NOGOMETNA INVAZIJA TURAKA

Ratničke boje za svjetsku nogometnu broncu

  • Autor: Borut Šips
  • Zadnja izmjena 15.06.2010 19:52
  • Objavljeno 15.06.2010 u 19:52
Rustu Recber Turska SP 2002

Rustu Recber Turska SP 2002

Izvor: Guliver/Getty Images / Autor: Guliver/Getty Images

Turci su se vratili na Svjetsko prvenstvo 2002, nakon 48 godina izbivanja, i nisu bili opterećeni rezultatom. Možda su baš zato nadmašili sva očekivanja

Već u prvom kolu Brazil je imao velikih problema s fanatičnim Turcima, a svijet je polako počeo pamtiti njihova imena, osobito Hasana Sasa. 'Carioce' su se izvukle i pobijedile 2:1, a Turci su u drugom kolu remizirali s Kostarikom. Pobjeda protiv Kine 3:2 donijela im je prolaz.

Rustu je blistao protiv Brazila

U osmini finala ugasili su nade jednog od domaćina - 45 tisuća Japanaca razočarano je napustilo stadion u Rifuu, a Turska je slavila strijelca jedinog gola, Umita Davalu. U četvrtfinalu su u produžetku slomili otpor Senegala i euforiji skloni Turci našli su se u kolektivnom transu.

Pred njima je bio Brazil i najvažnija sportska utakmica u povijesti nacije, ali junaci su već rođeni. Raspravljalo se gdje će izbornik Gunes dobiti ulicu, gdje spomenik, a na terenu je posebno mjesto zauzimao vratar.

Rustu Recber proglašen je za najboljeg golmana natjecanja i već u vrijeme turnira rastao je pritisak najboljih klubova koji su ga željeli što ranije 'zakapariti' za iduću sezonu. Ipak, golman koji je branio licem obojanim u ratničke boje zahvalio se velikanima i rekao da je prije turnira navijačima Fenera obećao da neće otići bez obzira na rezultat i ponude.

Obećanje je održao, a nogometna karma uzvratila mu je povijesnim rezultatom. Iako ih je favorizirani Brazil, uz sudački vjetar u leđa, golom nezaustavljivog Ronalda izbacio iz borbe za naslov, Turci su u dvoboju za broncu svladali i drugog domaćina, Južnu Koreju, i nakon pobjede 3:2 ušli među besmrtne.

Recber je branio u svih sedam utakmica i većim dijelom bio apsolutno briljantan, a do primljenog gola u polufinalu ostao je nesavladan 354 minute, gotovo kao Zenga 12 godina ranije. U reprezentaciji je izdržao do lani, a umirovio se kao rekorder po broju nastupa za Tursku. U 15 godina skupio je 119 nastupa. Danas brani za Bešiktaš.

Nogometaše Turske su u Istanbulu dočekale stotine tisuća navijača, a vjerni Rustu je nakon odrađenog ugovora 2003. ipak prešao u Barcelonu, no nije se dobro snašao i već godinu dana kasnije vratio se kući. Senol Gunes, 2002. proglašen za najboljeg trenera svijeta, primao je ponude sa svih strana globusa, ali ih je odbio. Nije mogao zamisliti život izvan Turske i još uvijek radi u Trabzonsporu, klubu čija je i igračka legenda.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi