Čitavu drugu polovicu prošloga tjedna (od četvrtka do nedjelje) Hudelist je proveo s gradonačelnikom Zadra Božidarom Kalmetom - čovjekom za kojega dio hrvatske političke javnosti smatra da je, iz dobro poznatih razloga, pred padom (političkim, ali i svakim drugim). U nedjelju, 1. prosinca ujutro obojica su bili na misi u župnoj crkvi Gospe Loretske u Arbanasima, zadarskom naselju u kojemu Kalmeta živi. Hudelist je sjedio dolje u zadnjem redu, a Kalmeta je bio na balkonu i - pjevao.

On je naime član crkvenog zbora 'Vicko Zmajević' iz Arbanasa (što ga je osnovao njegov rođeni stric Dario Kalmeta) pa najmanje jedanput mjesečno, i to u pravilu nedjeljom, ide na misu u svoju župnu crkvu da bi slušao svećeničku propovijed i pjevao.

'Kad sam se vratio u Zagreb, s Kalmetom sam se čuo telefonski - negdje u kasnim večernjim satima. Ukratko smo prokomentirali rezultate referenduma. Kalmeta nije bio oduševljen – iako bi se od jednoga HDZ-ova čelnika, i to tako visokog ranga, po nekoj logici, možda, očekivala suprotna reakcija', piše Hudelist u Globusu

Kalmetino je stajalište da je referendum o braku produbio podjele u hrvatskom društvu i da to za naše društvo i našu državu ne može biti dobro.
Hudelist navodi kako je vikara u Arbanasima Matu Tomasa (koji je podrijetlom iz Kokošara kraj Travnika) Kalmeta okarakterizirao kao ljutog desničara. Upravo je Tomas te nedjelje, na dan referenduma, vodio misu i na dosta žestok, grub i gotovo prijeteći način pozvao vjernike da glasuju 'za'.

Hudelist navodi da Kalmeta ovih dana, tjedana ili mjeseci doživljava i, uvjetno rečeno, duboku osobnu transformaciju ili evoluciju – ili, barem, temeljito preispitivanje samoga sebe. Dodatni je paradoks u svemu tome taj što se ta Kalmetina (ponavljam: uvjetno rečeno) evolucija događa u vremenu kad on ima itekako ozbiljnih razloga da strahuje za svoju budućnost.

'U četvrtak, 28. studenoga, razgovarali smo (neformalno) nešto više od sat vremena u njegovu gradonačelničkom uredu, u Gradskoj upravi Grada Zadra, a onda smo otišli na ručak u restoran 'Bruschetta'. Iako se svojski trudio da to sakrije, Kalmeta je bio u nekom velikom unutarnjem strahu, odavao mi je dojam čovjeka koji živi pod strašnim stresom', piše Hudelist.

Navodi kako mu je bilo neugodno Kalmetu izravno pitati boji li se eventualnog uhićenja i je li psihološki i svakako drugačije pripravan na tu opciju. 'Umjesto takvog, doslovnog izražavanja, radije sam koristio riječ 'pad'. Kalmeta ju je, na neki način, prihvatio, no ipak je radije govorio – naravno, kao o pretpostavci – o svom političkom padu, nego o nekoj drugoj, puno težoj ili ružnijoj situaciji', zaključuje Hudelist u Globusu.