SIROMAŠTVO U KAMPANJI

Čiji su birači ljudi sa socijalnog ruba?

siromaštvo prosjak

siromaštvo prosjak

Izvor: Pixsell / Autor: Britta Pedersen/DPA/PIXSELL

Predizborna kampanja u punom je jeku. Svakodnevno slušamo maštovita obećanja o boljoj budućnosti. Koliko su utemeljena njihova obećanja te na što bi se morali obvezati kako bi se suzbio porast siromaštva, smanjenje broja beskućnika i gladnih, upitali smo stručnjake iz tog područja, organizacije civilnih društava i humanitarne organizacije koje ulažu napore u smanjenje tog gorućeg problema

Po riječima Nine Žganeca, predsjednika Hrvatske mreže protiv siromaštva, većina političara se vrlo slabo dotiče socijalnih mjera koje će poduzeti, a još manje od kuda će to i s koliko novca financirati, pa se stječe dojam da socijalnom pitanju nisu pristupili dovoljno analitički, već je to neka vrsta ukrasa političkim programima, što pokazuje da u razumijevanju socijalne politike i njene uloge u društvu postoji ogromna rupa.

Sa Žganecovom ocjenom slaže se i Drago Lesar, predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.

‘U izbornoj utrci često se spominje socijalna problematika, ali s vrlo malo konkretnih mjera. Pojam borbe protiv siromaštva rijetko sam čuo, a beskućništvo, mislim da nitko nije ni spomenuo. Žalosno’, kaže Lesar.

A Hrvatska će sasvim sigurno u socijalni sustav trebati uložiti više nego ikada do sada. Stopa siromaštva u Hrvatskoj raste iz dana u dan. Zastrašujući su podaci, prema UNICEF-ovom istraživanju, koji pokazuju da je siromaštvo djece predškolske dobi naraslo na 22 posto. Mediji redovito izvještavaju o slučajevima gladne djece u školama: prema nekim podacima čak 60 tisuća djece u Hrvatskoj je gladno. Hrvatska izdvaja samo 20 posto bruto domaćeg proizvoda za potrebe socijalne zaštite, u što je uključena zdravstvena i mirovinska zaštita, no za potrebe socijalne skrbi namijenjene gladnoj i siromašnoj populaciji izdvaja samo 1,8 posto, što je daleko ispod prosjeka Europske unije.

Spora ali učinkovita mjera protiv siromaštva je: OBRAZOVANJE!

Prema mišljenju Zorana Šućura, profesora zagrebačkog Pravnog fakulteta, borba protiv siromaštva i borba protiv gladi nisu jedna te ista stvar. Glad i beskućništvo su neki ekstremni oblici siromaštva. Treba preciznije utvrditi tko se u Hrvatskoj češće suočava s problemom gladi.

‘Teško da Hrvatska može eliminirati, s dostupnim financijskim sredstvima, siromaštvo u ovom trenutku, ali sam uvjeren da Hrvatska može biti zemlja bez gladnih’, kaže profesor Šućur. Kad su u pitanju djeca, taj je problem relativno lako riješiti, smatra Šućur, osiguravanjem školskih obroka za svu djecu kroz roditeljsku participaciju i dijelom financiranjem lokalnih vlasti. S druge strane, misli da kad su u pitanju problem gladi i neishranjenosti, važnu ulogu, osim države i lokalnih vlasti, imaju humanitarne organizacije i organizacije civilnog društva.


'Državne institucije i organizacije su birokratski trome, inertne. Ako je netko gladan, on zahtjeva hitnu intervenciju, ne može pet dana čekati pomoć. Tko je u tako teškoj situaciji, bolje znaju ljudi na terenu. Humanitarne organizacije mogu žurnije reagirati u takvim situacijama. Tu nije moguće oslanjati se samo na Centar za socijalnu skrb ili neke druge državne institucije, nego je potrebna suradnja između raznih razina vlasti i humanitarnih organizacija', smatra Šućur.

Borba protiv siromaštva je, kaže, nešto drugo u cjelini i tu je potrebno postaviti neke realne ciljeve, osiguranje primjerene ishrane za sve, zdravstvenu zaštitu, pristup obrazovanju, za što Hrvatska ima dovoljno financijskih i drugih sredstava. 'Kad govorimo o nekakvim socijalnim naknadama koje država daje, u ovom trenutku teško da one mogu osigurati pristojan životni standard njihovim primateljima, ali na tome treba postupno raditi', smatra.

