Nije on malo toga ostvario: bio je pet puta sudionik All Star utakmice, a jednom i relativno jak kandidat za MVP-a sezone. No toliko toga je prošao da je mogao postići puno više kao igrač kojega mnogi smatraju jednim od najboljih playmakera u posljednjih petnaestak godina. Ovako ga mnogo površnijih pratitelja američke košarke jedva ili nikako prepoznaje kao zvijezdu.

'Danas odlazim s terena, ali ne i iz košarke. Košarka će uvijek biti moj život. Kako se pojavljuju nove prilike, osjećam da je vrijeme da samopouzdano krenem u novo poglavlje', rekao je u videu, objavljenom na Instagramu i X-u, nakon 11 odigranih sezona, od čega devet u Washington Wizardsima, uz po jednu u Houston Rocketsima i LA Clippersima.

Ostavio ogroman trag

Trag koji je ostavio u momčadi iz glavnog američkog grada ogroman je: izabrali su ga kao prvi pick 2010. sa Sveučilišta Kentucky, a u tih devet sezona imao je prosječno 19 poena i 9,2 asistencije. Najbolji je asistent i kradljivac lopti u povijesti franšize, a četvrti po broju koševa. U to vrijeme bio je poznat po izrazitoj brzini i atletičnosti, čak je 2014. pobijedio u natjecanju u zakucavanju, a uz efikasnost i asistencije sjajno je igrao obranu, pa je 2015. uvršten u drugu najbolju obrambenu petorku NBA lige. U debitantskoj sezoni bio je drugi po glasovima za novajliju godine, čime je samo potvrdio reputaciju ogromne nade koja ga je pratila i u srednjoj školi i onu jednu godinu koju je proveo kao student u Kentuckyju.

Bio je igrač na kojem su Wizardsi htjeli graditi svoju budućnost, a navijači su ga obožavali tih nekoliko godina. Njegov dribling s provlačenjem lopte iza leđa ostavljao je braniče u čudu, a dvoranu dizao na noge. S trenerom Scottom Brooksom pretvorili su se u jednu od boljih momčadi cijele lige, bez obzira na to što su u pravilu zaustavljani u ranim fazama doigravanja.

Uistinu, temelj za veličanstvenu karijeru. No onda su se nanizale nesreće, za početak ozljeda lijeve pete i napukla Ahilova tetiva zbog pada u kući. Pauzirao je cijelu sezonu, a onda je kao legenda Wizardsa prodan Houstonu, u zamjenu za prvi izbor na draftu i Russella Westbrooka. Očito, u Teksasu su mislili da im Wall ima još štošta pružiti. Nije išlo, pa se preselio u Clipperse, u kojima je još u sezoni 2022./23. odigrao svoje zadnje 34 utakmice. U posljednjih šest godina nijedne sezone nije odigrao više od 40 utakmica, dvije je sasvim preskočio, a pune dvije godine prije umirovljenja nije se ni pojavio na parketu.

Dvije obiteljske tragedije

Život ga nije mazio ni izvan terena. Dvije obiteljske tragedije – smrt majke od raka dojke i bake, s kojima je bio jako povezan, sve u vrijeme depresivne pandemije kovida i u kombinaciji s teškim ozljedama – dovele su ga na rub samoubojstva. Otvoreno je govorio o tome, najviše na komemoraciji majci, vrijednoj volonterki u Vojsci spasa u Raleighu u Sjevernoj Karolini, gradu u kojem je Wall rođen 1990.

