No budući da se iz njih nije moglo jasno iščitati što se pot time točno podrazumijeva, zamolili smo bivše ministre u resoru Željka Jovanovića i Radovana Fuchsa da nam da nam za tportal pojasne planove SDP-a, odnosno HDZ-a.

Predsjednika Odbora za visoko obrazovanje HDZ-a, Fuchsa dobili smo za putovanja u Muenchenu pa je nastojao biti kratak.

'Zakon već sada dozvoljava postojanje privatnih škola i visokih učilišta. HDZ u svojem programu planira određene promjene zakonskih i poreznih olakšica kompanijama koje će davati donacije obrazovnim institucijama, institutima ili u fond za istraživanje i razvoj koji planiramo osnovati. No nemamo u planu neku dodatnu privatizaciju obrazovanja pored toga', rekao je Fuchs.

Jovanović kaže da već i sada privatne obrazovne ustanove nude svoje programe na tržištu čime se potencijalno, jačanjem konkurencije, može pozitivno utjecati na kvalitetu obrazovnih programa i institucija u javnome sektoru.

'Strategija predviđa do 2020. postupno povećanje proračunskih izdvajanja do postizanja medijana EU ali i, već tijekom 2016. godine, razradu i implementaciju sustava poreznih olakšica za gospodarske subjekte i privatne osobe koje investiraju u visoko obrazovanje. Jedan primjer toga je financiranje obrazovanja, uključujući cjeloživotno obrazovanje za djelatnike kompanija. Osim toga SDP planira razraditi sustav alociranja dijela sredstava uprihođenih prodajom državne imovine ili ostvarenih putem državnih koncesija upravo u visoko obrazovanje', rekao je Jovanović i dodao:

'No SDP u načelu smatra politički upitnim i neodgovornim prema javnosti omogućavanje privatizacije u smislu da se obrazovanje na privatnim institucijama plaća iz javnih sredstava, odnosno stvaranje mogućnosti da cijelo društvo plaća privatne profite, pogotovo kada ista vrsta usluge postoji u javnom sektoru.'

Vaučerizacija školstva?

Posljednjih godina bilo je dosta govora o tome da bi se u hrvatskom obrazovnom sustavu možda mogla provesti vaučerizacija po uzoru na Švedsku. U toj nordijskoj zemlji školski su vaučeri omogućili da se istovremeno ostvari više ciljeva – da obrazovanje ostane svima jednako dostupno jer su cijene privatnih škola financirane vaučerima bile iste kao i javnih, da se nešto veći dio obrazovnog sustava privatizira, odnosno da se u tržišnu utrku u području obrazovanja snažnije uključe privatne obrazovne institucije te da se studentima i roditeljima istovremeno omogući veća sloboda izbora među školama. No postoje određeni sporovi oko pitanja je li vaučerizacija unaprijedila ili unazadila kvalitetu švedskog školstva. Jedna studija iz 2004. utvrdila je da su se rezultati u javnim školama zahvaljujući kompeticiji poboljšali. Međutim Per Thulberg, direktor švedske Nacionalne agencije za obrazovanje kasnije je objavio da je uspjeh švedskih učenika na PISA testovima oslabio.

Fuchs smatra da su vaučeri zgodna stvar no ne vjeruje da su u ovom trenutku rješenje za Hrvatsku.

'Prvo bi trebalo reorganizirati cijeli sustav; vaučeri se ne mogu uvesti od danas do sutra. No treba ostaviti otvorenom mogućnost da se oni uvedu u budućnosti. Kroz neko vrijeme možda bi se mogli uvesti vaučeri u nekom prijelaznom, kombiniranom obliku. U takvu reformu trebalo bi uključiti banke, fondove i sl. Već sada postoji potpora države svim studentima kako za nastavu tako i za studentski standard. Prijelaz na vaučere preko noći podrazumijevao bi da studentu date vaučer na određeni iznos dok bi sve ostalo on rješavao sam. To bi u pitanje dovelo i studentski standard', upozorio je Fuchs.

Jovanović kaže da SDP nije naročito sklon poticanju privatizacije obrazovanja kroz vaučerizaciju.

'Koliko je nama poznato, sustav vaučera kao načina financiranja visokog obrazovanja nije zaživio nigdje u svijetu iako su neke države, poput Njemačke, Nizozemske, Finske ili Australije tu mogućnost razmatrale. Općenito je upotreba vaučera puno učestalija u primarnom i sekundarnom obrazovanju, dok je o upotrebi u visokom obrazovanju čak i relevantna literatura oskudna', kaže Jovanović.

'Zagovornici uvođenja vaučera pretpostavljaju kako bi neizravna posljedica financiranja visokih učilišta putem vaučera bila jačanje kvalitete usluga, odnosno kvalitete obrazovnih programa koja sveučilišta nude. Naime, financiranjem putem vaučera, smatraju, potiče se natjecanje među učilištima za dobivanje većeg broja studenata te bi posljedično visoka učilišta trebala razvijati programe i sadržaje koji su studentima primamljivi i kvalitetni. Ideja financiranja temeljenog na vaučerima zasniva se, dakle, na ideji da će potražnja utjecati na ponudu jer bi financiranje učilišta ovisilo o broju pojedinaca koji se za neki program odluče. Takav model, međutim, previše utjecaja daje upravo samoj potražnji, što vrlo brzo može dovesti do neželjenih učinaka u sustavu. Primjerice, ako je samo potražnja ta koja utječe na pojavu i opstanak kvalitetnih programa, može se dogoditi da, uslijed manjka interesa, oni programi koji su društveno ili gospodarski neophodni ostanu bez financiranja. Time se ne samo dokida mogućnost unapređenja kvalitete, već dovodi u pitanje i sam opstanak takvih programa. U ovom kontekstu vrijedi spomenuti i to da pojedinci često ne donose u ekonomskom smislu racionalne odluke, te da stoga postoji mogućnost da studenti neće studije odabirati temeljem kvalitete, nego temeljem drugih načela, poput, primjerice, blizine studija ili pak pod utjecajem obitelji i prijatelja. Nadalje, odluka o odabiru studija koju bi pojedinac donio može biti u njegovom užem individualnom, ponekad i kratkoročnom, interesu, koji ne mora nužno odražavati dugoročne interese ni njega samoga, a ni društva.

Ideja upotrebe vaučera u visokom obrazovanju barem implicitno podrazumijeva i načelo izbora korisnika usluga između privatnih i javnih visokih učilišta. Imajući sve to u vidu, sustavom vaučera stvorio bi se vrlo zamršen i kompleksan sustav čija bi krajnja učinkovitost u realizaciji javnih ciljeva bila vrlo upitna, te je pitanje je li uopće u javnom interesu započeti takav riskantan projekt', zaključio je Jovanović.

Drugim riječima, ni SDP ni HDZ nemaju namjeru ulaziti u neku ozbiljniju, daljnju privatizaciju sustava obrazovanja osim što planiraju olakšice za ulagače u sustav.