Nakon uspjeha na prošlogodišnjim europskim izborima, Nacionalna fronta Marine Le Pen je na regionalnim izborima u Francuskoj otvarila još bolji rezultat, osvojivši na državnom nivou 28 posto glasova. Francuski mediji sve to opisuju kao 'Le Choc' tj. šok, iako se odavno vidi da Nacionalna fronta raste, dok europski mediji upozoravaju kako Marine Le Pen neće stati sve dok ne postane predsjednica Francuske, za što ima itekako realne šanse
Kada se Jacques Chirac 2002. natjecao za svoj drugi predsjednički mandat na čelu Francuske, s njim je u drugi krug skoro pa slučajno upao ekstremni nacionalist i antisemit Jean-Marie Le Pen, zahvaljujući ponajviše slabosti Lionela Jospina, kandidata socijalista. Le Pen otac tada u Francuskoj i Europi tretiran kao marginalna i bizarna politička pojava, a Francuzi su to onda i potvrdili na izborima, na kojima je ne baš omiljeni Chirac u drugom krugu dobio plebiscitarnu podršku od 82 posto, doduše i uz slogane 'Glasajmo za lopova, a ne za fašista'.
U međuvremenu se dogodila smjena generacija na čelu Nacionalne fronte, a nepopularnog Chiraca su naslijedila još dva nepopularnija predsjednika (Nicolas Sarkozy i aktualni Francois Hollande), pa kćerka Jean-Marieja Le Pena, u međuvremenu svjetski poznata Marine Le Pen, ima ozbiljnih šansi ući u predsjedničku palaču na Champs Elysees. Ono što se 2002. činilo kao kuriozitet danas je manje-više neupitan politički mainstream Francuske, druge najvažnije članice Europske unije.
Da Marine Le Pen mislio ozbiljno pokazale su njezine dosadašnje unutarstranačke reforme: Nacionalnu frontu oslobodila je antisemitskih natruha koje je njezin otac izražavao, pa je čak i njega samoga izbacila iz stranke. Donekle je promijenila i staru mrziteljsku retoriku, pozicionirajući se ne kao da je protiv Židova, muslimana, homoseksualaca itd., nego da želi spasiti Francusku od diktata Europske unije i terorizma. Kadrovski je pomladila stranku, osvojila i neke gradove u francuskoj provinciji te je njezin aktualni uzlet na regionalnim izborima ne samo izraz frustracije francuskih glasača sa starim političkim elitama, nego i ozbiljnog političkog rada Nacionalne fronte.Baš to je i razlog što se ovaj puta svi doista plaše kako bi Marine Le Pen, za razliku od svojeg oca, doista mogla postati predsjednica Francuske, što bi onda – ako je vjerovati njezinim najavama – značilo i kraj Europske unije. Le Pen je odavno obećala da Francusku želi izvući iz EU-a i vratiti franak za nacionalnu valutu, a dosad je ova političarka svoja obećanja većinom ispunjavala te nije od njih odustajala kako bi se aranžirala s postojećim elitama. Dapače, baš je njezina oštra opozicija francuskim elitama srž političkog uspona Marine Le Pen.
From Donald Trump to Marine Le Pen, the populist right are on the rise https://t.co/i5MkC5flQK pic.twitter.com/jmB3pdPXsy
— The Economist (@TheEconomist) December 11, 2015
Francuski su mediji uspjeh Nacionalne fronte na regionalnim izborima, na kojima su zapravo postali prva politička snaga u državi, opisali kao šok, što je još jedan pokazatelj toga kako se francuska medijska elita iznenadila nečime što je u suštini bilo lako predvidjeti.
Trezveniji pogled na zabrinjavajući uspon ekstremne i antieuropske desnice u Francuskoj zato nude britanski i njemački mediji, pa tako ljevičarski Guardian piše da Le Pen jest eksploatirala izbjegličku krizu i terorizam za svoje političke ciljeve, ali da je njezin uspjeh 'kukavičkih političkih elita Francuske' te nezadovoljstva građana aktualnim predsjednikom Hollandeom.
Liberalni The Economist Marine Le Pen na naslovnici najnovijeg broja stavlja u društvo Donalda Trumpa i Viktora Orbana, sve ih opisujući kao političare koji se igraju strahom što ne mijenja zaključak britanskog tjednika da je ovaj put prijetnja stvarna i da bi jednom od najvažnijih država EU mogla zavladati populistička desnica. 'Neki političari iz mainstreama odbacuju argumente populista kao ekstremističke ili fašističke. Ali takav prijezir sugerira da elite ne shvaćaju ozbiljno brige građana s kojima se populisti poigravaju', upozorava The Economist koji predviđa da u europskoj politici slijedi 'duga borba protiv populizma u kojoj pobjeda nije zagarantirana'.
Njemački Der Spiegel ističe da je Le Pen izabrala EU kao svog glavnog neprijatelja te da svoje političke prijedloge formira prema potrebama svoje baze, koju većinom čini osiromašena i globalizacijom uplašena francuska radnička klasa. Nacionalna fronta obećava povećanje minimalne plaće za 200 eura, povratak mogućnosti odlaska u mirovinu sa 60 godina, poticaje malim tvrtkama i velike carine na uvoz. Le Pen grmi protiv 'njemačke Europe' i želi zatvaranje francuske ekonomije, a sve to u praksi bi predstavljalo izlazak iz EU. Kao svoj ključni politički cilj Le Pen navodi 'uspostavljanje jedinstva nacije' te 'smjenu postojećeg sustava koji je nekompetentan i odumire'.
Ukratko, ako Marine Le Pen postane predsjednica Francuske, prvo što će reći jest: Au revoir, EU!
