Prvo je 56-godišnji Kami Rita Šerpa, poznat po nadimku 'Čovjek s Everesta', došao na 8848 metara visok vrh nevjerojatni 32. put. Istoga dana 'Kraljica planina' Lhakpa Šerpa (52) potvrdila je svoju titulu žene s najviše uspona na Everest, jedanaesti se put uspevši do najviše točke na Zemlji kao dio ekspedicije tvrtke Seven Summit Adventure. Teško je i zamisliti sličan dvostruki 'hitac' u bilo kojem drugom sportu, jer alpinizam jest sport.

Ovaj se pothvat skoro u dan poklopio s himalajskom obljetnicom vezanom uz Hrvatsku. Naime 15. svibnja napunilo se 47 godina otkako je 1979. Stipe Božić postao prvi Hrvat na krovu svijeta, popevši se na vrh kao dio jugoslavenske ekspedicije sa Stanom Belakom i Šerpom Angom Phuom. Trojka je bila prva na svijetu koja se do vrha popela dotad neosvojivim zapadnim grebenom. Nažalost, prilikom spuštanja Phu je kliznuo u provaliju i poginuo, a Božić je, kao što znamo, deset godina kasnije ponovio svoj uspjeh.

Penjanje na Mount Everest postala je industrija

Kad je splitski alpinist došao do vrha, bio je tek 85. na svijetu kojem je to uspjelo od vremena u kojem su vrh prvi osvojili Šerpa Tenzing Norgay i Edmund Hillary. Danas je to velika industrija sa stotinama ljudi godišnje koji plaćaju ogromne iznose za dozvolu nepalskih vlasti za penjanje te je od 1953. i prvog uspona više od osam tisuća njih došlo do Everesta. Kažu da je ove godine i u tom segmentu postavljen novi rekord i samo za proljetnu sezonu uspona izdane su 492 dozvole. Nepalske vlasti najavljivale su smanjenje broja ekspedicija koje na Himalaji ostavljaju tone smeća, no zarada im je očito ipak važnija, pa ne posustaju u 'udaranju pečata'.

Takva gužva na najvećoj svjetskoj planini donosi i sigurnosne rizike jer skupine penjača često moraju čekati red za prolaz, što ih izlaže promjenama vremena i trošenju zaliha. Zato je ove godine zabilježeno već petero poginulih, a sam Rita kaže da mu je ovo bila jedna od najtežih godina otkad se penje jer je vrijeme bilo nesigurno, a alpinističke rute nisu bile osigurane na vrijeme. Alpinistički turizam na Himalaji uistinu je velik posao i u njega je uključen ogroman broj ljudi, stoga je potreban velik trud da bi sve funkcioniralo kako treba.

Klimatske promjene - novi izazov

A prenapučenost planine samo je jedan od problema. Mnogo veći, i za budućnost opasniji, predstavljaju klimatske promjene jer ubrzano tope led i snijeg na Himalaji. Rita je tako u jednom od intervjua prognozirao da bi planina mogla ostati bez bijelog pokrova već za petnaestak godina.

I zato, iznad svega, treba gajiti strahopoštovanje prema njoj. Ili, njegovim riječima:

'Bez obzira na to koliko se puta popnem na Everest, pred tom sam planinom uvijek ponizan, a svaki uspon je blagoslov.'

'Vrh Everesta podsjeća na kobrino lice'

Svojih sumnji u komercijalizaciju penjanja na Everest ima i Lhakpa pa je nakon svog rekordnog uspona rekla da se ne sjeća da je na Himalaji ikad vidjela toliko ljudi različitih razina penjačkog umijeća. Čak je rekla da se vrh i izgledom promijenio, a slikovito ga je opisala:

'Vrh Everesta se jako promijenio, sad mi je izgledao potpuno drugačije i podsjetio me na kobrino lice', napisala je na društvenim mrežama. Još ranije, prilikom desetog uspona, primijetila je znatno manje snijega i leda, pa se oprema morala prilagođavati puno češće nego inače, a topljenje snijega otkrilo je hrpe smeća, ali i tijela poginulih penjača.

