Na koju god stranu svijeta da krenete, posebno kada je u akciji hrvatska nogometna reprezentacija, pa kada se radi i samo o prijateljskim utakmicama, jasno je da će se na tribinama pojaviti i hrvatski navijači.

Naravno, u dalekom Orlandu većinu će njih činiti iseljenici koji žive u Sjevernoj, ali i Južnoj Americi.

Međutim jasno je da je ovakva destinacija privlačna i ljudima iz Lijepe Naše, pa smo na letu do New Yorka sreli četvero mladih, odjevenih u majice Udruge navijača 'Iznad svih'.

'Čim su dogovorene utakmice, počeli smo planirati putovanje. Naravno, znali smo da nije jeftino, pa je trebalo paziti na svaki detalj. Ali kako zapravo nitko od nas ne troši novac na tzv. godišnje odmore ljeti, već ovako zadovoljavamo turističke apetite, jasno je da smo se odlučili potegnuti ovako daleko. U siječnju smo isplanirali cijeli aranžman od deset dana, s plaćenim ulaznicama za obje utakmice, NBA utakmicu u Miamiju, avione, smještaj te trodnevni izlet na Bahame. I ispalo je da sve to košta cca 2500 eura. Istina, zvuči puno, ali za sve što vidimo mislim da nije nedostupno. Tim prije što cijelu godinu štedimo za ovakva putovanja', pojasnio je Tomislav, predsjednik Udruge navijača Iznad svih, koja broji 20-ak članova.

Inače, Tomislav ne sjedi besposlen, već radi dva posla, pa mu je lakše ušparati, a društvo su mu radila još dva sugrađana iz Karlovca te djevojka, Osječanka Petra.

'Inače sam na tribini od 2002. godine, što uz reprezentaciju, nešto manje uz Dinamo, a u zadnjih pet, šest godina mislim da sam propustio možda jednu njihovu utakmicu. U Katru sam bio na svima, pa tako i onoj protiv Brazila, i kada se sjetimo Petkovićevog gola, uvijek se naježim. Zato se veselim još jednom našem okršaju s Brazilcima. Međutim od svih tih gostovanja posebno pamtim odlazak u Egipat jer se sve odigralo relativno brzo, odnosno kako je otkazan turnir u Abu Dhabiju, morali smo se snaći preko noći da bismo stigli u Kairo. I još jedno gostovanje prošle godine bilo je za pamćenje, ono na Farskim otocima', ponosno je naglasio Tomislav.

A ono što je nama u Zagrebu, odnosno Hrvatskoj, uobičajeno, to da su za volanima taksi službi Nepalci ili Indijci, tako je u Orlandu s Brazilcima.

Jedini problem je to što Claudio, iako živi, vozi i radi u Orlandu, ne zna ni riječ engleskog, već se služi mobitelom koji mu služi kao prevoditelj s portugalskog.

Kako nam je rekao, u Orlandu, odnosno gradu i bližoj okolici, živi ih oko 300.000. Kada sam mu rekao da mi je kofer 'zapeo' u New Yorku, shvatio je da sam i ja stranac, pa je pitao odakle sam stigao na Floridu. Rekoh iz Hrvatske, a razlog je utakmica, i on se odmah pohvalio.

'Znam, ide nas nekoliko na nju. I želimo se revanširati za poraz u Katru.'

Doduše, nije se mogao odmah sjetiti tko sve igra za Hrvatsku, a prvi kojeg se sjetio bio je - Ivan Rakitić.

'Znam da je jedan Hrvat igrao s Neymarom. E, da... i u Realu je Luka Modrić.'

Skrenuli smo mu pozornost na to da je Modrić bivši igrač Kraljeva te da sada igra u Milanu.

'A da... I Milan je veliki klub. Kaká, Rivaldo, Pato, Robinho, Cafu... Bilo je i puno odličnih Brazilaca u Milanu', ponosno je zaključio Claudio, uz pogled pun sažaljenja zbog zagubljenog kofera.