Dovoljno je bilo vidjeti ždrijeb skupina, uključujući susramlje koje je mogao osjetiti svaki gledatelj zbog Giannija Infantina i one bizarne 'nagrade za mir' Donaldu. A onda je došla i vijest o trominutnoj pauzi usred poluvremena, tobože zbog vrućine, a zapravo zbog reklama, pa onda i završni udarac u vidu produžavanja pauze na poluvremenu finalne utakmice zbog showa nalik onom na Super Bowlu.

Osim toga, utakmice će se igrati na stadionima koji su po mnogočemu sasvim drugačiji od onih na koje smo navikli na drugim kontinentima. U SAD-u i Kanadi ta su zdanja - inače namijenjena američkom nogometu - neviđeno luksuzna, s brojnim boxovima, odnosno ložama za bogate i važne, a onda posljedično i s nečuveno skupim ulaznicama.

Hrvatska će svoju prvu utakmicu protiv Engleske igrati na jednom od tih stadiona, možda i najspektakularnijem. Riječ je o AT&T Stadiumu u Arlingtonu kod Dallasa s 93 tisuće mjesta (za neka događanja može se proširiti i primiti više od 100 tisuća gledatelja), a na njemu igraju Dallas Cowboysi, no za Svjetsko prvenstvo dobio je novi ime, Dallas Stadium, i ugostit će čak devet utakmica.

Osim imena, s njega će biti uklonjena sva obilježja velike američke telekomunikacijske kompanije. Upravo to preimenovanje koje je tražila FIFA, ne želeći stadione brendirane imenima koja nisu sponzori prvenstva, već je izazvalo veliku pažnju, pa povremeno i gnjev u sjevernom Teksasu, a najviše reakcija stiglo je iz Arlingtona.

Kako je FIFA potjerala američki telekom

Taj je grad tridesetak kilometara udaljen od Dallasa, na putu prema Fort Worthu, i dio aglomeracije koju ondje zovu DFW Area, a u njemu se nalaze i stadion bejzbolske momčadi Texas Rangers te veliki zabavni park Six Flags Over Texas. Stanovnicima je zasmetalo to što je FIFA nametnula privremeni naziv stadiona jer se on uopće ne nalazi u Dallasu, a porezni obveznici platili su polovicu troška njegove gradnje pristavši na povećanje gradskog poreza na prodaju za pola posto i poreza na iznajmljivanje automobila za pet posto, premda su Cowboysi (također 'prisvojeni' iz Dallasa) privatni klub. Stoga se u medijima i na društvenim mrežama piše da je u najgorem slučaju trebao biti nazvan Texas Stadium, kako se zvao stari dom iste NFL momčadi.

No krovna nogometna organizacija dovoljno je moćna za takav potez, koji se dogodio i u drugim gradovima, recimo s glavnim stadionom prvenstva MetLifeom u New Jerseyju, koji će se zvati New York/New Jersey Stadium. A i gradske vlasti Arlingtona nešto su trezvenije, pa im je važno samo to da ovako veliko događanje dođe u njihovu sredinu. Tko zna, možda se 'pravi' nogomet bar malo približi srcima Teksašana jer oni vjerski obožavaju američki nogomet, u rasponu od srednjoškolskog do NFL-a.

Ipak, sve je to doista malo važno u osvit prvenstva koje nas čeka sredinom sljedeće godine. A prvi čin na njemu za Hrvatsku će biti i najvažniji - derbi skupine protiv moćne Engleske u ovom čudu sportske arhitekture, najvećem od svih stadiona na kojima će se igrati Svjetsko prvenstvo, u skladu s omiljenim sloganom ove američke savezne države 'Everything is big in Texas'.

Dom Cowboysa vrijedan 1,3 milijarde dolara

Stadion je građen tri godine, a otvoren je 2009. kao zamjena za stari, već spomenuti Texas Stadium, koji je ostao u srcima navijača Cowboysa jer su na njemu postigli svoje najveće, do danas nedosegnute uspjehe. Posljednji put osvojili su Super Bowl sad već davne 1995. godine, a bila je to njihova peta titula, treća u eri velikog quarterbacka Troya Aikmana.

