Osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić preminuo je u 84. godini u pritvorskoj bolnici u Den Haagu. Zbog genocida u Srebrenici i brojnih teških ratnih zločina počinjenih u BiH, osuđen je na doživotnu kaznu zatvora. No, nikad nije odgovarao za zločine u Hrvatskoj.

Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt otkrila je da je glavni haaški tužitelj Serge Brammertz odlučio iz spisa izbaciti sve dokaze o zločinima u Hrvatskoj, kako bi ubrzao postupak protiv Mladića. Hrvatska, pak, nije reagirala, iako mu se na domaćim sudovima nije moglo suditi ni u odsutnosti.

Kontakt s visokim časnikom

No, Hrvatska mu je mogla suditi prije Haaškog tribunala. Dok je još bio na tjeralici, dvaput su ga locirale hrvatske obavještajne službe. Do njega ih je doveo visoki časnik Vojske Republike Srpske, koji je za novac dolazio u kontakt s njim i pripadnicima njegova osiguranja.

"Prvi put smo ga locirali u ljeto 2002. godine, tri dana prije nego što će doći u Han Pijesak, i to smo dojavili partnerima koji su tragali za njim. Drugi put dobili smo informaciju da će u Beogradu izaći iz vojarne u kojoj se skrivao, a u kojoj su ubijena dvojica vojnika. Znali smo to nekoliko dana ranije, čak smo im dali i podatke o vozilima i pratnji. Znali smo i za njegove dolaske na imanje 'Duga puška', što je bio nadimak Zvonka Bajagića, bliskog prijatelja Radovana Karadžića i logističara Vojske Republike Srpske, a koji je na svom imanju u Vlasenici okupljao vojni i politički vrh Republike Srpske", otkrio je izvor iz obavještajne zajednice za Jutarnji.

Riječ je o slučaju kad su u listopadu 2004. godine u tajnom vojnom objektu na beogradskom Topčideru, pod nikad razjašnjenim okolnostima, ubijeni gardisti Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović. Ubojice nikad nisu pronađeni, a Srbija je priznala da nije provela pravu istragu.

Na kraju ga našli Srbi

Sve podatke o Mladićevom kretanju hrvatski obavještajci podijelili su s inozemnim službama, koje su ga također tražile. No, do njegova uhićenja nikad nije došlo. 

"Bilo je to vrijeme dosta intenzivne potrage za ratnim zločincima, imali smo dobre izvore i intenzivnu međunarodnu suradnju. Do tog visokog časnika Vojske RS došli smo preko nekih drugih izvora. On je u toj suradnji bio vrlo korektan, mi smo mu plaćali, a on je odrađivao sve što smo od njega tražili. I danas je živ", tvrdi neimenovani obavještajac.

Na kraju je BIA uhitila Mladića tek u svibnju 2011. godine u kući u selu Lazarevu kod Zrenjanina. 

"Njihova obiteljska slava je Đurđevdan i u posjetu je bila obitelj njegovog sina, pa smo primijetili da se mnogo fotografiraju. Mislili smo da se u kući nalazi kurir, koji će nositi fotografije obitelji u Bosnu, jer smo imali informacije da je Mladić tamo. Čekali smo kurira, ali on nije izlazio, pa smo odlučili napraviti akciju. Kad su policajci ušli u kuću, Mladić se pokušao sakriti iza vrata. Kada su ga našli, nisu ga odmah prepoznali, mada on nije imao holivudsko prerušavanje poput Karadžića. Na stolu su bili dokumenti na ime Ratka Mladića pa je on priznao da su njegovi", prisjetio se za BBC Vladimir Vukčević, tadašnji čelnik Akcijskog tima za lociranje i uhićenje haških bjegunaca u Srbiji, prenosi Klix.ba.