PRIČA O BJOERNDALENU

Zasjenio povijesni podvig Janice, postao najveći ikad, a onda doživio neslavan kraj!

03.03.2018 u 15:58

Bionic
Reading

Ole Einar Bjoerndalen ne samo što je najuspješniji zimski muški olimpijac svih vremena i biatlonac koji je u Salt Lake Cityju uspio osvojiti više zlatnih medalja od Janice, već je više od dva desetljeća i jedan od omiljenih sportaša diljem Europe. No, njegova Norveška na kraju mu je okrenula leđa i onemogućila mu ostvarivanje posljednjeg sna...

Kada netko punih 25 godina ostvaruje vrhunske uspjehe u svom sportu, ne može ga se drukčije nazvati nego velikanom. Međutim, čak i oni najveći mogu doživjeti neslavan kraj karijere, a upravo se to dogodilo Oleu Einaru Bjoerndalenu, sportašu kakvog Norveška teško da će ponovno imati, no na kraju mu je okrenula leđa.

  • +3
Ole Einar Bjoerndalen Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

Umjesto grandioznog završetka veličanstvene karijere na najvećoj mogućoj pozornici, na Igrama u Pjongčangu, 44-godišnja legenda oprostit će se tijekom ožujka skromno od svog biatlona, okružen tek najvjernijim navijačima, daleko od interesa globalne sportske javnosti.

No, Bjoerndalenov kraj koji definitivno nije bajkovit s vremenom će se zaboraviti, a pamtit će se ono što ga je činilo najvećim: potpuna predanost sportskom životu koja je rezultirala teško oborivim rekordima...

Siromašni sin farmera sa samo jednim snom

Kad se rodite na maloj farmi u Norveškoj oko 50 kilometara udaljenoj od Osla, veliki su izgledi da ćete se početi baviti skijaškim trčanjem, omiljenim sportom ove moćne zimske olimpijske nacije. No, za Ole Einara to nije bio dovoljan izazov i brzo je probijanju kroz snijeg na skijama dodao još jedan izazov: pucanje iz puške.

'Nordijsko skijanje je užasno dosadno. Ne može se uopće usporediti s biatlonom. Najčešće se unaprijed zna pobjednik, a u biatlonu se sve može uvijek promijeniti u sekundi,' smatra slavni Norvežanin kojem nije bilo lako razviti sportsku karijeru, jer skijaška oprema je skupa, a on u dječačkim danima nije imao novaca.

'Dolazim iz siromašne obitelji. Roditelji mi nisu pridavali pažnje koliko sam htio. Mogao sam to shvatiti, morali su stalno raditi. Brat mi je pomagao, ali u takvoj obitelji ti moraš prije svega pomagati sam sebi. Okušao sam se u nekoliko sportova, no ispalo je da sam iznimno talentiran za skijanje i pucanje pa sam postao biatlonac. Kada sam napunio 12 godina imao sam samo jedan san: postati svjetski prvak.'

Revolucija biatlona u režiji buduće legende

Obitelj Bjoerndalen imala je petero djece, a kako to obično biva, stariji sin Dag bio je taj koji je prokrčio put i pomogao mlađem bratu da se probije prema biatlonskom Svjetskom kupu.

No, Dag nikad nije upisao pobjedu na vrhunskom nivou, barem ne u individualnim utrkama, dok je Ole Einar pokazao izniman talent čim se pojavio u svom sportu.

Prvi veliki uspjeh za mlađeg Bjoerndalena dogodio se 1993. godine, kada je postao trostruki juniorski svjetski prvak čime je skrenuo pažnju na sebe i iznenađujuće dobio poziv u seniorsku reprezentaciju za Igre u Lillehammeru, svoju prvu olimpijsku smotru u karijeri.

Pritisak je učinio svoje i na domaćim Igrama nije uspio ostvariti respektabilan rezultat, ali s tek napunjenih 20 godina nitko mu to nije zamjerio. Međutim, veliki uspjesi došli su vrlo brzo.

Biatlon je sport u kojem je jednako važno brzo skijati, kao i precizno pucati, a samo kompletan biatlonac može se boriti na samom vrhu s onima najboljima. Bjoerndalen je od samog početka svoje karijere na snijegu bio jedan od najbržih i jako se malo biatlonaca moglo s njim nositi ako bi pogodio sve mete. Uostalom, pobijedio je u karijeri i na tri utrke nordijskog Svjetskog kupa.