'Nikad nisam bio na mračnijem mjestu. U jednom trenutku razmišljao sam o samoubojstvu. Pokidao sam Ahilovu tetivu, pa bolest majke i onda njezina smrt, smrt bake godinu kasnije, a sve to u vrijeme kovida. Odlazio sam s majkom na kemoterapije, tri dana sam sjedio uz nju u istoj odjeći gledajući je kako udiše posljednji put. Svi prolazimo kroz teška vremena, nikome nije lako, ali nisam siguran da je puno ljudi prošlo ono što sam ja prošao. Našao sam terapeuta, a kako se želim vratiti na vrh, jako mi puno znači kada vidim navijače koji žele da još igram i da me podržavaju u rodnom gradu. Mnogi misle da im ne treba pomoć i da se mogu izvući sami, ali morate biti iskreni prema sebi i pronaći ono što je najbolje za vas', rekao je tada, dodajući da je izgradio oko sebe sustav podrške koji uključuje suigrače, dvojicu sinova i njihovu majku.

'Gledam sve oko sebe i mislim – ako se iz ovoga mogu izvući, mogu se izvući iz bilo čega', govorio je u vrijeme u kojem su još postojale nade da će nastaviti karijeru.

Nakon smrti oca je podivljao

Wallova povezanost s majkom Frances Pulley – živjela je s njim u kući kod Washingtona do smrti – lako je razumljiva. Rođen je u njezinoj vezi s Johnom Carrollom Wallom, čovjekom koji je još ranije odslužio kaznu za ubojstvo drugog stupnja. Kad mu je bilo godinu dana, opet je završio u zatvoru, ovaj put zbog oružane pljačke, a iz ćelije je izašao tek 1999. Otac i devetogodišnji sin nisu dugo uživali jedan u drugom jer je John stariji umro od raka jetre u 52. godini. Na sprovodu je stariji polubrat obećao da će se brinuti o obitelji, ali je i on završio u zatvoru, iz kojeg je izašao tek 2018.

Tako je ostao sam s majkom, a ona je radila nekoliko poslova da bi podigla njega i sestru mu Cierru te polusestru Tonyu. Osim toga, nije joj bilo lako ni sa sinom jer je nakon smrti oca prilično podivljao, bio sklon tučnjavama u školi i više puta uhvaćen u provalama. No tada je došla košarka.

Preokret promjenom škole

U početku mu nije išlo dobro. Nakon što je počeo igrati za srednju školu Garner Magnet, obitelj se vratila u Raleigh te je morao ponavljati drugi razred, ali mu u novoj školi nisu dopustili igranje zbog problema s ponašanjem. Promijenio je školu, upisao Kršćansku akademiju riječi Božje i napokon naišao na nekoga tko bi se osim njegovim košarkaškim vještinama imao volje baviti njegovim ponašanjem i osobnošću.

Uz trenera Levija Beckwitha naglo je napredovao i u jednom i u drugom pogledu. Izdvajao se od vršnjaka, bio pozvan u Reebokov ljetni kamp u Philadelphiji, pa onda i na Elite 24 Hoops Classic, ljetno okupljanje najboljih srednjoškolskih košarkaša. U završnoj sezoni za školu imao je prosjek od skoro 20 koševa, devet asistencija i osam skokova te ju je doveo do finala državnog prvenstva Južne Karoline.

Odabrao Kentucky i nije pogriješio

U utrku za maturantom Wallom uključila su se četiri sveučilišta - Kentucky, Duke, Georgia Tech i Kansas. Izabrao je Kentucky i odmah u prvoj egzibicijskoj utakmici pokazao što može s 27 koševa i devet asistencija za samo 28 minuta igre. Tijekom sezone igrao je toliko dobro da su ga samo temeljem te jedne jedine studentske godine 2017. izabrali u Kuću slavnih Sveučilišta u Kentuckyju.

Jasno, sve to bilo je dovoljno i za već spomenuti prvi vrhunac Wallove profesionalne karijere: Washington Wizards izabrali su ga kao ukupno prvi izbor na draftu 2010. Pokušao je tamo ući i godinu ranije kao devetnaestogodišnjak, ali nije ispunjavao jedan od dva uvjeta, onaj da je trebalo proći bar godinu dana od završetka srednje škole. No kad je napokon ušao u NBA, pokazao je da mu je mjesto među najboljima. Sve dok ga život i ozljede nisu presjekli u karijeri.