Trebale su proći godine dok 'domaće' nisu priznali

Toliki broj penjača, naravno, ne umanjuje uspjeh Rite i Lhakpe, pripadnika Šerpi, naroda koji je postao sinonim za penjanje na Everest, najčešće kao vodiči, što je posao kojim se Rita bavi za tvrtku 14 Peaks Expedition. Nažalost, eurocentrizam uz dozu rasizma uvijek ih je stavljao u podređeni položaj, pa su trebale proći godine dok Norgayu nije priznat primat u osvajanju vrha s Hillaryjem. Sada će se i alpinističke knjige morati prepravljati jer nema govora o tome da bi se ovo dvoje smjelo zaobići na rang-listama najvećih alpinista svih vremena. A možda ćemo i planinu nazvanu po britanskom kolonijalnom kartografu početi zvati onako kako je zovu u zemljama u kojima se nalazi, Čomolungma s tibetanske strane, odnosno Sagarmata s nepalske.

Rita Šerpa se prvi put popeo na Everest još davne 1994. i od tada je skoro svake godine dolazio do mnogima nedostižne točke, osim kad je planina bila zatvorena, 2014., 2015. i 2020. godine. Nekih godina to je činio i dva puta, pa sad drži 'prosjek' od jednog uspona na Everest godišnje. Osim tog rekordnog broja, Rita je u Guinnessovu knjigu rekorda upisan kao čovjek s najviše uspona na vrhove iznad osam tisuća metara: osam puta popeo se na Cho Oyu, pet puta na Manaslu, po jednom na K2 i Lhotse.

U razini je to s elitom koja je ispenjala svih 14 vrhova iznad osam tisuća metara, a prvom je to uspjelo Rheinholdu Messneru, legendarnom penjaču koji je taj podvig izveo bez boca s kisikom. Zvuči nevjerojatno, ali Rita se 2019. godine dva puta u jednom tjednu popeo na Everest i svatko tko je u životu išao i na naoko bezazlene planine može zamisliti koliki je napor u pitanju. O težini govori i to što svaka ekspedicija traje bar dva mjeseca, ne računajući prethodne pripreme.

Penjanje u genima

A penjanje je Riti praktički u genima, jer osim što pripada narodu koji se od davnina sasvim prilagodio životu na velikim nadmorskim visinama, rođen je u obitelji u kojoj je bilo mnogo penjača. Koliko su prilagođeni ekstremnim visinama, govori i podatak da su sedmorica koja su se popela na Everest više od 20 puta svi odreda Šerpe. Najbolji stranac je pak britanski vodič Kenton Cool s 19 uspona.

Rita potječe iz nepalske regije Solukhumbu, odakle dolaze mnogi penjači. Uostalom, u njegovu selu Thameu, okruženom najvišim planinama na svijetu, rođen je i veliki Norgay.

Odrastao je kao i mnogi pripadnici svoga naroda, u siromašnoj i velikoj obitelji. Otac mu je bio jedan od prvih Šerpa alpinističkih vodiča koji je radio s međunarodnim ekspedicijama nakon što je 1950. godine Nepal otvorio svoje granice stranim alpinistima, a penjao se skoro cijeli život, sve dok nije zadobio teške smrzotine 1992. godine.

Nije htio biti redovnik

Sam Rita počeo je raditi na planinama kad mu je bilo samo 12 godina, noseći teret na dugom putu do baznog logora, jer je to bio jedini izlaz iz neimaštine u sredini u kojoj su prilike za napredovanje i školovanje bile iznimno mršave. Neko se vrijeme bavio mišlju da postane budistički redovnik, čak je određeni period živio u samostanu, no zaključio je da takav život ipak nije za njega. Valjda je premalo adrenalina u njemu.

Nakon toga, sve do 1992. godine, radio je kao kuhar u baznom logoru, a dvije godine kasnije napravio je ono što mu je promijenilo život: prvi se put popeo na Everest. Sljedeća više od tri desetljeća ispisao je neke od najvažnijih stranica povijesti alpinizma te je iskusio sve mijene toga sporta, od nekadašnjeg spavanja u malim šatorima do današnjih luksuznih nastambi s grijanjem i drugim pogodnostima za bogate turiste.

Radio je baš sve

Ono što Ritu izdvaja od drugih jesu njegova snaga i liderske sposobnosti, ali iznad svega poznavanje terena, klime i svih opasnosti koje krije Everest. A imao je prilike sve to upoznati jer je radio sve zamislive poslove, od učvršćivanja sajli kroz ledopad Khumbu, preko postavljanja visinskih logora i nošenja opreme, do vođenja alpinista na vrh. Zato i jest jedna od najpoštovanijih figura u himalajskom alpinizmu.

