Jamie Crawford je redatelj novog dokumentarca Channel 4 Spy Next Door: The Anna Chapman Story, koji prati život glamurozne ruske špijunke – od godina provedenih u Velikoj Britaniji do preseljenja u New York, gdje ju je FBI počeo pratiti u sklopu velike operacije protiv mreže ruskih agenata.

‘Priča je zapravo ispričana unatrag. Chapman je iznenada postala poznata 2010., kada je uhićena u FBI-jevoj akciji protiv ruskih špijuna u SAD-u. Ubrzo se otkrilo da je prije toga živjela u Velikoj Britaniji’, kaže Crawford.

Od Brightona do londonskog društva

Priča počinje s Marcusom Readom, DJ-em iz Brightona, koji je na odmoru u Africi u klubu upoznao tada 19-godišnju Chapman, piše Independent. Posjetila ga je tog ljeta u Britaniji, a Read se prisjeća da ju je od početka pratio ‘dojam tajanstvenosti’. Posebno mu je ostalo u sjećanju kada mu je rekla da joj je otac radio za KGB. Chapman je potom gotovo desetljeće provela u Britaniji. Upoznala je Alexa Chapmana, udala se za njega, a brak se nakon nekoliko godina raspao.

‘Ta mlada Ruskinja očito je bila iznimno inteligentna, zabavna i društvena te se vrlo uspješno uklopila u britansko društvo. Ubrzo se družila s utjecajnim ruskim disidentima u Londonu’, objašnjava Crawford. U nekom trenutku, dodaje, regrutirala ju je ruska obavještajna služba. Nakon toga poslana je u New York, gdje je privukla pozornost FBI-ja i nesvjesno postala dijelom mnogo veće istrage ruske špijunske mreže koja je trajala deset godina.

Luksuzan život i tajne poruke Moskvi

Izvana je njezin život u New Yorku izgledao poput života imućne mlade žene: živjela je u stanu s najamninom od oko 4500 dolara mjesečno, odlazila na Bikram jogu i navečer izlazila u ekskluzivne klubove. No između svakodnevnih obaveza komunicirala je sa svojim kontaktima u Moskvi, pa i dok je kupovala kozmetiku ili sjedila u Starbucksu.

‘Vrlo je lijepa i upečatljiva. Prema svemu što smo čuli, bila je koketna i lako je uspostavljala kontakte. Agenti FBI-ja s kojima smo razgovarali rekli su da je vrlo brzo stekla niz partnera i poznanstava. Bez obzira na to je li s nekim bila u vezi, bila je zabavna i šarmantna. Jasno je kako je to mogla iskoristiti’, kaže Crawford.

Pritom odbacuje pojednostavljenu sliku Chapman kao klasične ‘medene zamke’. ‘Ne tvrdim da je bila nekakva naivna zavodnica koju su koristili za takve operacije. Upravo suprotno. Mislim da je vrlo inteligentna, duhovita i iznimno komunikativna.’

Chapman, koja danas ponovno živi u Rusiji, odbila je sudjelovati u dokumentarcu, no Crawford je razgovarao s njom telefonom. Opisuje je kao zabavnu, šarmantnu i očito vrlo inteligentnu. Upravo joj je sposobnost povezivanja s ljudima omogućavala da se približi utjecajnim osobama, stvara kontakte i informacije šalje ruskim službama.

Nova generacija špijuna

Crawford ističe da se Chapman bitno razlikovala od špijuna iz doba Hladnog rata. Do 1980-ih sovjetski agenti godinama su se pripremali prije odlaska u inozemstvo, gradili lažne identitete i zatim desetljećima živjeli u zemlji koju su trebali infiltrirati.

Chapman je, nasuprot tome, vjerojatno regrutirana tijekom boravka u Engleskoj, prošla je relativno kratku obuku i cijelo vrijeme koristila vlastito ime. ‘Ona pripada novoj vrsti špijuna. Ne pretvaraju se da su netko drugi. Dolaze s vlastitim prezimenom i životnom pričom jer je, kada svi imaju digitalnu prošlost, vrlo teško izmisliti uvjerljiv identitet bez fotografija na Facebooku, Instagramu i drugim digitalnim tragovima’, kaže Crawford.

Chapman je djelovala tijekom 2000-ih, a 2010. uhićena je s još devetero ruskih agenata. Crawford to razdoblje vidi kao svojevrsnu prijelaznu fazu prema današnjem modelu ‘špijunaže ekonomije honorarnih poslova’, u kojem se ljude regrutira putem interneta i plaća da izazovu požar, sabotažu ili neki drugi incident.

Chapman opisuje kao svojevrsnu preteču influencera. Da se njezina priča odvija danas, smatra, gotovo sigurno bi koristila Instagram i TikTok. Upravo tako izgledaju i brojni suvremeni ruski operativci – mladi ljudi s profilima na TikToku, Instagramu i Snapchatu.

‘Fascinantno je vidjeti suvremeni pristup špijunaži i shvatiti da više nije nužno riječ o krađi nuklearnih tajni. Mnogo je važnije infiltrirati se i ostvarivati utjecaj.’

Njena priča važna je i danas

Crawford se Chapman odlučio vratiti upravo zbog promijenjenih geopolitičkih okolnosti. Tijekom 2000-ih Velika Britanija i SAD nastojali su graditi bliskije odnose s Rusijom i Vladimirom Putinom.

‘Nismo shvaćali da Rusija funkcionira s potpuno drukčijim načinom razmišljanja i da je Putin odlučan vratiti zemlju njezinoj imperijalnoj prošlosti. Danas smo na drugom kraju te priče, kada upravo to pokušavaju učiniti, uspješno ili ne.’

Chapman je nakon uhićenja imala sreće. SAD i Rusija dogovorili su razmjenu: deset ruskih agenata zamijenjeno je za četvoricu Rusa optuženih da su radili za zapadne zemlje. Među njima je bio Sergej Skripal, bivši ruski obavještajac koji je godinama poslije zajedno s kćeri Julijom otrovan nervnim agensom novičokom u Salisburyju.

Za Crawforda upravo ta poveznica pokazuje koliko se naizgled male špijunske priče uklapaju u velike geopolitičke sukobe. ‘Ne možete nekoga likvidirati u inozemstvu bez obavještajnih podataka koje šalju agenti u toj zemlji – gdje osoba živi, kakve su joj navike i kako se kreće.’

Chapman se u Rusiju vratila kao heroina i ubrzo postala prava zvijezda. Pojavljivala se na modnim pistama i u časopisima te dobila vlastitu televizijsku emisiju. Crawford kaže da je iz svega izvukla maksimum i da se danas vjerojatno smatra poduzetnicom.

Nada se da će dokumentarac gledatelje podsjetiti na njezinu priču, ali i pokazati koliko su se u dva desetljeća promijenili odnosi Rusije i Zapada. ‘Nalazimo se na svojevrsnoj prijelomnoj točki i tek ćemo vidjeti kamo će stvari krenuti u idućih nekoliko godina. Ova priča mali je prozor kroz koji se može sagledati mnogo veća slika odnosa Rusije i Zapada tijekom posljednja dva desetljeća.’