Najnoviji video u kojem osramoćena, danas pedesetogodišnja bivša olimpijska šampionka Marion Jones zbog autoimune bolesti jedva hoda postao je – kako se to danas kaže – viralan samo koji dan nakon što je objavljena vijest o smrti Victora Contea, čovjeka koji je stajao iza skandala s dopingom zbog kojeg je izgubila sve. Od heroine do bolesnice – put je koji je prošla u manje od deset godina, uključujući šest mjeseci provedenih u zatvoru zbog lažnog svjedočenja u vladinim istragama.

Zatvorio se time krug o karijeri koja je mogla biti dio atletske povijesti, ali je na kraju postala jedna od najmračnijih epizoda koju je atletika vidjela. Sada svojim teškim fizičkim stanjem izaziva samilost zbog uništenih koljena, a posredno i cijelog života. No nije Marion Jones jedina bivša sportska zvijezda koja ima zdravstvenih problema nakon karijere, i veliki Usain Bolt bori se sa sličnim problemima, ali nitko nije istodobno osramoćen kao ona. Danas se može osloniti samo na oko 150 tisuća pratitelja na društvenim mrežama koji nisu zaboravili kako je dominirala na tartanu. Ili su samo znatiželjni u praćenju pada nekad velike zvijezde.

Samo mjesec dana prije zastrašujućeg videa, koji pokazuje njezino zdravstveno stanje, Jones je u intervjuu za The Athletic povodom 50. rođendana tvrdila da je sretna i da ju je sve što joj se – i vlastitom krivicom – događalo 'učinilo boljom osobom', pa se više nema potrebe ispričavati 21 godinu od zadnjeg olimpijskog nastupa i 17 godina nakon izlaska iz zatvora. Danas je ona mnogo toga drugog: majka, voditeljica podcasta, motivacijska govornica, trenerica... koja je 'probavila' svoju prošlost.

'Nisam samo fizički odslužila kaznu, nego i mentalno. Govorila sam sebi – prestani se mučiti, ispričala si se više puta nego što je trebalo. Sada je vrijeme da živim svoj život', rekla je tada.

Dio velike afere

No ne može izbrisati povijest i ulogu u takozvanoj aferi BALCO. Skandal je buknuo u kasnim devedesetim godinama prošlog i na samom početku ovog stoljeća, a zahvatio je atletiku, američki nogomet i bejzbol. U središtu je bio BALCO - Bay Area Laboratory Co-operative, organizacija koju je vodio Victor Conte i njenim proizvodima, drogama, opskrbljivao sportaše za poboljšanje njihovih performansi. Osim Jones, nastradalo je još nekoliko sportskih zvijezda, poput bejzbolaša Barryja Bondsa i Jasona Giambija, NFL-ovca Billa Romanowskog i drugih.

Jones je bila jedina koja je osim oduzimanja titula i uništavanja ugleda završila u zatvoru zbog spomenutog laganja saveznim istražiteljima u istrazi o korištenju steroida i izdavanju čekova bez pokrića. Sve je to priznala na suđenju 2007. godine, nakon čega su joj oduzete medalje iz Sydneyja.

Mnogo kasnije, nakon kratke pustolovine u WNBA-u, zaključila je da joj je najbolje sasvim se povući iz javnosti i sve do prošle godine držala se toga, fokusirana na sebe i obitelj, bez obzira na to što su joj ljudi prilazili kad bi je prepoznali na ulici. Kad su joj djeca – neka od njih bave se atletikom – dovoljno odrasla, odlučila je opet govoriti. Razvela se i potom izašla iz ormara kao lezbijka.

'Kad sam opet odlučila izaći na svjetlo dana, shvatila sam da ljudi ne znaju tu mu stranu i zato sam odlučila reći koga volim i tko sam oduvijek bila, ali zbog pritisaka i straha nisam pokazivala svoje stvarno ja', rekla je za The Athletic, dodajući da više ne vidi kao vrhunac svog života atletsku karijeru, nego to na koliko ljudi danas može pozitivno utjecati.

'To će me uvijek mučiti'

A to pokušava, nakon lanjskog sudjelovanja u reality showu 'Special Forces', u kojem je pokazala koliko je još atletski spremna, i podcastom 'Second Wind'. Današnja Marion Jones, kaže, posljedica je svega što joj se događalo i što je napravila te se zbog toga smatra boljom osobom. Jednom je, kad su je pitali što bi rekla obožavateljima o svojoj prošlosti, samo kratko odgovorila: 'Guglajte.'