Pucanje mu je bio puno veći problem, ali tu je došla do izražaja njegova silna želja za napredovanjem. U početnim sezonama karijere znao bi doživjeti katastrofu na pucalištu, promašiti više od pola meta, no iz godine u godinu bio je sve bolji i precizniji, dok nije dostigao razinu od 86% pogodaka, što mu je bilo sasvim dovoljno da pregazi konkurenciju na trkačkim dionicama.

No, to nije bilo sve. Osim što je svojom brzinom okrenuo sport naglavačke i natjerao konkurenciju da puno napornije trenira, pobrinuo se i za inovativnu pucačku revoluciju, jer je smanjio broj izdisaja između dva pucnja s dva ili tri na samo jedan, čime je svoje vrijeme provedeno na pucalištu skratio za dvostruko i tako si dao dodatni prostor za eventualne pogreške.

'Obožavam trenirati i uvijek težim napretku,' stalno je naglašavao Ole Einar, a u Norveškoj je njegova radna etika postala poznata do te mjere da su se novinari šalili kako pobjede proslavlja vozeći sobni bicikl.

Rekorder Svjetskog kupa i nedodirljivi svjetski prvak

Bjoerndalen je svoju prvu pobjedu u Svjetskom kupu ostvario 1995. godine u talijanskom Antholzu i nakon toga se više nije zaustavljao. U sljedećih dvadeset godina ostvario bi barem jednu pobjedu tijekom svake sezone, a znalo ih je biti i više od deset, u njegovim zlatnim godinama početkom novog tisućljeća. Ukupno je stigao do brojke od 95 pobjeda i 133 pobjedničkih postolja, čemu se nijedan alpski ni nordijski skijaš još neko vrijeme neće približiti.

'Pobijediti je uvijek drukčije i nikad ne postane normalno, a što si stariji taj je osjećaj sve posebniji,' priznao je Ole Einar jednom prilikom.

Omiljena disciplina bio mu je takozvani sprint na 10 kilometara, u kojem je osvojio čak devet malih Kristalnih globusa, dok je jednog osvojio na utrkama na 20 km, pet u masovnom startu i pet u dohvatnim utrkama.

Da nije bilo sjajnih Francuza Raphaela Poireea i Martina Fourcadea koji su mu se našli na putu vjerojatno bi njegov broj osvojenih titula pobjednika Svjetskog kupa bio dvocifreni, a ovako se morao zadovoljiti s njih šest. No, sve je to nadoknadio na svjetskim biatlonskim smotrama: prvo zlato osvojio je 1998. godine na SP-u u slovenskoj Pokljuki, a onda ih je nanizao još 19 te ukupno došao do nevjerojatnih 45 osvojenih medalja na svjetskim prvenstvima.

Olimpijska bajka kojom je zasjenio i Janicu

Bjoerndalen je oduvijek bio čovjek za važne i velike utrke. Olimpijske igre za njega su bile nešto posebno i uvijek bi na njih dolazio u top formi, a prvi veliki uspjeh doživio je u Naganu 1998. godine kada je osvojio zlato u sprintu i srebro u štafeti, no to je bila tek uvertira u ono što je slijedilo za četiri godine.

U Salt Lake Cityju Janica Kostelić ostvarila je povijesni uspjeh osvojivši tri zlata i jedno srebro, no jedan ju je čovjek uspio nadmašiti. Bjoerndalen je pobijedio u svim utrkama u kojima je nastupio i s četiri zlatne medalje otišao iz Sjedinjenih Američkih Država.

'Prva medalja koju sam osvojio bila je važna za mene, a posljednja je bila važna za cijeli svijet,' zaključio je tada slavodobitno norveški junak koji se tih dana pretvorio u najpopularnijeg sportaša svoje zemlje.

Medalje je nizao i nakon toga. Dva srebra i broncu osvojio je u Torinu, zlato i srebro u Vancouveru, a s 40 godina zadivio je svijet 2014. godine u Sočiju olimpijskom pobjedom u biatlonskom sprintu, da bi tome pridodao i zlato u mješovitoj štafeti. Osam zlatnih medalja i 13 ukupno, najviše što je jedan muški olimpijac uspio dosad ostvariti.

