Američki predsjednik Donald Trump sve otvorenije promatra svijet kroz prizmu sfera utjecaja velikih sila. U toj slici Europa ne zauzima važno mjesto, za razliku od Rusije. Iako Trumpove izjave često treba uzimati s dozom opreza, smjer kojim se kreće njegova administracija potvrđen je i u najnovijoj američkoj strategiji nacionalne sigurnosti, objavljenoj u prosincu.

Time se SAD jasno udaljava od poslijeratnog liberalnog poretka koji je sam stvorio, okrećući se politici transakcija, pritiska i regionalne dominacije.

Rusija dobiva prostor, Europa gubi oslonac

Za Europu to znači neugodno buđenje. Kontinent se prvi put nakon desetljeća mora ozbiljno suočiti s činjenicom da američki sigurnosni kišobran više nije pouzdan. Istodobno Moskva dobiva politički prostor koji već godinama pokušava izboriti silom. Znakovito je to da se u novoj američkoj strategiji Rusija više ne spominje kao glavna prijetnja, a zapadne liberalne demokracije u Europi prikazuju se kao problem.

'On implicira da je Europu praktički prepustio Rusiji', rekao je Ben Hodges, umirovljeni američki general i bivši zapovjednik američkih snaga u Europi, prenosi Euromaidan.

Takav zaokret nije samo simboličan. On se već počinje materijalizirati mogućnošću slabljenja sankcija, smanjenjem obavještajne suradnje i povlačenjem američke vojne pažnje s europskog kontinenta. Dok se resursi preusmjeravaju prema američkom kontinentu, Ukrajina ostaje bez ključnog dijela potpore koja joj je dosad omogućavala da se odupre ruskoj agresiji.

Ukrajina kao test europske odlučnosti

Za Kijev to znači da ulazi u možda i najteže razdoblje od početka rata. Rusija bi mogla procijeniti da se otvorila prilika za jači pritisak, bilo kroz konvencionalne napade, bilo kroz hibridne operacije. Godina 2026. tako postaje test ne samo za Ukrajinu, nego i za Europu – test političke volje, jedinstva i razumijevanja vlastite sigurnosti.

Istodobno dio američkih analitičara upozorava da se Trumpova vanjska politika ne može promatrati odvojeno od unutarnjih političkih potreba. Nakon uspješne operacije u Venezueli, u Washingtonu se sve češće spominju nove mete američkog pritiska, od Paname i Kolumbije do Grenlanda. Iako dio tih ideja zvuči nevjerojatno, povijest pokazuje da su i raniji potezi izgledali apsurdno – sve dok se nisu dogodili.

'Vrlo lako mogu zamisliti da Trump, neposredno prije kongresnih izbora, zaključi da su mu ekonomske politike podbacile i da mu je popularnost loša', rekao je obrambeni analitičar Marc DeVore. 'U takvoj situaciji neki oblik vojnog zahvata može izgledati politički isplativo. To može podijeliti oporbu, stvoriti efekt okupljanja oko zastave i prikazati ga kao snažnog vođu.'

Europa između spoznaje i političke volje

U Europi, međutim, i dalje postoji raskorak između svijesti o prijetnji i spremnosti da se odgovori na nju. U Poljskoj, baltičkim državama i Skandinaviji političke elite i javnost uglavnom dijele isti pogled na Rusiju i na činjenicu da je razdoblje sigurnosti završilo. U zapadnoj Europi situacija je složenija. Iako su vlade svjesne rizika, otpor prema smanjenju socijalnih prava u korist obrambenih izdvajanja i dalje koči odlučnije poteze.

'Postoji razlika između razumijevanja problema i političke volje da se nešto poduzme', upozoravaju analitičari.

Za sada Europa uspijeva održati Ukrajinu na površini, što pokazuje i nedavni veliki financijski paket pomoći. No pitanje je hoće li to biti dovoljno ako Rusija procijeni da je Zapad trajno oslabljen, a SAD zaokupljen vlastitim interesima.

Vrijeme za europsku odgovornost

Sve više stručnjaka zaključuje da Europa nema luksuz čekanja. 'Što se uže američki interes definira, to se Europa mora više oslanjati sama na sebe', rekao je Peter Feaver, politolog sa Sveučilišta Duke.

Hodges ide korak dalje i poručuje da pomoć Ukrajini nije čin idealizma, nego hladne sigurnosne računice. 'Čim Europljani shvate da je uspjeh Ukrajine najbolji način zaštite cijele Europe, moći će prijeći u višu brzinu', rekao je. 'Vrijeme je da nas europski partneri drže odgovornima. Neka prestanu laskati predsjedniku i ponašati se kao da je riječ o kraljevskoj figuri.'