‘Od kraja Hladnog rata NATO savez se nije suočavao s većim izazovima za našu sigurnost. Ali NATO je najuspješniji savez u povijesti zato što se bio u stanju promijeniti kako se mijenjao svijet. Prvih 40 godina NATO-va postojanja fokus saveza je bio na kolektivnoj obrani. Nakon pada Berlinskog zida naš fokus se prebacio na krizni menadžment izvan naših granica - intervencije kojima je zaustavljeno masovno krvoproliće i održavanje mira na Zapadnom Balkanu, borba protiv terorizma u Afganistanu i suprotstavljanje piratstvu na rogu Afrike.’, piše u uvodu Godišnjeg izvještaja glavnog tajnika NATO-a za 2016. godinu Jens Stoltenberg.

Stoltenberg onda dodaje kako su se od 2014. pojavili novi sigurnosni izazovi za NATO: ruska ilegalna aneksija Krima i destabilizacija istočne Ukrajine, ISIL. ‘Danas se NATO mora baviti i kolektivnom obranom i kriznim menadžmentom.’

Godišnji izvještaj glavnog tajnika NATO-a u aktualnom je kontekstu naročito relevantan, jer je novi američki predsjednik Donald Trump u predizbornoj kampanji više puta dovodio svrhovitost postojanja NATO-a u pitanje. Nova američka administracija inzistira i da ostale članice saveza (svekukupno ih je 28) ispune preuzete financijske obaveze, a najnoviji je problem u NATO-u otvoreni verbalni i diplomatski rat Turske i Nizozemske, koje su obje članice saveza. To su samo neki od razloga da se detaljnije prouči što je u svojem godišnjem izvještaju napisao Jens Stoltenberg.

U izvještaju se navodi kako se NATO brine za sigurnost skoro milijardu ljudi, koliko ih ima u njegovim članicama, te da je stoga, kao i zbog novih prijetnji, pokrenuto povećanje snaga kakvo nije zabilježeno već nekoliko generacija. Ističe se da je potrebna izdašna financijska investicija svih članica NATO-saveza kako bi se održao ‘obrambeni stav NATO-a’, koji se sastoji ‘od komibnacije najnovijih orućanih sustava i platformi, te snaga treniranih da zajedno rade bez zastoja’. ‘Koliko je važno da saveznici investiraju u obranu, toliko je i važno da se investira u ispravne kapacitete.’, naglašava Stoltenberg.

Još jedna poliutika NATO-a koju Stoltenberg hvali u izjveštaju je ‘promoviranje uloge žena’, što je u skladu sa zaključcima summita u Varšavi prošle godine. Posebno je poglavlje izvještaja posvećeno ovoj tematici, a NATO se pohvalio i na Twitteru kako ima sve veći broj žena koje su veleposlanice svojih država u savezu.

Zanimljivo je i da je NATO, kako stoji u izvještaju, pomogao treningom i savjetima Egiptu u borbi protiv terorizma, ali i državama kao što su Jordan, Maroko, Mauritanija i Tunis ‘u kontramjerama za ustanke’. Otvoren je i poseban komandni centar u Kuvajtu ‘s našim partnerima u zaljevu’, ističe Stoltenberg.

U prethodnoj godini se budžet za obranu europskih članica NATO-a i kanade povećao za 3,8 posto, odnosno oko 10 milijardi dolara, ali je samo pet saveznika ispunilo smjernicu od dva posto u 2016. U ovoj godini se očekuje da će značajan broj članica ispuniti do kraja svoje financijske obaveze prema savezu, što je, podsjećamo, jedan od ključnih zahtjeva nove američke administracije pod vodstvom predsjednika Trumpa.

Vrijedi spomenuti i kako se NATO u godišnjem izvještaju hvali kako je povećao investicije u tursku vojsku, napose njihovu zračnu obranu. Istovremeno je Turska u verbalnom ratu s nizom europskih članica NATO-a, a turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je ponovno uspostavio bliske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, čiju politiku Stoltenberg navodi kao jedan od najvećih sigurnosnih izazova za NATO. Zato su se održale i vojne vježbe u istočnim članicama NATO-a, koje se također navode kao jedan od prošlogodišnjih uspjeha saveza.

Kao jedna od ključnih misija NATO-a navodi se ‘projiciranje stabilnosti’, što se postiće i kroz zagovaranje određenih vrijednosti. ‘NATO je i savez vrijednosti, koje uključuju individualnu slobodu, ljudska prava, demokraciju i vladavinu zakona. Ove zajedničke vrijednosti su esencijalne za ono što NATO jest i što čini.’, napisano je poprilično pretenciozno u Stoltenbergovom izvještaju, iako je očito da nekim članicama saveza spomenute vrijednosti nisu baš pretjerano važne ni kada je riječ o vlastitim građanima.

Hrvatska se u izvještaju od 126 stranica spominje 21 put. Može se vidjeti kako hrvatska izdavanja za obranu, koja bi po pravilima NATO-a trebala iznositi 2 posto BDP-a, nisu zadovoljavajuća s 1,21 posto BDP-a. Ipak, Hrvatska je s takvim vojnim budžetom na sredini liste od 28. članica, no zato je na začelju sa Češkom, Belgijom  i Slovenijom kad je riječ o preuzetoj obavezi da 20 posto svojeg budžeta za obranu troši na vojnu opremu.

Hrvatska je također uključena u zajedničko treniranje zrakoplovnog osoblja koje se provodi u suradnji sa Slovenijom, Bugarskom i Mađarskom, dok je na Zapadnom Balkanu dio projekata sa Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom i ‘Bivšom Jugoslavenskom Republikom Makedonijom’ pod pokroviteljstvom i vodstvom SAD-a. Spominje se i hrvatski doprinos misiji u Afganistanu, kao i na Kosovu, te se navodi u nizu tablica koje se bave raznolikim budžetskim aspektima djelovanja NATO-a.