U vrijeme izgradnje AT&T je koštao nevjerojatnih 1,3 milijarde dolara, dvostruko više od planiranog troška, a projektirao ga je arhitekt Bryan Trubey iz studija HKS iz Dallasa. Glavna i najpoznatija osobina stadiona, osim za europske pojmove nepojmljivog luksuza, svakako je njegov krov položen na dva golema betonska luka visoka devedesetak metara. On se može sasvim zatvoriti, pretvarajući golemo zdanje praktički u dvoranu. Koliko je to važno, zna svatko tko je osjetio teksaško ljeto, a u Dallasu će u lipnju temperature ići preko 30 stupnjeva, uz užasnu vlagu koja ponekad dosegne i 80 posto.

Multifunkcionalno zdanje

Takva osobina omogućava stadionu održavanje doslovno svega što vam padne na pamet. Na AT&T-u su se tako održavali koncerti, motokros utrke i rodea, igrale utakmice u košarci, nogometu i svih razina američkog nogometa, od srednjoškolske do 'prvoligaške', borili se boksači i profesionalni hrvači, trčale se Spartan utrke... Pritom nema straha od oštećivanja travnjaka jer se sastoji od panela koji se lako modificiraju i pretvaraju u bilo kakvu potrebnu podlogu. Sve to omogućava i različite kapacitete, pa se čak za utakmice ponekad otvaraju zone stajanja na samom terenu, na šest podignutih platformi. Rekordna posjećenost zabilježena je prilikom utakmice Giantsa i Cowboysa 2016. godine, s više od 105 tisuća gledatelja.

A sve što se događa na terenu može se gledati na središnjem videobloku koji visi s krova i pokazuje sliku na sve četiri strane te je u vrijeme gradnje bio najveći na svijetu, no u međuvremenu je - također u Teksasu, na automotodromu u obližnjem Fort Worthu - napravljen još veći. Kako su neodvojiv dio sportskih događanja u SAD-u i hrana i piće ili samo šetnja stadionom, tako je u njegovim luksuznim ložama, hodnicima, zonama za osvježenje i drugdje postavljeno više od tri tisuće dodatnih ekrana, pa se događanja na terenu mogu pratiti odasvuda prije nego što se vratite na tribine. S obzirom na to da im dolazi publika s potpuno drukčijim navikama, bit će zanimljivo vidjeti kako će se prilagoditi.

710 dolara za parking

A valjat će vidjeti i kako će se domaćini prilagoditi potrebama navijača da uopće stignu do stadiona. Naime AT&T, odnosno Dallas Stadium, praktički nije povezan javnim prijevozom, što je u velikim europskim gradovima nezamislivo. Kako je podignut usred teksaške prerije, s ogromnim slobodnim prostorom, sasvim slijedi uobičajenu američku praksu da se oko zdanja grade ogromna parkirališta za tisuće automobila, jer je - posebno u Teksasu - to uvjerljivo dominantan način prijevoza. Ovaj stadion tako ima parkiralište koje može primiti 12 tisuća automobila, podijeljeno u 15 zona. Cijena je 'prava sitnica': na službenim stranicama stadiona stoji da za predstojeću NFL utakmicu između Minnesota Vikingsa i Dallas Cowboysa svaki vlasnik automobila mora izdvojiti između 111 i 710 dolara, ovisno o blizini parkirnog mjesta.

Premda će se za Svjetsko prvenstvo stvari sigurno promijeniti, danas je on povezan samo autobusima iz Arlingtona, a najbliža postaja udaljena je oko 600 metara. Svojedobno je eksperimentalno uvedena i autobusna linija iz Dallasa, ali su odustali od nje. Može se doći i vlakom do stanice u Arlingtonu, pa onda taksijem do stadiona. I to je otprilike sve. Zbog toga se i na društvenim mrežama počelo govoriti o tome da će europski navijači biti prilično iznenađeni nedostatkom javne prometne infrastrukture. Na Redditu se, primjerice, povela vrlo zanimljiva rasprava o toj temi.

Nadrealno skupe ulaznice

Dodatnu glavobolju navijačima koji uopće stignu do Dallasa pričinjavat će cijene ulaznica. Jasno, sve ide preko FIFA-e, ali na stranicama stadiona već je objavljen cjenik za utakmicu Hrvatska-Engleska, a iznosi doista izazivaju padanje donje vilice. Najjeftinije, one u zadnjim redovima u kutu stadiona, koštaju 980 dolara, a cijena raste do nekoliko tisuća za mjesta bliže terenu. I to ako prođete 'lutriju' s pravom na kupnju. U suprotnom, svi željni utakmica ovisit će o kupnji iz druge ruke ili o ostacima ostataka kad prođe cijela službena procedura. O ulaznicama za razne razine boxova, odnosno VIP zona, ne treba ni govoriti: one dostupne za slobodnu prodaju dosežu više od 24 tisuće dolara. I to je sve za grupnu fazu jer cijene idu gore za kasnije utakmice, sve do polufinala.

Naravno, za natjecanje poput Svjetskog nogometnog prvenstva stadioni jesu najvažniji, ali nikako ne i jedini sadržaj. Očekuje se, naime, ogroman broj poklonika nogometa koji će pratiti utakmice, a oni koji su zainteresirani za gledanje hrvatske reprezentacije sigurno su već u procesu kupnje ulaznica preko službenih kanala, bilo HNS-a, bilo FIFA-e. Vatreni će sigurno moći računati i na podršku naših iseljenika, što će u Torontu protiv Paname i Philadelphiji protiv Gane sigurno biti izraženije nego u Dallasu. Naime u Torontu i Philadelphiji i oko tih gradova živi prilično velika hrvatska zajednica. Ima naših iseljenika i u Teksasu, no oni su uglavnom koncentrirani u južnim dijelovima najveće američke savezne države.

Pored glavne pozornice, Dallas Stadiuma, kao i uvijek na ovakvim natjecanjima, bit će uređena ogromna Fan zona na prostoru Fair State Parka, 50 hektara velikog kompleksa u kojem se održava državni sajam i brojne druge manifestacije, čiji su zaštitni znakovi art deco arhitektura, prekrasni stari stadion Cotton Bowl i 17 metara visoka skulptura kauboja poznata pod imenom Big Tex. Tamo će se organizirati Fan Festival s brojnim zabavnim sadržajima koji će se tek otkrivati kako se prvenstvo bude bližilo. Jasno, i gledanje utakmica za one koji nisu nabavili ulaznice za glavni stadion.

Od Tex Mexa do pustinje

Dallas je velik i bogat grad te ima nebrojeno puno restorana svih vrsta i svih kuhinja (jasno, tex-mex i roštilj su dominantni), a po nekima je i grad s najvećim brojem trgovina po glavi stanovnika u SAD-u. Četvrt Deep Ellum, vrlo blizu poslovnog Downtowna, prepuna je barova i restorana, premda ima i drugih dijelova u kojima je zabava zajamčena. Osim toga, možete uživati u prirodi u parkovima ili oko jezera White Rock. Dallas je mnogima najpoznatiji i kao mjesto atentata na predsjednika Johna Kennedyja, a njegovi stanovnici naučili su i izgovarati prezimena na 'ić' zbog neprežaljenog Luke Dončića, naravno.

Malo ambiciozniji sportski turisti mogu i putovati unaokolo jer Teksas ima mnoštvo privlačnih odredišta, od stočarske prijestolnice Fort Wortha, pravih vestern gradića na istoku države, pa većih gradova poput San Antonija, glazbene prijestolnice Austina, pustinjskih dijelova i naftnih polja prema zapadu i granici na Rio Grandeu, sve do obale Meksičkog (da ne kažemo trampovski Američkog) zaljeva. No to uvijek uključuje automobil, a riječ je o uistinu ogromnoj državi. I nemojte gajiti predrasude o Dallasu, Teksasu i Teksašanima izgrađene na onoj davnoj sapunici o naftašima ili filmovima o Divljem zapadu ili na popularnosti obitelji Bush te sada Donalda Trumpa.

Teksas je država nogometa, ali onog američkog. Hoće li se u lipnju zaraziti i onim 'pravim'? Valjda će i naša reprezentacija pridonijeti tome. Uostalom, imat ćemo tamo i 'domaćeg' igrača, Petra Musu, koji je posljednje dvije sezone uvjerljivo najbolji strijelac FC-a Dallas. Dovoljno za privlačenje nešto lokalnih navijača.