Naime, pojedini pripadnici sve tri vrste mogu proizvoditi psihodelične supstance. A sad su se znanstvenici malo zaigrali genima i stvorili superbiljku koja je tako postala tvornica prirodnih psihodelika.

Kako navode u studiji objavljenoj u časopisu Science Advances, uzeli su gene iz tih organizama koji su odgovorni za stvaranje pet prirodnih psihodelika (psilocina i psilocibina pronađenih u gljivama, DMT-a iz biljaka te bufotenina i 5-metoksi-DMT-a) i unijeli ih u običnu biljku duhana, koja je potom počela proizvoditi tih pet psihodelika istovremeno.

I prije nego što pomislite kako znanstvenici podržavaju drogiranje, cilj im je zapravo plemenit. Znanstvenici sve češće istražuju psihodelike kao potencijalne lijekove za bolesti poput depresije, anksioznosti i PTSPT-a. U tom svjetlu, ova nova biljka mogla bi im pomoći da proizvode psihodelične supstance za daljnja istraživanja.

"Naša strategija uspostavila je heterologni biljni sustav za proizvodnju pet istaknutih terapeutski vrijednih spojeva, njihovih derivata i neprirodnih biljnih analoga, čime smo dobili početnu točku za njihovu proizvodnju u biljkama", ističu istraživači sa Weizmannovog Instituta za znanost u Izraelu.

Ranije studije pokazale su da triptaminski psihodelici (spojevi koji uključuju psilocin, psilocibin i brojne dimetiltriptaminske spojeve) mogu predstavljati neiskorišten resurs kad je riječ o liječenju mentalnog zdravlja.

"Naime, tradicionalno opskrba psihodelicima ovisi o prirodnim proizvođačima, uglavnom biljkama, gljivama i žabi Sonorske pustinje", pišu istraživači i dodaju kako prikupljanje psihodelika iz prirodnih izvora uzrokuje ekološku i etičku zabrinutost zbog ugrožavanja biljaka i životinja u njihovom prirodnom staništu.

Znastvenice Paula Berman i Janka Höfer sa svojim su timom identificirale ključne gene u dvijema biljkama (Psychotria viridis i Acacia acuminata), koji su odgovorni za stvaranje dimetiltriptaminskih spojeva te utvrdile ključne kemijske spojeve koji su uključeni u njihovo stvaranje.

Potom su kombinirale te gene i kemijske spojeve u psihodeličnim gljivama i trskim krastačama, dodale enzime iz riže i potočarke te sve zajedno ubacile među gene obične biljke duhana.

Tim je pomno pratio rast ove superbiljke i razine psihodelika koje proizvodi. Modificirana biljka duhana uspjela je proizvesti svih pet psihodelika istovremeno, neke u većim, neke u manjim količinama. Važno je da su proizvedene količine pokazale kako je uz malo dorade moguće koristiti ovakav sustav za buduću proizvodnju psihodelika za istraživačke svrhe.

Dodatnim igranjem s genima Berman, Höfer i njihov tim uspjeli su proizvesti modificirane verzije spojeva koji se ne pojavljuju u prirodi, a koji bi također mogli biti korisni u terapijske svrhe. Ističu kako bi se dodatnim promjenama cijeli sustav mogao optimizirati prema točnim specifikacijama određenog istraživanja ili stvoriti nove spojeve koji bi bili specifični za terapeutsku primjenu.