Odrastanje u Nigeriji obilježili su nasilje, strah i religijski sukobi tolikih razmjera da je, kako sam priznaje, u jednom trenutku bio na rubu pogubljenja zajedno s cijelom obitelji.

Religijski sukobi koji su krajem 20. stoljeća potresali Nigeriju nisu zaobišli ni Maryjevu obitelj, koja je tada živjela u Kaduni. U razgovoru za Mozzart Sport opisao je najtraumatičniji dan svoga djetinjstva – dan koji mu je zauvijek promijenio pogled na svijet.

‘Znali smo da smo sljedeći’

‘Sjećam se svega, do najsitnijih detalja. Roditelji su me poslali u trgovinu, a putem sam vidio skupinu vojnika kako oštre noževe, zakrivljene pri vrhu, poput perzijskih. Mislio sam da se spremaju klati stoku, ali brzo sam shvatio da je riječ o nečem drugom. Prepoznao sam neke od njih, jer sam s njihovim sinovima igrao nogomet.

Sve trgovine bile su zatvorene. Izašao sam na glavnu cestu i vidio ljude kako voze kao bez glave, s imovinom vezanom za automobile. Vratio sam se kući i rekao ocu: ‘Izgleda da večeras nećemo jesti, sve je zatvoreno.’ Moj otac imao je jake političke veze, nazvao je prijatelje i ubrzo saznao što se sprema. No pala je noć i više se nismo mogli evakuirati.

Živjeli smo u kompleksu od četiri vile. Najprije smo čuli vriske iz susjedne kuće, a zatim vidjeli kako su je zapalili s ljudima zatvorenima unutra. One koji su uspjeli pobjeći uhvatili su i pogubili. Sve smo to gledali kroz prozor. Znali smo da smo sljedeći.

Ubrzo smo ih čuli na kapiji, kako viču i pozivaju na smrt. Nisu to bili samo muškarci, već i njihove žene – obitelji koje smo do jučer pozdravljali na ulici. Sljedeći prizor: moje dvije sestre, otac, majka s novorođenčetom u naručju i ja klečimo ispred kuće, spremni da budemo pogubljeni.’

‘Ovo govorim da se oslobodim mržnje’

Mary je objasnio zašto je tek sada odlučio javno govoriti o tom iskustvu.

‘Godinama nisam mogao pričati o tome, bilo je previše traumatično. Sada, dok govorim, oslobađam se boli koju nosim u sebi. Želim to skinuti sa srca i zato što me oslobađa mržnje prema drugim religijama.

Ovdje nije riječ o muslimanima, kršćanima, pravoslavcima ili katolicima. Kao dječak sam naučio da političari koriste religiju kao sredstvo. Pravu moć nisi mogao imati ako te određene vjerske zajednice nisu podržavale. Poštujem ljude i njihova uvjerenja, ali nemojte meni govoriti u što moram vjerovati. Ne nakon onoga što sam vidio.

Kad to proživiš tako mlad, više se ničega ne bojiš. Svi kasniji izazovi u životu nisu ni blizu takvog stresa. Znam da su ljudi na ovim prostorima prošli rat, ali ne govorim o bombama, nego o masakrima na ulicama i u domovima. Sve sam to vidio vlastitim očima.’

‘Netko nam je doslovno kupio život’

Na pitanje kako su preživjeli, John Mary odgovorio je bez zadrške:

‘Život nam je spasio jedan utjecajan čovjek iz muslimanske zajednice. Poznavao je mog oca i djeda i znao koliko je naša obitelj nekoć bila moćna. Doslovno nam je kupio život. Sljedećeg dana odvezli su nas natrag na istok – i tako smo preživjeli.’