Poljud ovoga puta neće biti rasprodan. Prema trenutačnim očekivanjima, na tribinama bi se za jednu od ključnih utakmica sezone trebalo okupiti oko 25.000 navijača, što je i dalje vrlo ozbiljna brojka, ali ipak osjetno manje od onoga na što je Hajduk posljednjih godina navikao kada su u pitanju velike europske ili odlučujuće utakmice.
Upravo je to možda i najveća posebnost ove večeri. U sličnim situacijama Poljud je gotovo redovito bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Kada se igrala utakmica koja je nosila europski prolaz ili mogla odrediti smjer sezone, hajdučki puk je uglavnom odgovarao punim stadionom.
Problem je samo što rezultat prečesto nije pratio takvu atmosferu. Hajduk je posljednjih godina na Poljudu imao nekoliko večeri u kojima je podrška bila gotovo savršena, ali završetak nije bio onakav kakvom su se navijači nadali. Pun stadion donosio je golemi impuls, ali istodobno i dodatnu težinu utakmice, pritisak i osjećaj da se baš te večeri mora dogoditi nešto veliko.
Ovoga puta bit će drukčije.
Zašto Poljud ovoga puta nije pun?
Teško je ponuditi samo jedan odgovor. Cijene ulaznica sigurno su dio priče, ali teško je sve svesti samo na njih. Vjerojatnije je da se radi o kombinaciji više stvari koje su se nakupile u posljednjem periodu, od početka sezone.
Momčad još uvijek nije potpuno uvjerila navijače, a oko kluba se puno više govorilo o problemima nego o nogometu. Odnos Gonzala Garcije i Marka Livaje postao je jedna od glavnih tema, rezultati su oscilirali što u prvenstvu što ispadanjem od Pafosa u Europskoj ligi, a nakon nekoliko razočaranja dio publike očito više ne ulazi u svaku veliku utakmicu s istom razinom euforije kao prije.
Možda je upravo to najveća razlika u odnosu na prethodne godine. Hajduk je tada često imao stadion koji je bio rasprodan gotovo automatski, prije nego što bi momčad na terenu dala razlog za potpuni optimizam. Ovoga puta čini se da dio publike želi prvo vidjeti odgovor igrača. Ali, svakako, 25.000 navijača na Poljudu nikako nije mala podrška.
To je i dalje brojka koja će stvoriti atmosferu kakvu vrlo malo klubova može imati, posebno ako Hajduk dobro otvori utakmicu i tribine osjete da momčad na terenu ima energiju i vjeru.
Možda je baš sada vrijeme za drukčiji scenarij
I tu se krije jedna zanimljiva simbolika. Hajduk je u posljednjim velikim europskim večerima uglavnom imao sve ono što se prije utakmice može poželjeti – rasprodan stadion, ogromnu energiju i osjećaj da svi žive za tih 90 minuta. A ipak, prečesto je na kraju ostajalo razočaranje.
Možda je zato upravo ova večer prilika za obrnutu priču. Bez potpunog ludila oko ulaznica i bez osjećaja da je rezultat unaprijed zadan samo zato što je Poljud pun. Hajduku ovoga puta ne treba spektakl prije utakmice. Treba mu ozbiljna, mirna i zrela izvedba na terenu.
Ako momčad uspije kontrolirati emocije, iskoristiti podršku oko 25.000 ljudi i ne dopustiti da važnost utakmice preraste u nervozu, možda upravo ova večer donese ono što pune tribine prethodnih godina često nisu uspjele – pozitivan završetak.
Poljud možda neće biti rasprodan. Ali Hajduk će i dalje imati vrlo snažnu podršku.
A možda ovoga puta baš nešto manje euforije prije početka bude uvod u puno veću euforiju nakon posljednjeg zvižduka.
