Dio je to trenda započetog početkom devedesetih, kada je nakon sloma DDR-a i ujedinjenja Njemačke krenula polagana, ali nezaustavljiva selidba bivših Istočnih Nijemaca na zapad, u potrazi za poslom. Unatoč milijardama eura uloženim u obnovu područja bivšeg DDR-a, za mnoge je život postao nepodnošljiv i besperspektivan te se procjenjuje da se odselilo više od pet milijuna ljudi. I danas je nezaposlenost na istoku Njemačke značajno veća nego na zapadu, a zanimljivo je i da je u tim dijelovima današnje Savezne Republike Njemačke i najmanji broj useljenika, što je – paradoksalno – rezultiralo time da je ondje i najveći broj ksenofoba te je u pokrajinama bivšeg DDR-a u lokalnim parlamentima često zastupljena i neonacistička stranka NPD.

Frankfurt na Odri osnovan je još u 13. stoljeću te je kroz svoju dugu povijest bio trgovačko središte i sveučilišni grad, ali se uvijek – zbog ratova – mučio sa stabilnim brojem stanovnika, tako da je aktualna kriza grada, kada ju se gleda u kontekstu stoljeća, nešto uobičajeno. Ipak, to što se u 25 godina iz grada odselilo 30 tisuća ljudi cijele je socijalističke kvartove pretvorilo u zelene površine obrasle u puzavice, a službeni podaci govore o tome da je srušeno i devet tisuća stanova koji su zjapili prazni. Frankfurt na Odri je grad koji nestaje iako se lokalna politika svim silama bori da preokrene taj trend, što se zasad nije dogodilo.

Gradom od 2010. upravlja nestranački gradonačelnik Martin Wilke, a podržava ga većina stranaka zastupljenih u lokalnom parlamentu, s izuzetkom ekstremno desne Alternative za Njemačku (AfD), koja je na izborima u svibnju 2014. osvojila 11 posto glasova, dok je relativni pobjednik izbora bila ljevičarska Die Linke s 30 posto glasova. CDU ima 23 posto, SPD 18,7 posto, a Zeleni 6,2 posto, te je Wilke na neki način bio jedina opcija za gradonačelnika, dovoljno mazohističan da se prihvati spašavanja propadajućeg grada.

I ne može se poreći da nije mnogo toga pokrenuo, ponajviše još bližu suradnju sa Slubicama, poljskim gradom od 20 tisuća stanovnika koji se nalazi na drugoj strani Odre. Sada ova dva nestajuća grada u mnogo čemu funkcioniraju kao jedan, što im omogućava povlačenje novca iz europskih fondova i programa, iako ni brojni uspješno realizirani projekti nisu rezultirali zaustavljanjem odljeva stanovništva. Wilke svakodnevno kontaktira i surađuje s gradonačelnikom Slubica Tomaszom Ciszewiczom, a novinar tportal.hr-a imao je priliku razgovarati s obojicom i saznati na koje načine pokušavaju revitalizirati svoje sestrinske gradove.

Frankfurt na Odri i Slubice tako održavaju zajedničke sjednice gradskih vijeća, izradili su zajednički plan razvoja do 2020, uveli više linija gradskog prijevoza koje povezuju gradove s istočne i zapadne strane Odre te zajednički planiraju građevinske i gospodarske projekte za koje sredstva povlače iz fondova EU-a. Najnoviji koji planiraju jest ponovna izgradnja nekad slavnog tornja Kleist, za koji su 85 posto sredstava dobili iz fondova EU-a, a ideja je pretvoriti ga u turističku atrakciju i podsjetiti da je veliki njemački književnik Heinrich von Kleist (1777-1811) rođen u Frankfurtu na Odri, kao potomak lokalne plemićke obitelji.

'Šezdesetih godina prošlog stoljeća zatvorena je granica između DDR-a i Poljske, no sedamdesetih se otvorila pa je krenuo polagani proces ponovnog upoznavanja, a osamdesetih godina je i u Frankfurtu odjeknulo djelovanje poljskog sindikata Solidarnost, ali je DDR onda opet zatvorio granicu. Tek od ujedinjenja Njemačke imamo se priliku upoznati i surađivati iako smo doslovno jedni drugima preko rijeke', objašnjava mi Wilke lokalnu povijest, a naročito je ponosan na ujedinjeni sustav grijanja Frankfurta i Slubica, pušten u pogon u ožujku ove godine. 'Bila je to investicija od dva milijuna eura i zajednički projekt gradskih tvrtki', kaže Wilke.

Kako bi pospješili suradnju i približavanje dva grada u dvije države, odlučili su se i na izradu zajedničkog gradskog grba, što je bio – kako se ispostavilo – prilično mukotrpan proces koji je trajao 16 mjeseci, od kolovoza 2011. do prosinca 2012, a rezultat je i zajednička internetska domena oba grada – www.frankfurt-slubice.eu. Iz europskih fondova su uspjeli dobiti 10 milijuna eura za turističke projekte, primjerice uređivanje biciklističkih staza uz Odru, a u programima prekogranične suradnje uspjeli su izvući 10 milijuna za izgradnju vrtića. Policija je uspostavila zajedničke patrole.

'Ulaskom u Europsku uniju za nas u Slubicama je započeo novi život. Razvijamo ova dva grada tako da bi naši građani bili zadovoljni i ostali živjeti ovdje, ali prosjek starosti stanovnika Slubica nažalost je 38 godina. Mladi imaju velika očekivanja', uzdahnuo je Wilkeov kolega Ciszewicz, napominjući da su dva grada s različitih strana Odre imala različite mentalitete i da je na početku ljudima bilo nepoznato i ono što večeraju njihovi susjedi. Raduje ga to što danas mladi 'Odru ne percipiraju kao granicu' te napominje da njegova djeca uz poljski govore još i engleski i njemački jezik, a kada ga pitam da malo pojasni razlike u mentalitetu, on kratko odgovara: 'Poljaci su spontaniji, Nijemci puno planiraju.'

Naročito su ponosni na to što su uspjeli pokrenuti novo sveučilište u Slubicama, na kojemu sada studira više tisuća studenata iz cijele Europe. 'Imamo čak i jednoga iz Afrike!', ističe gradonačelnik Ciszewicz, a voli ponavljati i to da je njegov grad izrazito tolerantan za različite religije, pa čak imaju malu muslimansku zajednicu. S poljske strane Odre religija je mnogo važnija tema nego s njemačke.

'Želimo da naša djeca zajedno idu u vrtić, da zaborave da je tu nekad bila uz mnogo oružja čuvana granica. Imamo zajedničke ciljeve za budućnost', kaže gradonačelnik Slubica, u kojima nezaposlenost iznosi osam posto dok je u Frankfurtu na Odri 13 posto. No i dalje je značajna razlika u prosječnim primanjima – na njemačkoj strani prosječna je plaća 1.200 eura, na poljskoj 500 eura.

Zato oba gradonačelnika s uzbuđenjem čekaju nadolazeći sastanak s potencijalnim investitorima iz Kine, kojima se Frankfurt i Slubice žele predstaviti kao transportno središte za sjeveroistočni dio Europske unije. Naime ujedinjenje Njemačke i spajanje unutar Europske unije, svim investicijama i projektima unatoč, nisu zaustavili, nego su potaknuli odlazak stanovnika, te su im sada Kinezi posljednja nada.