U analizi za Euromaidan Press upozorava da pojedine obavještajne službe govore o mogućem ruskom napadu u sljedećih nekoliko godina, dok Europa, prema nekim procjenama, neće biti potpuno spremna prije 2035. godine. Njegov zaključak je radikalan: sadašnja europska strategija više nije dovoljna, a NATO sam po sebi ne pruža vjerodostojno odvraćanje.

Midttun smatra da je Europa desetljećima gradila sigurnosnu politiku na nekoliko pretpostavki: da su granice uglavnom konačne, da će gospodarska međuovisnost ograničiti sukobe velikih sila, da će međunarodno pravo sve snažnije regulirati ponašanje država te da će Sjedinjene Države u konačnici jamčiti europsku sigurnost.

Ruska invazija na Ukrajinu, tvrdi, srušila je velik dio tih pretpostavki.

Dodatni problem vidi u promjenama američke vanjske politike, zbog kojih Europa više ne može sa sigurnošću pretpostavljati da će se američki i europski interesi uvijek podudarati.

'Ovo nikada nije bio samo rat Rusije i Ukrajine'

Prva od osam Midttunovih teza jest da rat nikada nije bio samo sukob Moskve i Kijeva.

On ruske ciljeve tumači znatno šire od zauzimanja dijelova Ukrajine. Podsjeća na ruske zahtjeve povezane s povlačenjem NATO-ove vojne infrastrukture prema stanju iz 1997. godine te smatra da Moskva Zapad, a ne samo Ukrajinu, vidi kao protivnika.

Ukrajinski poraz, prema njegovoj analizi, dramatično bi promijenio odnos snaga.

Rusija bi dobila pristup dodatnom stanovništvu, industrijskim i prirodnim resursima te snažnoj ukrajinskoj obrambenoj industriji, a ruska vojna moć pomaknula bi se stotinama kilometara bliže ključnim europskim prijestolnicama.

Midttun: Rat u Europi već traje

Druga njegova teza je da s eEuropa već nalazi u hibridnom ratu s Rusijom.

Kao primjere navodi sabotaže kritične infrastrukture, kibernetičke napade, dezinformacije, ometanje GPS-a, incidente s dronovima i aktivnosti protiv europske obrambene industrije.

Midttun smatra da je riječ o obrascu sličnom onome kojem je Ukrajina bila izložena prije ruske invazije punog opsega u veljači 2022. godine.

Iz toga izvodi i jednu od svojih ključnih tvrdnji – da NATO više ne odvraća Rusiju dovoljno učinkovito.

Upozorenja o 2027., 2029. i 2030.

Posebno upozorava na procjene zapadnih obavještajnih i vojnih krugova o vremenu koje Europa ima na raspolaganju.

Navodi nekoliko različitih upozorenja: pojedine europske službe govore o mogućnosti rata do 2029. godine, francuske vlasti pripremaju se za mogućnost velikih ruskih napada do 2030., dok je, prema navodima koje citira, u francuskim sigurnosnim krugovima spominjana i jesen 2027.

Poziva se i na američke obavještajne procjene prema kojima bi Moskva mogla testirati odlučnost NATO-a ograničenim napadom na neku članicu Saveza između ove jeseni i 2029.

Baltički obavještajni čelnici, navodi Midttun, upozorili su pak da bi odlučnija ruska akcija mogla uslijediti za „nekoliko mjeseci, a ne godina“.

Istodobno upozorava na procjene prema kojima europske oružane snage neće dosegnuti potrebnu razinu spremnosti prije 2035. godine.

Ukrajina kao dio europske obrane

Zbog toga Midttun smatra da Europa mora potpuno promijeniti način na koji promatra Ukrajinu.

Prema njegovoj tezi, Kijev ne bi trebalo tretirati samo kao primatelja europske vojne pomoći.

„Ukrajina nije samo primatelj europske sigurnosne pomoći. Ukrajina je sastavni dio europske sigurnosne arhitekture“, piše Midttun.

Ukrajina danas ima ono što većini europskih država nedostaje – veliku vojsku s višegodišnjim iskustvom intenzivnog ratovanja, razvijenu industriju dronova, praktično iskustvo protuzračne obrane te obavještajne i tehnološke kapacitete izgrađene tijekom rata.

'Vrijednosti ne znače ništa ako ih niste spremni braniti'

Midttun tvrdi da međunarodno pravo, suverenitet i teritorijalni integritet sami po sebi ne mogu spriječiti državu spremnu koristiti vojnu silu.

Europa zato, prema njemu, treba streljivo, protuzračnu i proturaketnu obranu, dalekometno oružje, sustave protiv dronova, sigurnu komunikaciju, logistiku, kibernetičku otpornost i industriju sposobnu održavati dugotrajan sukob.

„Vrijednosti ne znače ništa ako ih niste spremni braniti“, sažima svoju argumentaciju.

Predlaže alternativu sadašnjem NATO-u

Najkontroverzniji dio analize odnosi se na rješenje.

Midttun ne predlaže ukidanje NATO-a, ali smatra da Europa treba strukturu sposobnu djelovati i kada Savez zbog političkih podjela nije spreman reagirati.

Zagovara stvaranje Koalicije europskih zemalja istomišljenica (CALM), vojnog saveza država spremnih zajednički djelovati protiv ruske prijetnje.

Takva koalicija, prema njegovoj zamisli, povezala bi ukrajinske borbeno iskusne oružane snage s europskim borbenim zrakoplovstvom pete generacije, mornaricama, protuzračnom obranom i drugim postojećim sposobnostima.

Njegova je teza da Europa ne mora čekati 2035. godinu da bi stvorila vjerodostojnu silu odvraćanja jer velik dio potrebnih kapaciteta već postoji – samo nije politički i vojno objedinjen.

'Europa si ne može priuštiti još 12 godina diplomacije'

Midttun zaključuje da europske države više nemaju luksuz nastaviti dosadašnjom politikom i čekati da pregovori sami uklone sigurnosnu prijetnju.

„Europa si ne može priuštiti još 12 godina uzaludne diplomacije dok Rusija iskorištava našu naivnost da bi se pripremila za rat u sljedeće dvije do tri godine“, upozorava.

Prema njegovu viđenju, najveći problem nije nedostatak vojnika ili oružja pojedinačno, nego nedostatak političkog jedinstva oko toga što predstavlja prijetnju i kako joj se suprotstaviti.

„Snaga nije u brojkama, nego u jedinstvu: u dogovoru o neprijatelju i stvarnoj volji i sposobnosti za borbu“, zaključuje Midttun.