'Posvećujemo ovu pobjedu našem predsjedniku', izjavio je Milanov trener Massimiliano Allegri na konferenciji za tisak poslije pobjede nad Barcelonom. I prije utakmice je govorio o tome kako često raspravlja o taktici s bivšim talijanskim premijerom te Milanovim vlasnikom i predsjednikom Silviom Berlusconijem, dodavši da mu je ovaj dao upute kako zakočiti Lea Messija

O uzrocima Milanove sjajne, neočekivane pobjede raspravljat će se još tjednima, ali posljedice će se na jedan način vrlo realno manifestirati već predstojećeg vikenda: 'rossoneri' igraju gradski derbi protiv Intera, ali još važnije i dalekosežnije posljedice ima činjenica da se tad održavaju i parlamentarni izbori u Italiji.

Berlusconi je oduvijek pokušavao (i često uspijevao) vladati Italijom uz pomoć dvije osovine: svog medijskog carstva i – AC Milana. Vlasništvo nad klubom je nimalo prikriveno pokušavao iskoristiti za svoje političke ambicije još otkako ga je 1986. kupio i novu eru najavio open-air spektaklom u kojem se momčad spustila na travnjak helikopterom uz zvuke Wagnerovog 'Leta Valkira'. 'Tog dana svi su osjećali da se dogodio veliki pomak, da više ništa neće biti isto', sjetio se Franco Baresi, jedna od najvećih klupskih legendi.

Nakon što je od Milana napravio europsku supersilu, Berlusconi se u prosincu 1993. upustio u politiku i osnovao stranku 'navijačkog' imena Forza Italia; u ožujku 1994. postao je talijanski premijer (prvi od dosadašnja tri navrata), a prisegnuo je u svibnju, istom mjesecu u kojem je klub u finalu Lige prvaka pobijedio Barcelonin 'dream team' pod vodstvom Johana Cruyffa. No njegova krhka koalicija s kontroverznom Sjevernom ligom ubrzo se raspala, pa su 1996. bili novi izbori – unatoč tome što su neposredno prije njih u Milan stigli Roberto Baggio i Georgea Weah, Berlusconi nije uspio izboriti novi mandat.

Kako je idućih pet godina proveo u oporbi, bez novih kampanja, njegov Milan bilježio je jedno od najmračnijih razdoblja u novijoj povijesti: 1997. i 1998. napustili su ga mnogi ključni igrači, a plasman u Serie A bio je 11. odnosno 10. mjesto. Ali uoči izbora 2001. Berlusconi je za onda posve nevjerojatnih 77 milijuna eura doveo Pippa Inzaghija i Ruija Costu i preporodio momčad te – ne samo zbog toga, ali... – opet postao talijanski premijer.

Sprega između atraktivnih transfera i sportskih uspjeha s jedne, a političkih ambicija s druge strane ponavljala se u više navrata, a 2011. je došla do logičnog zaključka: svi članovi AC Milana dobili su pismo u kojem ih se nagovara da glasaju za Berlusconija. Ništa više nije bilo prikriveno.

Prije koji tjedan AC Milan je potpisao Maria Balotellija, što je uzrokovalo spontane proslave i sukobe navijača u gradu. Milan je prije toga bio jako loše ušao u sezonu i trener Allegri bio je brutalno kritiziran, ali od početka 2013. momentum se okrenuo na stranu njegove momčadi, koja je prestigla gradskog rivala na ljestvici. 'Nemoralna ponuda' Dinamovom Kovačiću bila je neizravni rezultat tog odmjeravanja snaga, jer Inter je očajnički tražio nešto čime bi vratio povjerenje navijača i dobio dodatni impuls u gradskom 'hladnom ratu'.

No La Stampa je procijenila da je dovođenje Balotellija Berlusconiju kupilo oko 400.000 glasova, odnosno 1,3 posto glasova. Prema anketama, Silvio može računati na između 28 i 32 posto glasova, dok njegovom glavnom suparniku Pier Luigiju Bersaniju predviđaju između 34 i 37 posto; ogromni broj ispitanika (oko trećine njih) nije još odlučio za koga će glasati.

Prve procjene iz Italije govore o tome da će Milanova senzacionalna pobjeda nad Barcelonom Berlusconijevoj stranci Il Popolo della Liberta (Narod slobode) donijeti do tri posto dodatnih glasova. Ako i ne uspije dobiti izbore, lako je moguće da će izboriti dovoljno mjesta u Senatu da blokira donošenje paketa gospodarsko-financijskih mjera koje najavljuje koalicija lijevog centra, a koje su u skladu s preporukama Europske unije o štednji i izlasku iz ekonomske krize – koje se posebice odnose na Italiju i Španjolsku. Berlusconi se, naravno, protivi tim mjerama i smatra da su ih nametnuli Nijemci te da koče razvoj nacionalnog gospodarstva.

Zbog nekoliko (mahom ekonomskih) razloga, politička klima Italije i Španjolske trenutno je u bliskoj vezi i ima utjecaja na opstanak eurozone i samu budućnost Europske unije. Nije stoga čudo da su mnogi teoretičari zavjera u utakmici Milana i Barcelone vidjeli puno više od nogometa, pogotovo zato što već jako, jako dugo nismo vidjeli ovako bespomoćnu Barcelonu, a posebno je zanimljivo što se to događa usred opetovanih poziva na osamostaljenje Katalonije...

BBC-jev ekonomski analitičar Paul Mason je poslije Milanove pobjede tvitao: 'Dakle, Barca, pusti Milanu. Berlusconi pobjeđuje. Talijanska kriza uništava Španjolsku, zemlja odlazi u krizu. Katalonija se odcjepljuje...'

Zavjera?