Ono što iz svoje prošlosti smatra najtežim jest uvjerenje da je svojim talentom i radom mogla postići sve što je postigla i bez korištenja dopinga.

'Saznanje da se sve to nije trebalo dogoditi uvijek će me mučiti', rekla je u prošlogodišnjem intervjuu za emisiju 'Good Morning America'.

Odrastala je u Kaliforniji, a prvi sportski uzor bio joj je stariji polubrat Albert Kelly te se okušala u svim sportovima kojima se i on bavio. No bila je daleko uspješnija i kao tinejdžerka rutinski je dominirala na srednjoškolskim natjecanjima u atletici i košarci. Kao sprinterica četiri godine zaredom osvajala je prvenstvo Kalifornije na 100 metara, a časopis Track and Field News proglasio ju je 1991. i 1992. godine najboljom američkom srednjoškolskom atletičarkom. No na tom dijelu njezina života i karijere postoji mrlja, a ona je kasnije dobila još gore značenje. Na jednom natjecanju izbjegla je dopinški test i zbog toga bila kažnjena četverogodišnjom suspenzijom. Bio bi to možda i kraj prije nego što joj je karijera uistinu počela, ali njezin odvjetnik uspio je srušiti suspenziju tvrdnjom da nikad nije dobila pismo s pozivom na testiranje. Nekih sumnji bilo je i kasnije jer je često trenirala sa sportašima koji su imali 'reputaciju' da koriste doping.

Stipendiju nije dobila kao atletičarka nego kao košarkašica

Prva prilika za izlazak na veliku seniorsku scenu bile su joj olimpijske kvalifikacije 1992. godine, ali odbila je ponudu da bude članica alternative štafete 4 x 100 metara na OI te godine i nastavila osvajati sprinterske titule u svojoj dobnoj skupini. Kad je otišla studirati na Sveučilište Sjeverne Karoline, nije dobila stipendiju kao atletičarka, već kao košarkašica. I onda, pokazujući koliko je svestrana, pomogla je svojoj studentskoj ekipi pa su postale američke prvakinje u sveučilišnoj košarci.

Tek 1996. godine sasvim je odustala od ubacivanja lopte u obruč – dok se u starijoj dobi nije okušala u WNBA-u – no priliku za OI 1996. nije dobila zbog ozljede. Zato je briljirala na Svjetskom prvenstvu sljedeće godine u Ateni, pobijedivši na 100 metara. To je ponovila i dvije godine kasnije, uz broncu u skoku udalj. Nažalost, ozlijedila se i nije nastupila na 200 metara.

I onda su došle te čudesne Olimpijske igre u Sydneyju i vrhunac slave, a on se potom pretvorio u početak kraja blistave karijere. Godinu kasnije doživjela je i prvi poraz na velikim natjecanjima na 100 metara, kad je zlato osvojila Ukrajinka Žana Pintuševič Block, kasnije također dio afere BALCO. U sportskom smislu Jones je 2004. godine na OI doživjela veliko razočarenje, bila je tek peta u skoku udalj, a američka štafeta 4 x 100 metara bila je diskvalificirana kad im je u finalu ispala palica. Forma joj se nakon toga popravila, čekala je OI 2008., ali je uskoro eksplodirala afera s dopingom, uz oduzimanje medalja, pa i zatvor.

Vratila se košarci

Kad je prošao najgori dio, posebno šestomjesečna robija, vratila se svojoj velikoj ljubavi – košarci. Inače je još 2003. godine na draftu izabrana kao 33. pick za Phoenix Mercury, no završni dio atletske karijere spriječio ju je da zaigra u WNBA-u. Tek šest godina kasnije odlučila se okušati u elitnoj ligi i počela trenirati s ekipom San Antonio Silver Stars, a godinu kasnije, kao 35-godišnjakinja, napokon je debitirala za Tulsa Shock. Prije nego što je sasvim odustala odigrala je 47 utakmica sa skromnim učinkom: malo više od 2,5 koševa i 1,3 skoka po utakmici.

Nažalost, nakon očito uspješnog oporavka od svih mentalnih, financijskih i drugih problema koje je izazvala velikom aferom, na put joj se ispriječilo nešto čemu se nije nadala – bolest. Još 2020. dijagnosticirana joj je autoimuna bolest optički neuromijelitis, ili Devicova bolest, nalik multiploj sklerozi. Svih ovih godina Jones se bavila različitim fizičkim aktivnostima, a sada joj se stanje očito pogoršalo. No zbog svega što je napravila posljednjih nekoliko godina na nalaženju novog puta u svome životu zaslužila je bolje proći.