Svi su bili uvjereni kako će se nakon toga oprostiti, no on je imao sasvim drugi, vrlo ambiciozni plan koji se na kraju na neslavan način izjalovio...

Zarađeni milijuni i ljubav prema biatlonkama

'Prilično je dosadna osoba. Nikad nije usred nikakve kontroverze. Uvijek je pristojan i ozbiljan kad je u pitanju njegov sport,' tako je svojedobno opisao Ole Einara novinar Anders Skjerdingstad, no u jednoj anketi čak 98% Norvežana znalo je tko je Bjoerndalen i čime se bavi, a s takvom popularnosti skandali mu u životu ni nisu trebali. Koliko je njegov život običan i neglamurozan pokazao je kada je jednom prilikom ozlijedio leđa cijepajući drva u svom domu.

Kada se bavite sportom u kojem oni najbolji zarade stotinjak tisuća eura od nagradnog fonda Svjetskog kupa tijekom sezone, ne možete se nadati ogromnom bogatstvu. No, Bjoerndalen je postao norveška sportska legenda, jedan od omiljenih atleta Europe i to je bila sasvim drukčija pozicija.

Tijekom godina pretvorio se u nezaobilazno zaštitno lice popularnih marki skija i skijaške opreme, što je njegovu zaradu učinilo milijunskom, na nivou Lindsey Vonn, Lare Gut i ostalih najpopularnijih zimskih sportaša. Unatoč tome usluge menadžera oduvijek je odbijao koristiti.

'Više od 95 posto ugovora sam sastavljam,' priznaje biatlonac uz kojeg će mnogi sponzori ostati i nakon završetka karijere.

Što se pak privatnog života tiče, biatlon je sport u kojem najviše ljubavnih veza i brakova upravo nastaje među kolegama i kolegicama. Kao što je njegov veliki rival Raphael Poiree oženio sjajnu norvešku biatlonku Liv Grete Skjelbreid, tako je i Bjoerndalen pronašao srodnu dušu unutar sporta i nakon punog desetljeća veze uplovio u bračnu luku 2006. godine s Talijankom Nathalie Santer.

Međutim, šest godina kasnije razveli su se, a legendarni Norvežanin ostao je vjeran sebi i novu družicu pronašao unutar biatlona. Po drugi put se oženio 2016. godine s bjeloruskom šampionkom Darjom Domračevom s kojom je ubrzo dobio i kćer Xeniju.

Domračeva se na godinu dana povukla iz sporta i prepustila svoj tron konkurenticama, sve zbog novonastale obitelji.

'Darja je fantastična. Jednako je dobra majka kao i biatlonka. Njezin se život značajno promijenio u zadnje vrijeme, ali sjajno se s tim nosi,' hvalio je tih dana Bjoerndalen svoju suprugu.

Zanimljivo, kada je prije dvije godine javnosti priopćio da se namjerava ženiti s Darjom, usput je objavio i svoj posljednji veliki plan u karijeri: nastup na Igrama u Pjongčangu, sedmima u karijeri, na kojim je trebao s 44 godine porušiti sve rekorde.

Ole Einar je u to vrijeme i dalje bio u vrhu svog sporta, unatoč 42 godine na leđima i malotko je vjerovao da će novonastalu obitelj u Koreji predstavljati tek majka malog djeteta, a ne i ambiciozni otac...

Rivalitet u reprezentaciji i doping optužbe

Norveška je uz Njemačku definitivno najjača nacija u biatlonu, a konkurencija u reprezentaciji je nemilosrdna. Dok je bio mlađi Bjoerndalen je imao rivale unutar svoje ekipe poput Frode Andresena koji bi ga povremeno zasjenili, ali ne i na duge staze.

No, stvari su se promijenile pojavom Emila Heglea Svendsena koji je početkom ovog desetljeća bio barem jednako brz i još precizniji od starijeg kolege i počeo ga je redovito pobjeđivati. Znalo je ozbiljno zaiskriti pa je jednom prilikom Svendsen hladno izjavio da je s Bjoerndalenom gotovo i da je on svršeno vrijeme, iako je tek bio u kasnim tridesetima.

