Na upit treba li za državu i državne službenike svih razina donijeti etički kodeks poslovanja i upravljanja, Čičak odgovara protupitanjem – da ga i donesu, što s njim?

'Mi smo hajdučka država. No uz dužno poštovanje prema uskocima, kako mi veličamo hajdučki mentalitet. Nikad nismo imali svoju državu i uvijek smo se borili protiv svih oblika vlasti. I kako onda očekujete da ljudi prestanu razmišljati o tome kako staviti sebi u džep', kazao je Čičak u intervjuu za PoslovniFM. Izrazio je zabrinutost zbog korupcije koja nagriza samo tkivo društva.

'U zapadnom svijetu nezamisliva je situacija poput ove u Međimurju, u kojem je izabran ponovno optuženi župan. Tako dugo dok traje istraga za kazneno djelo, bez obzira jeste li bili u pritvoru ili ne, nema obavljanja javnih funkcija i morate se povući. No to se kod nas ne radi. Jer kod nas ne postoji javno mnijenje niti javni moral. Korupcija je u Hrvatskoj endemska bolest. Ne mogu reći da korupcije u svijetu nema, ima je, samo tamo su puno rigorozniji kada vas ulove, primjerice, u Americi i Njemačkoj utaja poreza je velik grijeh. Kod nas u državnim tijelima gonjenja postoje različiti kriteriji prema pojedincima i to je velik problem. Ne postoji stabilna politika DORH-a, MUP-a i sudova prema pojedincima. Uvijek se stvara dojam da postoji utjecaj sa strane, a podređeni osluškuju što će reći šefovi i hoće li biti zadovoljni ili ne. To je zapravo autocenzura. Naprosto to se sada događa i traje', ocijenio je Čičak u razgovoru s urednikom emisije Ekumena - etika u poslovanju Augustinom Bašićem.

Obljetnica i odlikovanje su prilika da se ožive sjećanja, ideje i vizije tadašnjih aktera, kao i ostvarenja tih ciljeva, od kojih je velik broj bio upravo ekonomski. Što je ostalo od 'hrvatskog sna'? Društvo je opterećeno ideologijama prošlosti, kako je moguće provoditi pomirenje i praštanje?

'Rekao bih vrlo teško. Zašto? Jer čim počne rasprava o nečemu, a oni su nama to i to… Tako dugo dok se mi budemo sjećali njihovih grijeha, a svoje zaboravili (odnosno vidiš trun u oku drugoga, a ne vidiš balvan u vlastitome), tu leži cijeli problem. Dakle sve počinje iz nas - individualno - i onda taj individualni dio razmišljanja prelazi u kolektiv te postaje kolektivna svijest. Drugo, ljudi koji zagovaraju toleranciju i drugi model dijaloga i novinarstva nemaju prostora u hrvatskom društvu. Ako ne objaviš neki skandal, nisi interesantan, no to nije stvar koja dugoročno pije vodu', naglašava.

Ne znam je li priznanje predsjednika zakašnjelo, nastavio je Čičak, dodajući kako je istim odličjem predsjednik Tuđman ’95. odlikovao dvadesetak osoba, a zatim je 2001. predsjednik Mesić 'odlikovao Gotovca, Tripala, Savku, Supeka i još neke. Tako da je uspostavljen kriterij različitih kriterija', pomalo cinično rekao je Čičak. 'To priznanje puno je značilo mojoj obitelji. Moja supruga Marija, osim što je bila udana za mene, imala je još dva brata koji su bili politički zatvorenici. Tako da ona nije imala snage doći u Predsjednički ured, kao što to nisu mogle doći supruge Marka Veselice i Ante Paradžika. To je njih kroz život uništavalo i nisu imale snage doći na svečanost', kazao je Čičak.

>>> Cijeli intervju s Ivanom Zvonimirom Čičkom pročitajte na PoslovniFM.