Dva srebra i dvije bronce u Azerbajdžanu osvojila je dosad najmlađa reprezentacija: Patrik Pavić i Dorijan Lendvaj završili su prvi, Krešimir Nežmah drugi, a Pavel Kliska treći razred
'Kakav dan u Bakuu! 31. međunarodna informatička olimpijada, drugih 5 sati natjecanja, uzbuđenje i promjene na rang listi cijelo vrijeme, na kraju naši fantastični, dvije srebrne medalje Patricka Pavića i Krešimira Nežmaha, brončane medalje Dorijana Lendvaja i Pavela Kliske', ponosno je na svom Facebook profilu javio Vlado Lendvaj, predsjednik Hrvatskog saveza informatičara i otac namlađeg od četvero genijalaca iz zagrebačkog MIOC-a.
vezane vijesti
Teški zadaci i vremenska stiska nisu baš išli na ruku nijednom od 327 sudionika informatičke olimpijade koja se ovih dana održava u Bakuu, glavnom gradu Azerbajdžana. Maksimalnih 600 bodova nije uspio osvojiti nijedan natjecatelj iz 80 zemalja svijeta, no naši dečki pokazali su najbolje znanje baš na onim najtežim zadacima.
Najmađa reprezentacija u povijesti
Da je bilo malo više koncentracije na onim lakšim zadacima, javio je predsjednik Saveza, jedno srebro pretvorilo bi se u zlato, a bronca u srebro.
No, i ovako je riječ o velikom uspjehu dosad najmlađe hrvatske reprezentacije na nekom od 27 nastupa na međunarodnim informatičkim olimpijadama. I doista, srebrni Patrick i brončani Dorijan tek su završili prvi razred srednje škole, Krešimir je završio drugi, a najstariji Pavel tek će upisati četvrti razred. Dakle, za razliku od većine drugih reprezentacija, među četvoricom Hrvatskih predstavnika nije bio nijedan maturant.
Višegodišnje pripreme
Ovaj veliki rezultat postignut je dva tjedna nakon također sjajnog nastupa iste četvorke na 26. srednjoeuropskoj informatičkoj olimpijadi u Bratislavi, gdje su osvojeni zlato, dva srebra i jedno četvrto mjesto.
'HSIN je fantastično odradio pripreme, možemo slobodno reći višegodišnje', rekao je Lendvaj u javljanju iz Bakua. 'Zagrebački računalni savez svojim je izvrsnim radom dao dva srebrna olimpijca, a velika je zasluga i ostalih informatičkih klubova širom Hrvatske, nastavnika koji imaju razumijevanja za ovakvu izvanrednu djecu, škola koje im daju podršku, pogotovo XV. gimnazija, bez čijeg poticajnog odnosa prema nadarenim učenicima ne bi bilo moguće postići ovakve rezultate.'
