Test je dovoljno osjetljiv da može otkriti zalutalu stanicu raka među milijunima krvnih stanica i tako pokazati je li se postojeći tumor proširio u druge dijelove tijela. Nova biopsija također utvrđuje je li propisano liječenje učinkovito, odnosno pada li s njegovom primjenom broj tumorskih stanica u krvi.

Test bi, ukoliko se dokaže njegova pouzdanost, mogao zamijeniti dosadašnje, prvenstveno radiološke i druge dijagnostičke kontrolne obrade.

Četiri velike bolnice u Sjedinjenim Državama ove će godine istraživati njegovu učinkovitost.

Dr. Daniel Haber, jedan od izumitelja nove biopsije, kaže da bi pravovremeni odgovori na pitanje djeluje li terapija mogli značajno pridonijeti uspjehu liječenja. 'Kada bismo mogli brzo otkriti 'ovaj lijek djeluje, ostanimo pri njemu', ili 'ovaj lijek ne djeluje, probajmo nešto drugo', to bi bila velika stvar', ističe dr. Haber.

Stanice raka kroz tijelo se šire krvotokom i izazivaju oboljenja u raznim dijelovima organizma. Njihova nazočnost u krvi znači da se tumor proširio ili da postoji vjerojatnost da će se proširiti. Test koji bi ih otkrivao mogao bi promijeniti liječenje mnogih tumora, posebno raka dojke, prostate, debelog crijeva i pluća.

Biopsije u kojima se iglama uzima tkivo obično ne daju dovoljno uzoraka da bi liječnici na temelju njih mogli zaključiti kolika je vjerojatnost da će tumor nastaviti rasti. Kako bi se izmjerila veličina tumora, pacijenti se uglavnom snimaju CT-om nekoliko mjeseci nakon što su prošli terapiju lijekovima ili zračenjem. Međutim, na taj se način u traženju odgovarajuće terapije gubi dragocjeno vrijeme, pa postoji opasnost da bolesnici zbog napredovanja bolesti umru prije nego što se ustanovi prikladniji lijek ili terapijska kombinacija.

Znanstvenici se nadaju da bi novi testovi krvi mogli biti znatno brži i precizniji, što znači da bi se u razdoblju kritičnom za razvoj bolesti moglo isprobati mnogo više metoda. Dr. Haber tvrdi da bi liječnici jedan dan mogli bolesniku dati lijek, a već kroz nekoliko dana tekućom biopsijom testirati njegovu učinkovitost.

U testu bi se koristili mikročipovi sa 80.000 sićušnih čekinja prekrivenih antitijelima. Kada bi oko čipa prolazila krv, antitijela bi u njoj hvatala stanice tumora. Zloćudne stanice bojile bi se fluorescentnom bojom, a potom brojale i analizirale.

Istraživanje zajednički provode tim stručnjaka iz Bostona i farmaceutska kompanija Johnson & Johnson. Za dovršenje testiranja trebat će oko pet godina te oko 30 milijuna dolara.

Ako rezultati budu dobri, tekuća biopsija vjerojatno će postati novi standard u liječenju raka i nova nada za milijune oboljelih širom svijeta.

Hrvatski stručnjak: Trebat će vremena da se metoda usvoji

Hrvatski stručnjak za tumorske bolesti prof. dr. sc. Antonio Juretić iz Klinike za Onkologiju KBC Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kaže da vijest ohrabruje jer znači da bi se procjenjivanje uspješnosti terapija moglo ubrzati.

'Međutim, metoda se prvo mora dokazati, a potom joj Američka federalna agencija za lijekove (FDA) mora dati odobrenje. Osim toga, pitanje je koliko će se ona primjenjivati izvan SAD-a. Primjerice, postoje razvijeni testovi na molekularnoj razini za prognoze tijeka bolesti i liječenja, prvenstveno kod oboljelih od raka dojke, koji se više ne odnose na standardne parametre već se temelje na tzv. molekularnim/genskim nalazima. Oni se često koriste u liječenju oboljelih od raka dojke u SAD-u, međutim u Europi još uvijek nisu zaživjeli.

Vjerojatno će i u ovom slučaju rezultati biti ohrabrujući, no kada je nešto preskupo ili tehnološki zahtjevnije, često ostaje ograničeno na uporabu u nekim privatnim bolnicama. Danas se, naime, uz klasične patohistološke testove (temelje se prvenstveno na opisu veličine tumora, stupnju zloćudnosti tumorskih stanica i zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova) sve više uvode suvremeni molekularni testovi, no oni još uvijek nisu ušli u masovnu primjenu. To je slično kao s električnim automobilima. Prototipovi su predstavljeni prije više od 10 godina, međutim, mi se i dalje vozimo na benzin i naftu. Da bi neka tehnologija zaživjela, treba proći dosta vremena – u ovom slučaju vjerojatno pet do deset godina. Tako je bilo i s raznim drugim suvremenim medicinskim uređajima poput CT-a i magnetske rezonancije', objasnio je dr. Juretić.