Američki senator Mark Kirk smatra da tehnički ne bi bilo prezahtjevno na zrakoplove montirati radarski sustav pomoću kojeg bi pilot mogao na vrijeme uočiti prijetnju te aktivirati proturaketnu obranu.

Ovo nije prvi put da se u Kongresu lobira za ovakve sustave. Godine 2003. raketa zemlja-zrak ispaljena je na teretni zrakoplov DHL-a A300 netom nakon uzlijetanja u Bagdadu, a posadu je spasilo samo to što su krila bila puna goriva bez kerozinskih para, pa zrakoplov nije eksplodirao, već ga je pilot uspio prizemljiti bez ljudskih žrtava.

I dok je američka vlada potrošila 239 milijuna dolara u posljednjih deset godina da bi otkrila način za zaštitu komercijalnih letova, Internacionalna udruga avioprijevoznika (IATA) kao najbolje rješenje predlaže - izbjegavanje letova u ratnim zonama.

S njima se slaže i prvi čovjek Emirata, Tim Clark, koji je Arabian Businessu rekao da ako svojim zrakoplovima ne mogu slobodno upravljati bez prijetnji da bi mogli biti srušeni, tada njima ne bi trebali upravljati - uopće.

Proturaketnu obranu na komercijalnim letovima zato već dulje vrijeme koristi izraelska nacionalna aviokompanija El Al. Ona je sustavom Flight Guard, koji lansiranjem baklji odvlači toplinom navođene projektile, opremila sve svoje zrakoplove još 2003, nakon što je jedan njen avion izbjegao bliski susret s raketom u Keniji.

Cijena implementacije ovog sustava iznosi milijun dolara po zrakoplovu, pa bi za opremanje svih trenutno korištenih zrakoplova Flight Guardom valjalo utrošiti 43 milijarde američkih dolara.

Što vi mislite o ugradnji proturaketne obrane na komercijalnim zrakoplovima, možete nam reći u našoj anketi.