DVA LICA ALEKSEJA NAVALJNOG

'AntiPutin', borac protiv korupcije i 'kavkaskih žohara'

  • Autor: Marko Stričević
  • Zadnja izmjena 18.01.2012 08:49
  • Objavljeno 18.01.2012 u 07:52
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Može li blog kao fenomen rane internetske ere biti platforma pojedinca za uzlet do vladarskih odaja Kremlja? Zvuči pretenciozno, premda ta zamisao zadobiva određene konture realnosti u liku i djelu Alekseja Navaljnog, 35-godišnjeg ruskog pravnika koji je u uzbudljivom prosincu na ulicama Moskve izrastao u tipa koji figurira kao jedini izgledni protivnik Vladimiru Putinu u natjecanju za titulu predsjednika Rusije

Taj meč, doduše, nećemo gledati u ožujku na predsjedničkim izborima, jer Navaljnij još nije uspio ni registrirati stranku koju najavljuje, a kamoli sakupiti potpise građana. No ako su točni podaci o 1,5 milijuna čitatelja njegova bloga na LiveJournalu, onda mu je politička karijera zajamčena. Navaljnij ne krije da je spreman natjecati se za vodeće pozicije u državi. On je izvaninstitucionalna politička zvijezda koja se pojavila u eri internetizacije Rusije, no možda ne baš onakva zvijezda kakvu je priželjkivala građanska klasa na ulicama Moskve, Sankt Peterburga i desetaka drugih gradova Rusije koji su ove zime odjednom zatresli režim Vladimira Putina

Popularnost u blogosferi nije stekao samo 'pametnim pisanjem', nego i aktivizmom s konkretnim rezultatima u borbi protiv korupcije. Časopis Time opisuje kako je lani preko interneta sakupio 230 tisuća dolara u samo dva mjeseca (pri čemu je prosječna donacija iznosila manje od deset dolara) za privlačenje pravnika u nevladinu organizaciju RosPil, osnovanu za pravnu borbu protiv korupcije u javnim natječajima.

'Ljudi me angažiraju doslovce poput šerifa, da nadzirem poslove koje vlada propušta raditi', izjavio je Navaljnij Timeu. U RosPilu tvrde da su već kroz godinu dana pred svjetlo javnosti i istražnih organa iznijeli nepravilnosti u poslovima vrijednim oko 1,3 milijarde dolara: pritom su mnogi natječaji navodno već poništeni. Sam Navaljnij unatrag nekoliko godina ima iza sebe već nekoliko takvih uspješnih projekata. Ljudi su mu zbog toga počeli vjerovati.

No kao što znamo iz američkih filmova, šerifi i slični junaci vrlo često imaju i svoju tamnu stranu. Kod Navaljnoga, ona se ukazala proteklih mjeseci, kada je iz virtualne dimenzije iskoračio u stvarnost. Njegovi režeći nastupi, negativnom energijom i prevratničkom pjenom nabijeni govori na moskovskim prosvjedima čak su izmamili asocijacije na Hitlera. Navaljnij, čini se, jedini otvoreno prijeti Kremlju dovođenjem rulje pod njegove zidine i nasilnim preuzimanjem vlasti, a to već sluti na provociranje građanskog rata. Pri čemu mnogi od prosvjednika – vjerojatno velika većina njih – ni u snu ne sanja takav scenarij, svjesni da bi time vrlo vjerojatno otvorili vrata kaosu, godinama i godinama krvoprolića i stradanja u svim smjerovima – i sa svih smjerova euroazijske sile koja se zove Ruska Federacija.

Naci-Navala
U današnjem svijetu razvijenih komunikoloških tehnika i govorničkih manipulacija, Navaljnoga bi se možda i moglo opravdati tezama kako on samo malo žešće vrši pritisak na autoritarnu vlast, ne misleći doista nahuškati pobunjene narodne legije da mu svojom krvlju oboje tepih do Kremlja. No Navaljnij je neposredno prije ovih, u svijetu pozdravljenih, mahom prodemokratskih i građanski prosvijećenih mitinga, sudjelovao i na jednom drugom skupu. Riječ je o ultranacionalističkom Ruskom maršu koji se jednom godišnje održava u rubnom moskovskom kvartu Ljublino.

Tamo se skupljaju zakrabuljeni tipovi u crnome, neki naci-nindže, Hitlerovi štovatelji koji dižu desnice u arijevski pozdrav, vođe paravojnih skupina zabranjenih zbog ekstremizma, i još mnogi razni čudaci, pa i poneki 'wannabe' političari. Glavni objekt mržnje na takvim skupovima su došljaci s Kavkaza i iz središnje Azije; postoje osnovane sumnje da se na tim marševima skupljaju članovi organizacija koje su ubijale ili poticale na rasno motivirano nasilje. Bio je na takvom skupu i Navaljnij, neskriveni desničar koji ima mnogo toga protiv 'imigranata s Kavkaza', premda mnogi od tih 'imigranata' – primjerice, Čečeni, Dagestanci, Čerkezi ili Avari – vuku porijeklo iz krajeva koji su dio Rusije, te su građani baš kao i Navaljnij koji ih u razgovoru za Time tretira kao 'one koji su došli u naš dom'.

Navaljnij je, čini se, za dom spreman. On, između ostalog, zagovara i pravo na naoružavanje, pa je za potrebe još jednog svog pokreta koji se naziva Narod snimio pseudohumoristični video o borbi protiv žohara koje se ubija klepom za muhe, te'velikim žoharima' (fotografija neidentificiranih islamističkih boraca) koje valja ubijati – pištoljem.

Postoje, dakle, dva Navaljnija u političkom životu Rusije: jedan je uspješni borac protiv korupcije, a drugi je desničar blizak nacizmu. Što će biti kada se ta dva Navaljna spoje u jednog, pravog političara? Nacional-populist? Demokrat? Novi mesija, diktator? Hoće li i njega, kao Putina prije pet godina, magazin Time, koji nekako mimoilazi najspornije točke prosvjednikove ličnosti, proglasiti Osobom godine?

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi