Izvršni odbor predvođen Zdravkom Mamićem instalirao je Čačića na mjesto izbornika (iako je ta izbornička funkcija sve više u rukama Romea Jozaka, pa je ovoga i buduće 'izbornike' uputnije preimenovati u trenere) i javnost je odmah požurila okrenuti palac dolje!

Farsa, prćija, privatna repka - sijeva iz birtija i društvenih mreža. Dobro jutro narode, teško je shvatiti kako ste udobno i dugo spavali. Apsolutno se ništa nije promijenilo instaliranjem gospodina Čačića na kormilo reprezentacije. Ako se proteklih tjedana i dogodilo nešto novo to je instaliranje Romea Jozaka na klupu reprezentacije. Da se ne bi više ponovio tragikomični problem s komunikacijom koji smjenjuje hrvatske trenere. A zapravo se svježe promijenilo nije ništa, sve je u visokim hrvatskim nogometnim krugovima savršeno uhodano.

Ante Čačić je u elitnom hrvatskom rangu vodio 187 utakmica, uvodio je još u bivšoj državi Zadar u Drugu ligu, niz klubova u Hrvatskoj u prvu, spašavao je klubovima elitni status, ušao i u Ligu prvaka. Ima gotovo 30 godina iskustva i pristojan CV koji sugerira da nije dibidus kakvim ga javnost danas prikazuje. Dapače. Ne voli ga se naravno, jer je Mamićev čovjek. Dinamo, Sesvete i Lokomotiva među posljednjim su mu angažmanima i poveznica je vidljiva s Marsa. Marioneta koja se naziva brandom jučer nije željela reći ni je li novi izbornik uopće imao protukandidata, ali jasno je da su Vulić, Gračan i ostale nemoćne dimne zavjese bile bez izgleda.

Dakle Ante Čačić... Trenersko dijete sreće, a to nikada nije bez razloga jer sreću treba znati izazvati, iako danas zvuči čudno, zvižduke neće slušati. Kada bi ga danas izveli na Jelačić plac, Rivu ili Korzo dočekale bi ga trule rajčice naroda koji trenutno baš u njemu vidi personifikaciju nogometne mafije. (Ne)dosuđeni penali s Poljuda, nedodirljivi Mamić i ljigavi Šuker, sve bi se to prelomilo preko leđa trenerskog brka - danas.

No, protiv Bugara čeka ga pustoš na tribinama, pa i slična stuacija na Malti i Čačić ima priliku u te dvije utakmice okrenuti situaciju u svoju korist i postati heroj. Ako nakon Malte izbori, a uvjeren sam upravo u taj scenarij, nastup na Euru mrgudne face zamijenit će osmijesi i šampanjac i neće taj Mamićev brko više biti tako loš. Dapače, jest će mu se iz ruke.

Hrvatski narod već stoljećima brižno zalijeva svoju sposobnost zaboravljanja. Zato nam i je kako nam je, i na nogometnom i na državnom planu. Nekada je teže zavarati štenca nego prosječnog Hrvata, i to nogometni lordovi jako dobro znaju. Upravo zbog toga toliko i traju.

Od jučer ne volite Antu Čačića? To je kao da ne volite poštara koji vam je uručio opomenu pred ovrhu. Legitimno, ali bedasto i beskorisno.