KOMENTAR NATAŠE BEŠIREVIĆ

Bira li Europa ljude ili stranke?

barroso

barroso

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Službeni Bruxelles napokon može odahnuti. Tim predsjednika Europske komisije José Manuel Barrosa konačno će 9. veljače dobiti zeleno svjetlo od Europskog parlamenta, čime će završiti prava mala politička drama koja se svakih pet godina odvija u središtu Europske unije. Izbor buduće 'europske Vlade' nije jednostavna stvar. Treba izabrati ljude koji su predani europskoj ideji, dovoljno kompetentni da mogu suvereno upravljati raznim resorima, vješti u komunikaciji, efikasni na djelu

Joseu Manuelu Barrosu ovo je drugi put da bira svoj tim. I dok u Hrvatskoj sam premijer (ili premijerka) odabire svoje ministre, u EU tu čast imaju nacionalne vlade. A koga će oni poslati u Bruxelles, e, to je već drugi par rukava. Izbor ponajprije ovisi o tome što se događa u domaćoj politici i kandidati najčešće, neovisno o tome koliko su sposobni i kvalitetni, dolaze iz vladajuće stranke ili koalicije. Na tu su funkciju uglavnom pretplaćeni bivši premijeri ili ministri. A kako i ne bi – to su top pozicije unutar briselske hijerahije moći, stvar prestiža, utjecaja, privilegija, ali i plaće od oko 20.000 eura.

Izbor ljudi koji će sjediti u vrhu Europske komisije prvoklasni je politički čin, gdje se testira sve ono što zagovara EU: znanje, poštenje, kompetencija, demokracija. A koliko se sama Europska unija pridržava svojih načela, znakovito je pokazao i ovogodišnji izbor povjerenika.

Problematični 'ministri' buduće vlade
EU

bnr.bg/tportal.hr

bnr.bg/tportal.hr

Izvor: tportal.hr / Autor: bnr.bg

Rumiana Jeleva

Što da se radi ako kandidat kojeg predlaže nacionalna vlada u Parizu, Berlinu, Pragu ili Bratislavi ima sumnjivu financijsku prošlost, jako oskudno znanje, ruga se Romima i bivši je dužnosnik Komunističke partije, ili ga je, ne daj bože, školovao sam KGB? Upravo se sve to naslagalo predsjedniku Barrosu prilikom izbora 'europskih ministara' koji se službeno nazivaju povjerenicima Europske komisije.

Najkontroverzniji kandidat za izbor povjerenika bila je bugarska ministrica vanjskih poslova Rumiana Jeleva, stranačka družica bugarskog premijera Borissova, ujedno i potpredsjednica Europske pučke stranke (EPP), najjače političke frakcije u Europskom parlamentu, koja je po političkim preferencijama pandan našeg HDZ-a. EPP-u pripada i predsjednik Barosso. I prije nego što je doprla do Bruxellesa, Jelevu je pratio glas da je upetljana u sukob interesa budući da se nije odrekla poduzetničkih aktivnosti jednom kada je ušla u EU parlament, a ni izjavu o financijskim interesima i imovini nije baš ispunila u iskrenoj namjeri. Hrvatski bi se parlamentarci najvjerojatnije grohotom nasmijali takvoj vrsti sukoba interesa, no vjerojatno joj ni oni ne bi oprostili prešućivanu činjenicu da je tvrtku koju je vodila osnovala bivša komunistička tajna služba. No ono što joj europarlamentarci nisu oprostili bilo je puko neznanje.

Nominirana za upravljanje iznimno važnim sektorom međunarodne suradnje i humanitarne pomoći Europske unije, o čemu ovise milijuni ljudi u svijetu, Jeleva naprosto nije znala odgovore na bazična pitanja o kriznim žarištima u koje je uključena EU. Da blamaža bude veća, u direktnom TV prijenosu na kojem je sama inzistirala, bugarska kandidatkinja nije znala ni gdje su pirati oteli njezine bugarske sunarodnjake. Takve bi detalje trebali znati niže rangirani službenici, a ne ona, komentirala je na lošem engleskom. U osudi nekompetencije bugarske ministrice vanjskih poslova bili su jednoglasni svi: parlamentarci, mediji, javnost. No predsjednik Barosso čvrsto je podupro svoju stranačku kolegicu, čak i onda kad ju je bugarski premijer htio maknuti s pozicije moguće kandidatkinje. Stranačka solidarnost ustuknula je pred očitom nekompetencijom. Epilog priče: Jeleva je sama povukla kandidaturu. Ostala je i bez funkcije ministrice vanjskih poslova. Bugari su ponudili novu kandidatkinju, potpredsjednicu Svjetske banke Kristalinu Georgievu.

Briselska strančarenja

bnr.bg/tportal.hr

bnr.bg/tportal.hr

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Davor Pongračić

Ollie Rehn

No u Bruxellesu se priča nastavila napadom zastupnika EPP-a na kandidate koji nose drukčiji stranački predznak. Na meti su se našli pripadnici druge najveće frakcije u EU parlamentu - socijalisti Olli Rehn, stari hrvatski pregovarački poznanik, koji se iz portfelja proširenja seli u ekonomske i monetarne poslove te Nizozemka Neelie Kroes, odgovorna za digitalnu sferu. Oboje su ostavili utisak neznanja o resoru koji će pokrivati. Socijalista Maroša Šefčoviča iz Slovačke, nadležnog za administraciju, Barossovi EPP-ovci optužili su da je kao veleposlanik u Bruxellesu Rome nazvao 'eksploatatorima socijalne skrbi'.

Loše je prošla i nova visoka predstavnica za vanjsku politiku barunica Catherine Ashton, kojoj su uz nekompetenciju za tu visoku poziciju zamjerili da je usred krize na Haitiju otišla na vikend. Karijerni diplomat Štefan Füle, češki kandidat za politiku proširenja, budući Rehnov nasljednik, napadan je da je bio pripadnik Komunističke partije, školovan u KGB-ovskoj moskovskoj školi za međunarodne odnose. Komunističku prošlost ima i estonski kandidat Siim Kallas. No neznanje je ono koje je najviše zasmetalo europarlamentarce koji su zaprijetili da će se riješiti pojedinih kandidata ignoranata. Prijetnje ipak nisu ostvarene, jedino žrtveno janje na relaciji Europska komisija – Europski parlament bila je Rumiana Jeleva.

Vražja demokracija

No je li Europski parlament inzistirao na strogim kriterijima da bi pokazao svoju lojalnost poštivanju načela kompetencije koje traže europski građani ili da bi testirao svoju moć? Vražja je ta demokracija, jer nikad ne odaje pravi motiv. Kritičari tvrde da su parlamentarne ambicije bile usmjerene isključivo prema prepucavanju raznih političkih grupacija kojima pripadaju i kandidati za povjerenike. Parlament je vježbao strogoću, želeći postati ravnopravan među jednakima, kako bi uvjerio Komisiju da nije samo savjetodavna institucija. No propustio je unaprijediti najveći problem funkcioniranja tih istih povjerenika - preklapanje nadležnosti mnogih resora, čime će buduće funkcioniranje Komisije biti još kompliciranije. Analitičari kažu: u ekipi slabih povjerenika, zna se čija moć raste. Barossova druga Komisija imati će pet godina da potvrdi jesu li izabrani povjerenici birani po ključu kompetencija ili po nekim drugim kriterijima, poznatim i hrvatskoj javnosti. Kakvi će kriteriji biti primijenjeni na hrvatskog povjerenika koji će se pridružiti ovoj istoj ekipi, znat ćemo za manje od tri godine.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi