U sjedište Europske unije Putin je stigao s impozantnom garniturom najviših državnih dužnosnika: šefom diplomacije Sergejem Lavrovom, drugim čovjekom Gazproma Aleksejem Millerom, ministrima energetike, ekonomskog razvoja i pravosuđa, te nizom svojih osobnih pomoćnika. Europska komisija proteklih mjeseci provodi istragu nad monopolističkim aktivnostima Gazproma u srednjoj Europi; ruska tvrtka već je morala vratiti preko tri milijarde eura europskim kompanijama, a mogla bi i više jer se istraga zbog previsokih cijena nastavila.

Nezadovoljstvo Moskve leži u dojmu da se Europa ponaša proturuski – u ekonomskom i političkom smislu, te da mimo međunarodnog prava pokušava opstruirati akcije Gazproma na europskom tržištu energenata. Istovremeno, EU oklijeva ukinuti vize za Ruse, iako je Moskva ispoštovala svoju stranu dogovora i ukinula ih za građane EU-a.

U sferi energetike sporan je Treći energetski paket, skup zakona po kojem Europska unija već tri godine regulira svoje tržište zemnog plina i električne energije. Bruxelles je najavio da će nanovo razmotriti postojeće sporazume u sferi energetike i donijeti novi, četvrti zakonski paket. Putin upozorava da su tražene izmjene neprimjenjive na već potpisane ugovore i nazvao potez Bruxellesa 'konfiskacijom ruskih investicija'.

Iz obraćanja predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa vidi se da je EU nezadovoljna indeksacijom tarifa za ruski plin po naftnoj formuli (Rusija je cijene gasa za europske zemlje privezala za cijenu nafte, pa stalno mijenja tarife). 'S Norveškom nemamo takvih problema', poručio je Barroso pred novinarima. Putin mu je odgovorio da se na Norvešku, za razliku od Rusije, ne primjenjuje 'teroristički treći energetski paket'.

Čini se da su u pozadini spora novi-stari napori te pritisci unutar Europske unije (i izvan nje) da se ta zajednica država emancipira od Rusije kao svog glavnog energetskog dobavljača.Tijekom konferencije za medije Putin je nastavio podbadati čelnika Europske komisije: 'Moj bliski prijatelj Barroso govorio je tako dugo jer zna da je u krivu.' Okupljenim novinarima ruski je predsjednik više puta ponovio neka pročitaju 34. članak sporazuma između EU-a i Rusije koji govori o sprečavanju negativnih trendova u trgovinskoj djelatnosti. Putin tvrdi da je taj članak protivan aktualnim namjerama Bruxellesa (ruski Kommersant, doduše, primjećuje da je rečenom dokumentu istekao rok trajanja, ali da bi se trebao poštivati dok se ne potpiše novi).

Oko četvrtine zemnog plina koji troše zemlje EU-a dostavlja se iz Rusije, najvećeg svjetskog izvoznika. Ruski plinski gigant Gazprom, koji se zbog strahovite korporativne širine često naziva 'državom u državi', planira nova golema ulaganja u energetske, ali i druge sektore diljem Europe (od plinskih dealova do sponzoriranja nogometnih kubova).

Kako zemni plin postaje izuzetno bitan politički instrument, neki europski komentatori nazivaju plinovode Sjeverni tok i Južni tok 'trojanskim konjem' za europsku ideju. Projekt europskog plinovoda Nabucco, koji je za EU trebao smanjiti podložnost ucjenama i ovisnost o ćudljivim režimima izvana, stagnira između ostalog upravo zato što su Rusi – prekaljeni igrači u sferi energetike još iz vremena Sovjetskog Saveza - progurali svoje nove projekte poput Sjevernog toka (gdje im je ključni partner Njemačka) i aktualnog Južnog toka od kojeg bi koristi trebale imati mnoge transportne zemlje istočne Europe, u koje se Hrvatska zbog politike bivše HDZ-ove vlade nije svrstala.

Može se očekivati da će svoj utjecaj i dio zarade na Europskoj uniji sve snažnije tražiti i SAD koji je usavršio tehnologiju ukapljenog zemnog plina i vrlo skoro bi mogao dramatično srušiti svjetske cijene te se u idućim desetljećima preobraziti u jednog od najvećih izvoznika tog energenta. Za Rusiju bi to bio strahovit ekonomski, a s obzirom na ranije navedeno - i politički udarac. Velika Britanija prva u Europi prelazi na američku dostavu koja će, prema nekim izvorima, nuditi plin koji je trenutno nekoliko puta jeftiniji od onog koji Njemačka plaća Rusiji.