuhvatno povezivanje zaštite prirode. Primjerice, naša država je posljednjih godina planirala vratiti pašarenje s ovcama na Velebit kako bi povećala kvalitetu i biološku raznovrsnost pašnjaka. U to su uložena velika sredstva. No ljudi koji su se bavili pastirskim poslovima 50-ih godina potjerani su u tvornice planskom ekonomijom, a njihovi potomci danas imaju apartmane na obali ili uz nju, u bivšim kućama i štalama. Oni se ne planiraju vratiti u planine s ovcama kao pastiri. S druge strane neki od njih vjerojatno bi bili vrlo zainteresirani da rade kao vodiči turista koji bi htjeli vidjeti krda jelena ili predatore u divljini. To je ono na čemu mi radimo i što želimo postići u budućnosti', govori entuzijastični Krmpotić.

Safari je isplativiji od lova

Rewilding Europe, organizacija s kojom udruga 'Divljina Velebita' surađuje, ušla je u većinsko vlasništvo jedne tvrtke koja na Velebitu i u njegovom priobalju ima u zakupu tri lovišta. Ondje se uvode velike promjene i restrukturiranja. Među ostalim, u suradnji s ministarstvima poljoprivrede i zaštite okoliša, voditelji projekta pokušavaju pokazati da dominantan izvor prihoda lokalnog stanovništva ne bi trebao biti komercijalan lov već turizam vezan za divlju prirodu.

'Cilj nam je pokazati da se fotografiranjem medvjeda može zaraditi više nego odstrelom, da se fotografiranjem vuka može zaraditi više nego što će se potrošiti na odštete stočarima i sl. Ideja nam je također da u budućnosti razvijemo projekte uzgoja običnog jelena u suradnji sa Šumarskim fakultetom. Revitalizacijom jelenske divljači na Velebitu stvorili bi se pozitivni uvjeti za život velikih predatora – vukova, risova, medvjeda i čagljeva. Time bi se povećala njihova brojnost i genska raznovrsnost, a smanjili bi se pritisci na domaća stada goveda. Jedan od ciljeva je i uspostava zelenog koridora između NP Paklenica i NP Sjeverni Velebit uz pomoć osnivanja rewilding rezervata. Zbog toga trenutno radimo na organiziranju zone bez lova koja uključuje oko 10.000 ha', kaže Krmpotić.

Kritike i rizici

Neki kritičari rewildinga upozoravaju da bi se uvođenjem divljih životinja mogli povećati određeni rizici - primjerice mogle bi se vratiti neke bolesti i paraziti, a mogao bi se povećati i broj bliskih susreta s ljudima.

Pobornici projekta odgovaraju da bi se oni mogli kontrolirati, među ostalim i cijepljenjem. Životinje koje su dio programa Rewilding Europe su pod stalnim veterinarskim nadzorom, a sve projekte kontroliraju i vode eminentni stručnjaci iz tog područja.

Krmpotić se u tom kontekstu osvrnuo i na tragediju koja se dogodila 2014. podno Svetog brda u Libinju. Kaže da se takve stvari u principu ne bi smjele događati jer o životinjama brigu vode vlasnici gospodarstava s kojima su potpisani ugovori.

'Nažalost 2014. u bliskom susretu s jednim govedom nastradao je planinar. Policija je pokrenula istragu ove nesreće. No napisi po novinama su u to vrijeme bili strašni. Primjerice, pisalo se kako su ovdje dovedeni španjolski borbeni bikovi, što je u potpunosti netočno. Životinje su u rano proljeće premještene u uspostavljen uzgojni centar na Ličkom polju', objasnio je Krmpotić.