Ovaj je igrač najviše svojim koševima nosio momčad iz New Yorka do titule, u finalu su dobili Vembanyamine San Antonio Spurse. Ostavili su iza sebe sve one momčadi o kojima se zbog njihovih zvijezda piše puno više, a Brunson je proglašen najkorisnijim igračem kupa. Zasluženo, i što se tiče klupske i pojedinačne titule. Igrač koji ne spada u sam vrh onih koji zauzimaju naslovnice pokazao se adutom za velike trenutke, a Knicksi su najavili svoj povratak u vrh. Uostalom, trenutno su druga momčad Istoka, po postotku pobjeda su četvrti u cijeloj ligi.

Sada će se sigurno više govoriti i pisati o igraču koji svojim stasom ne izaziva strahopoštovanje po NBA standardima, nije ni super brz, niti imponira mišićima. No, kad dođe stani-pani, kad Knicksima treba poticaj da preokrenu situaciju na terenu, okreću se Jalenu Brunsonu. I on obično uspijeva u svom zadatku. U tekstu na službenim stranicama NBA duhovito je opisan riječima da u cijeloj ligi ofenzivnih bekova boljih od njega ima toliko malo da se mogu komotno smjestiti u Hondu Civic.

U finalu je odigrao 41 minutu, a da ga nijedan od trojice bekova Spursa nije uspijevao zaustaviti. S njim na terenu, Knicksi su bili 18 poena ispred San Antonija. I onda utakmicu završio rame uz rame uz trojicu rezervista koji su zablistali u finalu. Mnogi smatraju da im je to uspjelo jer su u Brunsonu imali pravog vođu. A zapravo je u finalu imao najmanje uspješnu šutersku večer, ubacio je 'samo' 25, osam manje od prosjeka na kupu.

Knicksi titulu čekaju 52 godine

Odmah je sve skupa oživjelo i puno veće ambicije u New Yorku, sve do nade u prvu titulu prvaka nakon 1973., godinu dana nakon što je rođen Jalenov otac Rick, nekadašnji igrač, današnji pomoćni trener momčadi. 'Velika jabuka' pune 52 godine čeka šampionsku paradu, sada su Knicksi dobili novi poticaj, ali do toga je uz fantastičnu Oklahomu koja je izgubila polufinale kupa od Spursa i druge jake kandidate dalek put. U prošlo sezoni došli su najdalje u posljednjih 25 godina, do finala Istoka, sad žele bar jedan korak naprijed. Na tom putu ih prate i navijači kao malo koju drugu momčad, trener Mike Brown bio je oduševljen koliko ih je doputovalo u Las Vegas gledati finale koje im je donijelo prvi trofej nakon više od pola stoljeća.

Brunsona sad svi vide kao jako 'oružje' u tom pohodu. Nakon tri godine provedene u New Yorku potvrdio je vrijednost, pokazujući da je na razini nekih od najboljih koje su Knicksi ikad imali. Vrijednost su pokazali i Knicksi, zasluživši da ih se opet uzima zaozbiljno u svim NBA kombinacijama oko novih prvaka. Da nije tako, ne bi u posljednjih 11 utakmica imali 10 pobjeda i u ligi i u kupu. I to sve zahvaljujući timskoj igri koja ih krasi više nego većinu drugih u NBA, pokazalo je to i finale u kojem su igrači iz drugog plana dali itekakav doprinos, i zaslužili oko pola milijuna dolara koliko je pripalo svakom igraču. No, Brunson je lider koji im je trebao, a Mike Brown ga je sjajno uklopio s drugima.

Bek iz drugih vremena

I onda nije čudo da mu sve vraća, s kamatama. U vrijeme kad je teško naći beka nižeg od dva metra, Brunson sa svojih 185 centimetara kao da je došao iz prošlosti, iz vremena kad su vladali Isiah Thomas, Allen Iverson... Nije on (još) na njihovoj razini, ali nije ni daleko. Čak i protivnici ističu koliko je pametan u igri, koju čini što jednostavnijom. Zato je danas jedan od boljih igrača u ligi. I to nije od jučer, premda je tek sad i šire priznat, nakon titule i nagrade za MVP-a na NBA Cupu.

Sad je na prosjeku od 28,8 po utakmici, ali u posljednje četiri sezone otkako je u Knicksima (uključujući ovu) ima prosjek veći od 24 koša, u posljenje tri to je podigao iznad 26. U cijeloj ligi samo sedmorica igrača u NBA ima bolji prosjek, a petorica su viši od 2 metra. Osim toga, Brunson sve što radi, radi protiv obrambenih igrača koji su desetak centimetara viši i desetak kilometara teži. Ni Shai Gilgeous-Alexander ni Luka Dončić ne moraju se s time nositi.

Njegovu igru često opisuju kao konstantnu varku, jer promjenama smjera i ritma, fintama tijelom i radom nogu daje dojam da je znatno brži nego što uistinu jest. Dobar je u ulazima s bilo koje strane, što obrambene igrače često izbacuje iz ravnoteže ili ih sprječava da predvide njegov sljedeći potez. I takav je od djetinjstva, jer je - kako je sam rekao za The Athletic - uvijek igrao protiv starijih protivnika.

'Morao sam ih zavarati, takav rad nogu dio je moje igre od petog ili šestog razreda. Tada sam počeo', rekao je. Koliko je u tom segmentu otišao daleko, govore usporedbe s jednim od najvećih, Kobeom Bryantom. Trener Brown u njemu, pak, vidi ponešto od nekih od najboljih koje je trenirao - LeBrona Jamesa ili Stepha Curryja. A koliko znači za svoju momčad najbolje govori što je u prošloj sezoni osvojio trofej Jerry West za najboljeg timskog igrača, takozvani Clutch Player of the Year, čast koju dobijaju igrači koji su u stanju povesti suigrače do pobjede u pravom trenutku. Važnije je to od njegova dva nastupa na All Staru, ili izbora u drugu momčad lige.

Do svjetskog zlata preko Hrvatske

Priča o Jalenu Brunsonu počinje ne previše daleko od mjesta na kojem danas igra, rođen je i odrastao u New Jerseyu. Odrastao je uz oca Ricka, košarkaša s devetogodišnjim stažom u NBA i majku Sandru koja je igrala odbojku za sveučilište Temple. Kao dječak provodio je vrijeme s ocem u svlačionici Knicksa, ali pravi počeci karijere sežu u srednjoškolsko doba u Lincolnshireu u Illinoisu, gdje je igrao za školu Stephenson. I to odlično, redovito bivajući najboljim igračem svoje momčadi. Uostalom, godinu prije maturantske sezone postao je najbolji srednjoškolski igrač Illinoisa.

Kao veliki talent, upisao je sveučilište Villanova u Pennsylvaniji, na kojem je proveo sljedeće tri sezone i uistinu blistao. Igrajući za U-19 reprezentaciju osvojio je zlato na svjetskom prvenstvu, pobijedivši u finalu Hrvatsku, onu našu obećavajuću generaciju u kojoj su bili Zubac, Žižić, Božić, Kapusta, Slavica, Arapović... Brunson je proglašen i najkorisnijim igračem prvenstva, a do kraja sveučilišne karijere došao je i do titule najboljeg igrača godine i brojnih drugih pojedinačnih priznanja.

Proboj na leđima Luke Dončića

Kad je napokon 2018. stigao na NBA draft, kao 33. pick izabrali su ga Dallas Mavericks. Nije to bilo najsretnije rješenje za igrača koji je prvenstveno šuter igrati za momčad u kojoj je sve konce na toj poziciji već vukao Luka Dončić. No, kad god je trebalo Brunson je vrlo uspješno uskakao i stekao solidnu reputaciju kao šesti igrač, makar t vjerojatno nije bilo ono čemu se nadao nakon odlične srednjoškolske i sveučilišne karijere. Kad god bi zaigrao kao starter rušio je vlastite rekorde, ali kad bi se Dončić vratio, i Brunson bi se vraćao na klupu.

Ipak, kad su Mavsi u sezoni 2021/22. stigli do finala Zapada, i Brunsonova uloga je bila zapaženija. Recimo, u drugoj utakmici finala protiv Golden Statea zabio je 31, uz sedam skokova i pet asistencija. Nije im pomoglo, Warriorsi su te godine bili bolji.

No, pomoglo je Brunsonu koji je nakon te sezone kao slobodni igrač promijenio sredinu, i potpisao za Knickse, momčad svoga oca, za četiri godine dobio je 104 milijuna dolara. Bila je to istinska prekretnica u njegovoj karijeri, jer se nametnuo kao lider i najbolji igrač momčadi koja obećava, i koja se - kako smo već vidjeli - prometnula u jakog kandidata za titulu prvaka. Svoju šutersku statistiku je manje-više udvostručio u odnosu na vrijeme kad je bio u Dallasu, sada sve još potvrdi i na NBA Cupu. Odvelo ga je to i dva puta na All Star, gdje će se sigurno još pojavljivati. Dosad je tamo dolazio kao rezerva, ali nakon što je bljesnuo u Las Vegasu, više ga nitko neće moći uzeti olako. Jalen Brunson je dokazano odličan igrač.