I možda mu još nije došao kraj, premda je najavio da bi mu ovo mogao biti zadnji uspon. Naravno da je fizički u iznimnoj formi, inače se ne bi uspio popeti na vrh u 56. godini. U jednom od intervjua kazao je da bi se nakon umirovljenja od posla vodiča sigurno zadržao na planinama, ali ne više kao vođa tima, već možda kao upravitelj u baznom logoru. Isto tako, najavio je manje zahtjevne oblike pustolovina. A s obzirom na ugled, očekuje se da će dati svoj doprinos u poboljšanju uvjeta u kojima Šerpe žive i rade, pa i u tome da im se napokon prizna sve što daju alpinizmu. Još 2018. godine pobunio se protiv ignoriranja Šerpa jer im je nepalska vlada čak uskraćivala medicinsku skrb.

Kraljica planina iz obitelji uzgajivača jakova

Put Lhakpe Šerpe do vrhova i općenito kroz život bio je još teži, ali time i poticajniji za one koji su je slijedili, i među Šerpama i izvan te zajednice. Kao jedno od 11-ero djece u obitelji uzgajivača jakova, dogurala je do titule prve Nepalke koja se uspješno popela na Everest i spustila s njega, potvrdivši sada svoj svjetski rekord s 11 uspona. Proslavila se time i u svijetu, ušavši 2016. godine na BBC-jev popis 100 najutjecajnijih i najinspirativnijih žena svijeta te zasluživši nadimak Kraljica planina.

Za penjanje se počela zanimati još kao dijete, prateći oca koji je radio kao nosač u ekspedicijama u provinciji Makalu u nepalskoj Himalaji. Kako i ne bi kad je odrasla uz petu najvišu planinu svijeta, Makalu (8485 metara), a iz sela je mogla vidjeti Everest. Majka se neuspješno borila protiv kćerine sklonosti penjanju, smatrajući da će postati previše muškobanjasta i da se nikad neće uspjeti udati. No strast prema planinama pokazala se jačom i od krutih društvenih normi u kraju u kojem je odrastala, u zemlji u kojoj je školovanje bilo dozvoljeno samo dječacima, a mala Lhakpa morala je nositi mlađeg brata puna dva kilometra do škole. Čak ne zna ni kad je točno rođena jer nikad nije imala rodni list.

Stvari su se pogoršale krajem devedesetih, kad je nakon usputne veze u Katmanduu rodila sina Nimua, što je u takvoj sredini ogromna sramota.

A onda je došla 2000. godina, u kojoj se Lhakpa obratila kćeri tadašnjeg premijera Nepala i zamolila je za financiranje prve nepalske potpuno ženske ekspedicije na Everest. Sedmočlani tim, koji su nazvale Kćeri Everesta, krenuo je u osvajanje i Lhakpa je na koncu bila ona koja se prva popela na vrh.

Udala se za Rumunja i preselila u SAD

Nakon tog prvog uspona u svibnju 2000. godine demantirala je majčine prognoze te na prijemu u čast uspjeha svoje ekspedicije upoznala muža Gheorghea Dijmărescua, Rumunja koji je izbjegao u SAD, i s njim se nakon udaje preselila u West Hartford u Connecticutu, gdje i danas, nakon razvoda, živi i vodi svoju vodičku tvrtku Cloudscape Climbing za područje Himalaje i tog dijela SAD-a. No to radi tek odnedavno. S obzirom na to da je u SAD došla bez ikakvog formalnog obrazovanja (i danas se muči s čitanjem), godinama je radila svakojake poslove da bi preživjela, od početnog rada s mužem u građevinarstvu, preko održavanja tuđih kuća, do mjesta prodavačice u lancima 7-Eleven i Whole Foods.

Lhakpina postignuća donijela su velike promjene u kulturi Šerpi, osobito kad je u pitanju položaj žena, a i postala je uzor drugim penjačicama širom svijeta, potičući ih da se bave alpinizmom.

'Osjećala sam kao da sam promijenila kulturu Šerpa, status naših žena i žena u Nepalu. Uživam biti u prirodi i želim podijeliti taj osjećaj sa svim ženama', rekla je svojedobno.

Nakon onog prvog uspona 2000. godine uslijedili su i drugi, a jednom joj je to pošlo za rukom u društvu sestre Ming Kipe i brata Mingme Gelua, čime su postali valjda prva ekspedicija u kojoj je bilo troje članova iste obitelji. Kako je radila s mužem, tako je i on skupljao trofeje te je do 2007. godine ona imala šest, a on devet uspona, od čega su to pet puta postigli zajedno. Svjedočila je i nekim strašnim scenama, poput velike nesreće u kojoj je pod ledom nestalo 16 ljudi ili razornog potresa 2015. godine, koji je u baznom logoru odnio 22 života, sve Nepalaca.

'Izgubila sam mnoge od svojih heroja, brojne bliske prijatelje', rekla je kasnije.

Kako je postala prava ikona ženskog alpinizma, 2024. godine dobila je i 'svoj' dokumentarac, izvrstan film redateljice Lucy Walker 'Planinska kraljica: usponi Lhakpe Šerpe' koji prati njezinu bogatu životnu priču, a dostupan je na Netflixu.

Obiteljsko zlostavljanje

Film govori i o mračnim dijelovima Lhakpina života, osobito problemima u braku. Već nakon rođenja prvog od troje djece, Dijmărescu je postao nasilan prema svojoj supruzi te je i fizički i verbalno maltretirao i nju i druge članove obitelji. Maltretiranje se nastavilo svih 12 godina braka, s više uistinu nasilnih epizoda kojima su svjedočili i novinari i medicinsko osoblje, a u jednom trenutku Lhakpa je svog sina Nimu preselila kod brata ne bi li ga poštedjela očevih ispada.

Jedan od najgorih incidenata dogodio se 2004. godine, za jedne od ekspedicija na Everest, kad je Dijmărescu tukao Lhakpu dok nije izgubila svijest, uz prijetnje drugim penjačima koji su objavili fotografije tog napada što se odvijao pred njihovim očima. To mu je samo do kraja srušilo reputaciju u penjačkoj zajednici, u kojoj je već bio ozloglašen zbog pumpanja cijena i varanja ljudi oko nabavki zaliha.

Pokušao je izgladiti stvari 2011. godine, kad mu je dijagnosticiran sarkom i kad je zapao u financijske teškoće, ali braku više nije bilo spasa. Tada su jako teško živjeli, a kad je 2012. Lhakpa rekla mužu da ne može koristiti bonove socijalne pomoći za kupovinu alkohola, pretukao ju je tako da je završila na hitnoj. Socijalni radnik u bolnici uspio je uvjeriti veliku penjačicu da pronađe spas u lokalnom skloništu s kćerima. Unatoč muževim prijetnjama da će ih sve pobiti, odbila se vratiti, radila štošta da bi prehranila obitelj i tri godine kasnije brak je konačno raskinut, uz puno Lhakpino skrbništvo nad djecom. Dijmărescu je četiri godine nakon razvoda, 2020., umro od raka.

Rutinski trening

Ono što je u njezinoj penjačkoj karijeri fascinantno jest činjenica da se na Everest penje s daleko manje priprema od onoga što se obično očekuje od takve razine alpinista. U filmu možemo vidjeti Lhakpu kako održava kondiciju hodanjem po planinama u Connecticutu, no one su svjetlosnim godinama udaljene od uvjeta na Himalaji. Osim toga, uz te izlete nastavlja raditi zbog čiste potrebe.

Dapače, još i nakon desetog uspona čistila je po kućama, a onda i prala posuđe u Whole Foodsu, jer je ženskim ekspedicijama jako teško naći sponzore i nakon penjanja morala se okrenuti čistom preživljavanju.

Danas su stvari ipak nešto bolje, dijelom zahvaljujući i filmu. No sve zasluge za to idu samo Lhakpi, ženi koja se od neškolovane djevojčice u Nepalu, preko žrtve bračnog nasilja, do fizičkih poslova kojima je prehranila djecu i omogućila im obrazovanje, vinula do najviše točke na Zemlji. No čak i da nije, sve što je preživjela i sve to samopouzdanje koje je probudila u ženama – ravno je Everestu.