USKO GRLO

Američka vojna mašinerija zapela: Pentagon očajnički traži jednu profesiju

07.10.2026 u 13:16

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Sjedinjene Države ulažu milijarde dolara u nove ratne brodove i podmornice, no američka mornarica suočava se s problemom koji se ne može riješiti samo novcem za čelik, tehnologiju i naoružanje. Brodogradilištima i njihovim dobavljačima nedostaje čak 174.000 radnika, a manjak zavarivača, strojara i drugih kvalificiranih radnika već otežava isporuku novih brodova.

Na taj problem upozorava Michael Gilroy, potpredsjednik za razvoj radne snage pri Centru za regionalnu gospodarsku konkurentnost (Center for Regional Economic Competitiveness) i bivši časnik američke vojske, u analizi objavljenoj u časopisu War on the Rocks.

Američka mornarica posljednjih je godina povećala plaće u ključnim brodogradilištima, uključujući Electric Boat i Newport News Shipbuilding. To je pomoglo zapošljavanju i smanjilo odlazak radnika, ali Gilroy smatra da je riječ samo o djelomičnom rješenju.

Industriji i dalje nedostaje oko 174.000 ljudi, a problem je što veće plaće privlače prije svega radnike koji su već unutar industrije.

Nitko od brodogradilišta ne ostvaruje planove

Razmjeri problema vide se i iz procjene američkog Government Accountability Officea (GAO). To nadzorno tijelo u travnju je Kongresu poručilo da nijedno od sedam američkih brodogradilišta koja grade ratne brodove nije u poziciji ostvariti zacrtane rokove isporuke.

Uz nedostatke u infrastrukturi, jedan od dva glavna razloga je upravo manjak ljudi.

Pentagon već ulaže značajan novac u zapošljavanje. Regionalni programi od 2021. uspjeli su povezati više od 15.000 radnika s više od 500 dobavljača, a pojedine inicijative osposobile su još tisuće ljudi.

Međutim, industrija istodobno gubi velik broj novozaposlenih. Prema podacima koje navodi Gilroy, između 50 i 60 posto novih radnika napusti brodogradilišta tijekom prve godine.

Zavarivač može zaraditi 57.000 dolara, ali postoji kvaka

Paradoks je u tome što su plaće u industriji postale znatno privlačnije.

Prema američkim statističkim podacima, medijalna godišnja zarada blagajnika iznosi oko 33.000 dolara, dok zavarivači zarađuju oko 54.000, strojari gotovo 59.000, a mehaničari industrijskih strojeva oko 64.500 dolara.

Početna plaća zavarivača u Newport Newsu, jednom od najvažnijih američkih vojnih brodogradilišta, nakon nedavnih povećanja kreće se oko 57.000 dolara godišnje.

Zašto onda nema dovoljno kandidata?

Gilroy tvrdi da je problem u prijelaznom razdoblju. Čovjek koji radi u trgovini ili restoranu možda bi rado prešao na posao koji donosi 20-ak tisuća dolara veću godišnju plaću, ali za to mora proći nekoliko mjeseci stručnog osposobljavanja.

Ako zbog školovanja mora napustiti sadašnji posao i mjesecima ostati bez plaće, mnogi jednostavno nemaju financijsku mogućnost napraviti taj korak.

Mornarica potrošila 100 milijuna dolara na reklame

Američka mornarica pritom troši velike iznose pokušavajući pronaći nove ljude.

Gilroy navodi da je samo jedna kampanja za privlačenje radnika u industriju podmornica koštala oko 100 milijuna dolara. Financiraju se i tisuće mjesta za obuku te programi povezivanja kandidata s poslodavcima.

Ipak, velik dio tih programa plaća školovanje, prijevoz ili smještaj, ali ne nadoknađuje izgubljenu plaću čovjeku koji mora napustiti postojeći posao kako bi se prekvalificirao.

Gilroy zato predlaže drukčiji model. Umjesto da toliki novac troši na oglašavanje, mornarica bi dio sredstava mogla izravno koristiti za plaćanje ljudi tijekom osam do 15 tjedana osposobljavanja.

Platiti ljude dok uče

Prema njegovoj računici, 15 tjedana obuke uz naknadu od 18 dolara po satu stajalo bi oko 11.000 dolara po kandidatu.

To je vrlo blizu iznosu koji mornarica već troši na privlačenje jednog novog radnika putem reklamnih i drugih programa, osobito kada se uzme u obzir koliko novozaposlenih brzo napusti posao.

Ideja je jednostavna: umjesto da potencijalnog zavarivača nagovara reklamom da promijeni karijeru, država bi mu omogućila da tijekom prekvalifikacije ne ostane bez prihoda.

Gilroy pritom predlaže da programe vode regionalne organizacije koje bi povezivale brodogradilišta, male dobavljače, obrazovne ustanove i potencijalne radnike.

Budući zavarivači možda sada rade na blagajni

Autor smatra da američka vojna brodogradnja predugo traži radnike među ljudima koji su već zainteresirani za industriju.

Sljedeći veliki izvor radne snage mogao bi biti potpuno drugdje – među milijunima Amerikanaca zaposlenih u trgovinama, restoranima i drugim slabije plaćenim djelatnostima.

Njima potencijalna razlika u prihodima može biti velika, ali samo ako im država i industrija omoguće financijski podnošljiv prijelaz između dva posla.

"Sljedećih tisuću zavarivača" američke mornarice, zaključuje Gilroy, možda sada uopće nisu blizu brodogradilišta – nego rade za blagajnama u trgovačkim centrima desecima kilometara dalje.