Jedan od primjera suradnje države i humanitarnih organizacija na području socijale

'Ove godine smo kroz projekt Ministarstva socijalne politike mladih kroz natječaj 'Društvo jednakih mogućnosti' dobili sredstva od 520.000 kuna za 510 osnovnoškolaca, tako da su sva djeca obuhvaćena obrokom u školi. Pored toga radi pučka kuhinja za 200 korisnika, unutar čega se s tri vozila dostavljaju obroci korisnicima u kuću. Dio programa financira Grad Osijek, a dio Ministarstvo socijalne politike mladih, preko Centra za socijalnu skrb. Humanitarnim akcijama prikupljamo odjevne i druge predmete, higijenske potrepštine, što dijelimo jednom tjednom, a za prigodne božićne i uskrsne dane, prikuplja se pomoć i dijele paketi, kaže Marko Đukić, ravnatelj osječkog Crvenog križa.

Upravo velikim iskorakom u tom smjeru, u Ministarstvu socijalne politike i mladih, ocjenjuje se usvojena Strategija u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Ona sadrži postojeću sliku stanja siromaštva i socijalne isključenosti, kao i uzroke koji su do toga stanja doveli. Zatim predlaže društveno i gospodarsko djelovanje te jasno ističe tko su najranjivije skupine. No, professor Šućur smatra da se protiv siromaštva ne može boriti kroz jedan sustav, nego je potrebno poduzimati različite mjere u različitim područjima kao što su obrazovanje, tržište rada, stanovanje , socijalna skrb itd. Neke od tih mjera su dugoročne, one su važne s aspekta siromaštva, ali ne donose učinke odmah.

'Takve su mjere ulaganja u obrazovanje i mislim da je to u Strategiji prepoznato s pravom, da je važno investirati u ljudske resurse još od predškolske dobi. Takva ulaganja vam donose efekte za 15-ak godina, kada završe obrazovanje i pojave se na tržištu rada', kaže Šućur.

Druge mjere su one kratkoročne jer se mora žurnije djelovati da bi se utjecalo na životni standard pojedinih skupina, a to su mjere ekonomske politike i mjere na području tržišta rada. Primjerice, nezaposlenu osobu ne može se ostaviti na Zavodu za zapošljavanje godinama, a da se ne radi na povećanju razine njenih aktivnosti.

Profesor naglašava da treba biti svjestan toga da je teško provoditi uspješnu socijalnu politiku ili politiku borbe protiv siromaštva ako je ovakvo stanje u ekonomiji.

'Mjere socijalne politike su dobrim dijelom mjere redistribucije, raspodjeljuje se nešto što je stvoreno u ekonomiji, ovisno o tome koje su ranjive skupine, ovisno o politikama, Vladama i slično. No, ako nemate što dijeliti teško da ćete moći napraviti neke značajne iskorake', kaže profesor.

Stoga smatra da Strategija sama po sebi ne može riješiti problem siromaštva. Može biti korisna s tog aspekta da upozorava da je važno pratiti u određenom razdoblju što se događa s učinkovitošću određenih mjera i s druge strane je važna da se uspostave neki koordinativni mehanizmi između različitih skupova mjera u različitim područjima. No, bitno je ustanoviti zašto su neke mjere uspješne, neke neuspješne i da se onda te mjere mijenjaju, poboljšavaju. Bitno je jasno definirati nositelje mjera, tko je odgovoran za njihovu provedbu, što su izvori sredstava te uspostaviti nužnu suradnju između dionika.

Opasna stupica socijalne pomoći

Problem hrvatskog siromaštva osječki profesor Pravnog fakulteta Vilim Herman smatra osobitim jer se ne može govoriti o siromaštvu kao općem obilježju hrvatskoga društva. 'Neka područja, primjerice, Slavonija i Baranja, su osobito obilježena tim zlom, odnosno siromaštvom', smatra Herman.

'Morala bi se dogoditi zapravo ta vrsta socijalne politike koja je takoreći segmentirana, na određene ciljne grupe, a onda osobito na specifična područja', kaže Herman. Hrvatski odgovor bi, smatra, trebao biti kroz reforme lokalne samouprave i onda u okviru toga kroz fiskalnu decentralizaciju, odnosno, puštanje određenih sredstava na razinu jedinica lokalne samouprave. A to je jedan ogroman zahvat koji ne može doći u područje predizbornih pitanja i koji ne može biti u području odnosa samo između dvije stranke nego bi trebao biti na razini konsenzusa, a moram reći da mi je dosta teško zamisliti da se takvo nešto može dogoditi u ovim ostrašćenim odnosima', kaže Herman.


Herman pojašnjava i da je Strategija korektno napravljena, odgovara na razini teorijskih pitanja, ali ostaje upitan onaj praktični dio.

Upozorava i da za uspješno prakticiranje zamišljene strategije u funkciji budućih vlastodržaca, ne bi se smjelo pasti u stupicu odnosno potkupljivanje ranjivih skupina. Bit će to lažni socijalni akt u kojem će zapravo biti na djelu ono čuveno nama dosta poznato iz povijesti: 'Nitko mi neće tako malo dati, koliko ja mogu malo raditi', kaže Herman, te pojašnjava: 'Slikovito preneseno može značiti da ni na koji način nisam stimuliran da izađem iz područja siromaštva jer sam potkupljen i nisam dužan uložiti niti jedan individualni napor koji se po definiciji traži da bismo imali dinamično društvo', zaključuje Herman.

Nema socijalne pomoći bez provjere imovinskog stanja

Prema mišljenju Gojka Bežovana, profesora zagrebačkog Pravnog fakulteta, u Hrvatskoj nije na odgovarajući način niti u materijalnom smislu konstruiran problem siromaštva. Jer siromaštvo podrazumijeva da netko ima nedostatak materijalnih dobara kako bi u određenoj razini imao pristojnu prehranu, odjeću, podmirivao temeljne potrebe i ti građani očekuju da bi trebali dobivati socijalnu pomoć.

Međutim, socijalna pomoć se u zemljama Europske unije dobije na temelju provjere prihoda i na temelju provjere imovine svakog kućanstva.

'Jedan dio zemalja je uveo to načelo ako imate imovinu, ne možete dobivati socijalnu pomoć, odnosno možete, ali će država za danu socijalnu pomoć upisati teret na vašu imovinu. Netko ima stan od 100 tisuća eura, ima male prihode i sada bi s njim trebali biti solidarni i njemu davati novac. A sad je pitanje zašto ne bi stavio svoju imovinu u funkciju svoje dobrobiti kako bi ostvario pristojnu razinu i kvalitetu života. To su ključna pitanja koja nikada u Hrvatskoj nisu došla na dnevni red rasprava', smatra profesor Bežovan.

To načelo uvela je i susjedna Slovenija gdje je provjera prihoda i imovine vrjednije od 30.000 eura, uvjet za dobivanje socijalne pomoći.

'Problem je što dajemo obiteljima koje imaju svoju imovinu, a oni svoju imovinu ostavljaju svojim potomcima, pa svi drugi iz državnog proračuna financiraju njihove obitelji', smatra Bežovan te napominje da problem rasta dječjeg siromaštva u Hrvatskoj više ne možemo rješavati davanjem socijalne pomoći obiteljima jer se ne zna gdje završava novac, a to u konačnici ne rješava problem siromaštva te djece.

'Po iskustvima razvijenih zemalja, da bismo djecu izvukli iz tog začaranog kruga siromaštva, trebamo imati druge pristupe, druge tipove intervencije i neke druge ciljeve. A ključna intervencija i ciljevi su da se tu djecu zadrži koliko je moguće u školi, da im se pomogne u stjecanju obrazovanja i odlasku na tržište rada, da se djeca osnaže', kaže Bežovan.

Socijalno isključeni

Pored siromaštva postoji i socijalna isključenost. To je problem novih socijalnih rizika, ljudi stariji od 55 godina sve će češće ostajati bez posla, teško će biti zapošljivi, a nemaju uvjete za mirovinu.

'Oni imaju izvjesne materijalne mogućnosti, moguću integraciju, međutim, takav čin ih stavlja u jednu situaciju s kojom se oni ne mogu nositi', kaže profesor. Nadalje Bežovan također upozorava na neke zamke prisutne u primjeni socijalne politike u praksi pa iznosi primjere dodijele stanova socijalno ugroženim građanima, uz minimalne najamnine, dok su drugi građani pali u dužničko ropstvo.

'U svijetu se vodi velika rasprava kako to da netko tko je radno sposoban postao siromašan i kakav mu možemo pomoći na određeno vrijeme da se integrira. Ako ste sposobni, a primate socijalnu pomoć, država vas može, primjerice, poslati u ustanovu za autističnu djecu da kosite travu ili režete živicu. Ako vam je država nešto dala, vi biste se za to trebali odužiti. Ali mi tako stvari ne postavljamo i nikad u Hrvatskoj nije napravljen nekakav dijalog po tom pitanju', kaže Bežovan.

U razvijenim zemljama Europske unije postoje primjeri dobre prakse, da se kroz određene programe zaista pomogne prije svega djeci i mladima da izađu iz začaranog kruga siromaštva. To posvuda manje-više rade organizacije civilnog društva, upozorava.

Kaos na civilnoj sceni, koja nije pošteđena od koruptivnih aktivnosti

Na nedavnom sastanku održanom u Osijeku, u organizaciji Centra za razvoj neprofitnih organizacija (CERANEO) istaknut je problem razvoja civilnog društva koje se ne može izboriti za vlastiti identitet. Udruge su međusobno u neravnopravnom položaju jer su u istoj skupini i lovačka društva, sportska, kulturna koja također participiraju za sredstva.

'Neke udruge se 'vrte' oko lokalnih čelnika. Isti ili slični ljudi su u sprezi sa savjetodavnim službama, pa se već unaprijed zna tko će dobiti i koliko će dobiti sredstava. A natječajima se samo zadovoljava forma. Kontakti su uglavnom osobni i poznanstva. Percepcija javnosti više je negativno orijentirana prema civilnom sektoru. O udrugama se govori samo ako se nešto negativno dogodi prilikom humanitarnih akcija ili slično', istaknuo je jedan od predstavnika udruga.

'Nažalost, broj udruga, kojih je u Hrvatskoj oko 52.000, nije jamstvo razvijenosti civilnog društva u Hrvatskoj, a vlastodršci civilna društva svojataju i doživljavaju kao nekog poslušnika', smatraju predstavnici udruga.Takvu ulogu civilnih društava prepoznao je CERANEO koji je, u suradnji s partnerima, pokrenuo projekt zagovaranja veće uloge organizacije civilnog društva u socijalnoj politici i koji radi na osnaživanju dionika u primjeni koncepata moderne socijalne politike.

'Projekt 'Europeizacija hrvatske socijalne politike' ima za cilj iznijeti neke ključne koncepte važne za proces europeizacije hrvatske socijalne politike kao što su kombinirana socijalna politika, socijalne inovacije, socijalno poduzetništvo, socijalno ulaganje, treći sektor te hibridne organizacije. Riječ je o novim idejama, novim uslugama koje se primjenjuju u državama Europske unije kao što je, primjerice, međugeneracijsko stanovanje u Francuskoj gdje mladi žive kod starijih osoba, a zauzvrat pomažu tim osobama ili u Nizozemskoj gdje je zapuštena gradska četvrt dodijeljena umjetnicima koji zauzvrat priređuju razne izložbe, edukacije mladih i druge aktivnosti', rečeno je u Osijeku, na prvom održanom skupu, od ukupno pet planiranih u ostalim hrvatskim gradovima.

Sve duži redovi pred socijalnim samoposlugama, političari slabo doniraju

Još jedan oblik pomoći ugroženima dolazi iz socijalnih samoposluga, koje postoje u petnaestak hrvatskih gradova, a među njima je i osječka koju vodi humanitarna organizacija Rijeka ljubavi, u suradnji s Gradom Osijekom. 'Oko 800 obitelji dolazi u socijalnu samoposlugu, 107 obitelji je s četvero djece, ukupno oko 1500 djece. Problem je što nismo ni u proračunu Grada ni Županije niti dobivamo hranu iz robnih rezervi. Dakle, sve se svodi na to da prosim. Da sam znala da će socijalna samoposluga biti samo na mojim leđima, ne bih je otvarala', kaže ogorčeno predsjednica Udruge Štefica Čučak. Zahvaljujući projektu iz europskih fondova i bespovratnim sredstvima od 197.000 kuna, uspjeli su opremiti prostori i educirati djelatnike. No problem je skladišni prostor pa se podjela hrane obavlja vani, na hladnoći gdje se stvaraju kolone. 'Prestrašno je to, svaki dan gotovo 3.000 ljudi pokuca na vrata naše Udruge. No zahvaljujući nekim donatorima, posebice Dukatu, dva puta tjedno dijelimo mliječne proizvode', kaže humanitarka Štefica. Jedan od donatora je, ističe, i osječki poduzetnik koji želi ostati anoniman, ali za svaki blagdan i neke dodatne prilike, donira 56.000 kuna, a tim se novcem puni socijalna samoposluga. 'Jednom mi je donator pokrio kompletne potrebe, zaplakala sam od sreće', kaže gospođa Čučak. Napominje da uvijek apelira na političare koji imaju svoje plaće, a u Nadzornim odborima su zauzeli mjesta, no odaziva nema. Tek jedan osječki vijećnik se odriče 50 posto svoje naknade, a ostali nemaju sluha. Element senzibiliziranja imućnijih građana definitivno je važan u rješavanju ovog problema, no raslojavanje je sve rasprostranjenije. Hrvatska, prema nekim podacima, danas ima 221 multimilijunaša od kojih svaki ima neto bogatstvo veće od tri milijuna dolara.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!