#dobrepriče

[FOTO] Đakovčanin Franjo Vinković bavi se drugim najstarijim zanatom na svijetu; u Hrvatskoj ima samo sedam kolega, a bez njega ne mogu ni biskupi ni Ministarstvo kulture

  • Autor: Ivana Barišić
  • Zadnja izmjena 13.09.2020 12:07
  • Objavljeno 13.09.2020 u 12:07
Franjo Vinković iz Đakova vlasnik je majstorskog obrta od 2007. godine

Franjo Vinković iz Đakova vlasnik je majstorskog obrta od 2007. godine

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

Kod njega se uvijek atmosfera podiže, doslovno, do usijanja. U kovačnici Franje Vinkovića iz Đakova radi se bez prestanka. U šali će reći kako se bavi drugim najstarijim zanatom na svijetu. Iako ih je u Hrvatskoj ukupno sedam, ovaj kovački obrt jedini ima status umjetničkog s dozvolom Ministarstva kulture. Posjetili smo kovačnicu u kojoj se kuju mačevi, ornamenti, ograde...

Nema toga što se može zamisliti, a da ruka majstorskog kovača Franje Vinkovića iz Đakova ne može iskovati. Iako je u Hrvatskoj ukupno sedam registriranih kovača, on je jedini s dozvolom Ministarstva kulture, uz čije ime može stajati naziv umjetnički.

'To je posao s pedigreom', kroz smijeh će za tportal Franjo Vinković opisujući najkraće što znači takav status.

Nije ga stekao bez znoja. Prebacio je preko ruku 150 tona ograde Strossmayerova parka koji okružuje Đakovačko-osječku nadbiskupiju u srcu Đakova. Radio je na obnovi dvije godine. Svaki detalj napravljen je prema starom predlošku. Ograda dugačka 380 metara podijeljena je na 138 dijelova, od kojih je svaki težak preko stotinu kilograma.

'Time se nitko prije nije bavio', kratko nam odgovara.

U kovačnici Franje Vinkovića nastaju ornamenti, ograde, mačevi, cipele...

U kovačnici Franje Vinkovića nastaju ornamenti, ograde, mačevi, cipele...

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

Majstorski ispit obranio je 2006., a godinu kasnije u ruke dobio i diplomu. Kolega iz Pazina i on, prisjeća se, bili su prvi koji su u Hrvatskoj nakon gotovo pola stoljeća postali majstori kovači.

S čekićem i nakovnjem susreo se u kovačnici nekadašnjih PIK-ova. Povukli su ga ondje nakon što je završio za strojarskog tehničara. I tako je krenula ta priča.

'Ujak mi je bio kovač po struci. On mi je i rekao: U kovačiji radi ono što nitko drugi neće!' kaže.

Majstorski kovač Franjo Vinković u razgovoru s novinarkom tportala Ivanom Barišić

Majstorski kovač Franjo Vinković u razgovoru s novinarkom tportala Ivanom Barišić

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

Prihvatio se čekića, vatre, nakovnja i ugljena, ali ne kao drugi.

Objašnjava da se kovački posao dijeli na tri polja, poljoprivrednu mehanizaciju koja je u Slavoniji nekada živjela punim plućima, ali je zbog suvremene tehnologije i traktora koji, opisuje, mogu 'iščupati' i bunar iz zemlje, gotovo zamrla. Kovači su traženi i u autoindustriji. No ovaj se Đakovčanin odlučio za ono treće i po ujakovu savjetu zagrizao u 'umjetničku kovačiju'. Trenutno je jedini specijaliziran za to u Hrvatskoj.

Željezna cipela

Željezna cipela

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

'No premalo je nas kovača u Hrvatskoj. Međusobno se poznajemo i dobri smo si', kaže nam.

Iako se kovački posao može opisati prljavim, u ovoj kovačnici uredno je kao u ljekarni. Svaki čekić, kliješta, nakovanj, stroj imaju svoje mjesto. Po zidovima su nacrti za ornamente na ogradama koje treba izraditi.

Tu je i tokarski stroj iz 1928., koji i dalje besprijekorno radi, kao i mijeh za raspuhivanje plamena, u turističke svrhe.

U kovačnici je sve uredno kao u ljekarni

U kovačnici je sve uredno kao u ljekarni

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

Središnji dio svake radionice je, kaže, vatra. U ovaj oganj ne potpiruje bilo kakav ugljen. Jedva ga je pronašao, kaže, u mjestu Granice nedaleko od Našica.

'Trebalo je puno vremena da dođem do svih potrebnih resursa za proizvodnju. Sve je bazirano na onome što mogu nabaviti u okruženju, u Slavoniji', otkriva.

U majstorskoj radionici kovača Franje Vinkovića nastaju ograde, ornamenti, mačevi...

U majstorskoj radionici kovača Franje Vinkovića nastaju ograde, ornamenti, mačevi...

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

Ljeti se u kovačnici ne prestaje s radom. Atmosfera se podiže, doslovno, do usijanja. Temperatura zna skočiti i do 70 stupnjeva.

Kuju se tu ograde, ornamenti, monogrami, a izrađena je i replika mača kralja Tomislava.

Aktualna korona ovdje je rezultirala jedinstvenom, neprobojnom željeznom zaštitnom maskom.

Izlivena je u kovačnici i prva željezna zaštitna maska

Izlivena je u kovačnici i prva željezna zaštitna maska

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

'Neko jutro su me zvali iz Nadbiskupije. Pao im je veliki gliter, onaj štitnik za prozor, težak preko stotinu kilograma. S njima inače radim jer imam dozvolu Ministarstva kulture. To je posao u kojem moraš pratiti smjernice, konzultirati se s konzervatorima. Sve mora biti vjerno napravljeno jer je fotografirano i dokumentirano kako je prije izgledalo. Tako mora i ostati. Tu ne postoji neka šablona kako napraviti neki element. Moraš osmisliti kako ćeš, primjerice, napraviti identičan list onom starom. Moraš ga razviti, kopirati, poznavati materiju, kao i materijal s kojim radiš, način na koji ćeš ga napraviti. Dok sam tako izradio prvi list, trebalo mi je pet sati. Kad sam razradio sistem, onda je išlo brže', otkriva čari kovačkog posla.

Lagera u ovoj kovačnici - nema. Ovdje se radi ono što se, kaže, u trgovini ne može kupiti ili negdje dalje pronaći. Postoji samo knjiga narudžbi. A lista čekanja, pitamo ga?

  • +26
  • +23

Kovač Franjo Vinković iz Đakova

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

'Ovisi o tome koliko smo dobri', kroz smijeh odgovara Franjo Vinković, dodajući da ima četiri sina pa se uzda da će ga naslijediti barem jedan od njih.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!