ratni zločini

Bivšem srpskom teritorijalcu 12 godina zatvora zbog maltretiranja i ubojstava zarobljenih policajaca

  • Autor: I. I. / Hina
  • Zadnja izmjena 12.03.2019 15:40
  • Objavljeno 12.03.2019 u 15:40
Ilustracija

Ilustracija

Izvor: tportal.hr / Autor: Arhiva

Zbog ratnog zločina protiv zarobljenika na 12 godina zatvora na zagrebačkom Županijskom sudu u utorak je u odsutnosti osuđen Stojan Vujić, koji je zajedno s većim brojem pripadnika srpske paravojne formacije 1. rujna 1991. nakon minobacačkog i pješačkog napada na selo Doljane tukao vezane zarobljenike pripadnike MUP-a i seoske straže, u koje je, zajedno s ostalim pripadnicima tzv. Teritorijalne obrane Pakrac, pucao iz blizine zbog čega su preminula trojica zarobljenika, a ostala petorica teško su ozljeđena

Sudac Dražen Kevrić je u obrazloženju presude istaknuo da je tijekom dokaznog postupka i saslušanja svjedoka nedvojbeno dokazano da je Vujić sudjelovao u napadu na selo Doljane, a potom i u maltretiranju zarobljenika te njihovom ranjavanju sa smrtnom posljedicom.

Budući je dio ispitanih svjedoka napada na Doljane prepoznao Vujića s kojim su išli u školu, sud je njihove iskaze ocijenio vjerodostojnim. Sudac je napomenuo kako je Vujić dodatno prepoznat po grbi, a kako je tijekom postupka utvrđeno da je u susjednom selu živjela osoba sa sličnom deformacijom, ustanovljeno je da je riječ o znatno starijoj osobi drugačije tjelesne građe od Vujića, čime je isključena zamjena identiteta.

Tužiteljstvo je teretilo Vujića da je 1. rujna 1991. u ranim jutarnjim satima, zajedno s većim brojem naoružanih pripadnika srpske paravojne formacije tzv. Teritorijalne obrane Pakrac, izvršio minobacački napad na Doljane, nakon čega su, podijeljeni u nekoliko skupina, iz više smjerova izveli pješački napad na selo.

Po upadu u selo ulazili su u kuće i odvodili civile i pripadnike seoske straže. Vujić je potom, zajedno s ostalim pripadnicima TO Pakrac, uz pomoć ručnih bacača, tromblonskih mina i pušaka napali kuću Miroslava Polenusa u predjelu zvanom Kopeček u kojem se nalazilo više pripadnika MUP-a i seoske straže koje su prisilili na predaju, zaprijetivši da će ubiti prisilno dovedenog Vladimira Zimića.

Nakon što su pripadnici MUP-a i seoske straže odložili oružje i izašli iz kuće, bili su svučeni do gaća, vezani žicom i udarani kundacima po cijelom tijelu i glavi. Potom su u vezane i nemoćne zarobljenike iz blizine pucali iz vatrenog oružja.

Pritom su Vitomir Polenus, Željko Hunjek, Alfons Tutić, Vladimir Zimić i Marijan Polenus teško ozlijeđeni, dok su Srećko Manđini, Željko Bublić i Eugen Lapčić zadobili mnogobrojne teške i po život opasne tjelesne ozljede od kojih su preminuli, što je sve bilo u suprotnosti s odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima.

Riječ je o ponovljenom postupku budući je prvotni postupak koji je protiv tada provooptuženog Stojana Vujića i drugooptuženog Borivoja Pavkovića, vođen pred Županijskom sudom u Bjelovaru, rezultirao oslobađajućom presudom zbog nedostatka dokaza. Odlukom Vrhovnog suda od 12. listopada 2006. prihvaćena je žalba tužiteljstva te je ukinuta prvostupanjska oslobađajuća presuda i predmet je vraćen prostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!