'To je njegov problem, a ne moj. Pitajte ga što je time mislio i zašto je to rekao. Smatram da to nije istina. Biatlon se odvija između starta i cilja, a ne tijekom intervjua. Nisam impresioniran njegovom izjavom,' odbrusila je tada legenda i odlučila oboriti sve rekorde dugovječnosti, koji su trebali kulminirati u Pjongčangu.

Pojavila su se zatim i braća Boe pa je konkurencija u norveškoj reprezentaciji bila žešća nego ikad, ali krenule su i doping optužbe. Naime, njihovi sportaši masovno su koristili lijek protiv astme tijekom sezone, uz odobrenje liječnika, a druge ekipe vidjele su to kao stvaranje nepoštene prednosti.

'Ako naporno treniraš tijekom zime, pluća ti se mogu smanjiti i dobiješ astmu. To se obično dogodi nakon deset ili 12 godina treniranja. No, moja nisu, ostala su potpuno funkcionalna pa meni lijek nije trebao, dok čini se svi ostali imaju taj problem. Nikad nisam uzeo lijek protiv astme,' poručio je Bjoerndalen javnosti i očistio se od svake sumnje, za razliku od većine svojih sunarodnjaka.

Nemilosrdna Norveška i neslavan završetak

Još prošle sezone Bjoerndalen je bio konkurentan najboljim biatloncima i borio se za pobjednička postolja, ali tijelo je počelo popuštati nekoliko mjeseci prije trenutka kojim je trebao zaokružiti karijeru, Igara u Pjongčangu 2018. godine.

Rezultati u Svjetskom kupu ove sezone nisu bili impresivni, kao niti njegova brzina na skijama ni preciznost na pucalištu. Nerijetko je završavao izvan kruga osvajača bodova, a prvoj desetorici nije se uspijevao približiti.

Uvjeravao je Ole Einar javnost da tempira formu za veljaču i da će biti pravi na Igrama, no tijekom siječnja je primio bolan šamar od ljudi s kojima je surađivao godinama. Norveška reprezentacija obavijestila ga je da nije ispunio normu i da neće dobiti priliku ostvariti svoj san i nastupiti na sedmoj olimpijskoj smotri u karijeri.

'Njegovi rezultati nisu bili dovoljno dobri. Nažalost, nije ispunio kriterije,' objavio je predsjednik Norveškog olimpijskog odbora Tore Ovrebo i tako razočarao ljubitelje sporta diljem svijeta.

Bjoerndalen je bio bijesan i razočaran, ali ništa nije mogao učiniti. Norvežani su definitivno pogriješili što su okrenuli leđa svojoj legendi, jer njihova muška reprezentacija ionako je prilično razočarala, osvojivši tek srebro u štafeti, uz jednu broncu Svendsena i zlato Johannesa Boea, što je premalo za tako moćnu družinu pa je definitivno tu bilo mjesta za biatlonskog rekordera koji bi u teškim vjetrovitim korejskim uvjetima možda baš nešto napravio uz pomoć svog iskustva.

Ole Einar ipak se u Pjongčangu pojavio, ali ne uz Norvežane, već kao pomoć bjeloruskoj reprezentaciji te je s ponosom gledao kako njegova Darja osvaja srebro u utrci s masovnim startom.

'Bilo mi je u početku jako teško, jer sam zbilja bio dobro pripremljen za Igre. Tijekom ljeta i jeseni imao sam puno problema, no sada sam u formi, a to mi ništa nije značilo. No, takav je život,' zaključio je nesretni legendarni olimpijac.

Bjoerndalenov veliki plan je propao i preostaje mu umiroviti se do kraja sezone daleko od očiju globalne sportske javnosti. Još se ne zna ni gdje ni kad, što pokazuje koliko je silno razočaran. Vjerojatno u svom Oslu 18. ožujka. Tko zna, možda baš za inat sada pokuša s 48 godina izboriti nastup na Igrama u Pekingu.

Njegova priča pokazuje nam da čak ni najvećim legendama nije lako dobiti zasluženo poštovanje, no povijest će ga svakako pamtiti kao besmrtnog šampiona koji će svim ljubiteljima zimskih sportova iznimno nedostajati kad konačno odlučiti trajno se maknuti s puta mlađima...