Predivna atmosfera do posljednjeg mjesta ispunjenog stadiona s predivnim završetkom. Što više poželjeti treba navijač grada koji teče? Sezona jedna od najuspješnijih u povijesti, igre u skupinama EL, i nakraju okrunjena trofejem. E, mi nikad zadovoljni pa se već mašta o sljedećoj sezoni iako ova još nije ni gotova, te konačno o kruni koja se čeka predugo. Zahvaljujući gosp. Miškoviću, nadamo se da će i to doći.

U uzvratu Rijeka opet kao u Maksimiru sjajno obrambeno, koncentrirano i sa brzim otvaranjima prema naprijed, a Dinamo jalov, iako malo bolji i opasniji nego prije šest dana.

Mislim da je u obje utakmice Rijeka bila puno agresivnija momčad na terenu i tu je Dinamo pao. Neću puno analizirati igru jer je utakmica bila slična kao i prethodna, ali moram pohvaliti Leškovića i Mitrovića koji su odigrali vrhunske utakmice uz Leovca, koji je Soudanija izbrisao iz obje utakmice. Kakav god bio Dinamo, ipak je veliki uspjeh u 180 minuta ostaviti bez gola deveterostrukog prvaka uzastopce, koji se šeće našom ligom.

Velike čestitke igračima na čelu s Kekom, koji je očito usadio igračima da se trči 90 minuta te da se daje sve od sebe na utakmici.

I na kraju… Da je netko rekao da će Rijeka na kraju godine ostati neporažena na Kantridi, a znajući tko je gostovao - od Žiline, Sttutgarta, Lyona, Betisa, Vitorie - rekao bih mu da je lud i neka počne pratiti neki drugi sport! Ali eto, i to je postala realnost NK Rijeke. Nemoguće prije i zamisliti, a ove sezone i doživio! Da li može i bolje opet bih odgovorio nemoguće, ali…