Francuski reprezentativac Rayan Cherki umnogome je sve ono što bismo teško povezali s Guardiolom. Doveden je u Manchester City kao zamjena za Kevina de Bruynea i nedvojbeno dokazao da je fantastičan talent, ali istodobno je u nekoliko navrata pokazao štošta nesvojstvenog suvremenom nogometu, stoga bismo prije rekli da pripada nekim romantičnijim vremenima toga sporta.

Prvo je užario društvene mreže egzibicijom koju je izveo u finalu Carabao Cupa protiv Arsenala. Kao da je na laganom treningu, a ne u dvoboju koji je pandan superkupu u drugim zemljama i u kojem je osvojio svoj dosad jedini klupski trofej, u jednom je trenutku loptu štopao prsima, a onda nastavio tehnicirati jednom pa drugom nogom prije nego je uposlio suigrača. Guardiola je vrtio glavom, da bi ga na koncu zagrlio više kao neposlušnog dječaka. Komentatori su ga optužili da je arogantan, da ponižava protivnike i narušava dignitet natjecanja, ali malo je tko ostao ravnodušan na razigranost ovog 22-godišnjaka koji je u cijeloj toj utakmici pokazao uistinu nesvakidašnju sposobnost kontrole lopte kojom je izluđivao Topnike. No nekako su svi zapamtili samo ovu igrariju, baš kako i priliči trenucima koji nogomet čine lijepim.

A onda je predvodio City u velikoj pobjedi 3:0 protiv Chelseaja i ponovo oživio snove o stizanju Arsenala i tituli. S dvije nezemaljske asistencije u samo šest minuta drugog poluvremena – kako je napisao komentator The Athletica – odradio je svoj zadatak i ispunio kvotu efikasnosti te je zabava mogla početi. Marc Cucurella je bezuspješno trčkarao oko njega, Guardiola vjerojatno nije bio najsretniji, a Cherki se igrao. I kako mu išta prigovoriti kad tako uvjerljivo pobijedi ljute suparnike?

Prema svemu što pokazuje, Cityjeva desetka radi sve ne bi li se – uz iznimnu efikasnost i korist za momčad – još i zabavio. Ponekad i na užas trenera. Dodat će prekriženim nogama, žonglirati usred utakmice ili nakon što je zamijenjen sjesti na klupu u dresu svog prijatelja iz Liverpoola Huga Etikitea. Ili driblati i kad se čini da ima savršenu priliku za centaršut, ali on čeka bolju. Ali ono što pruža omogućava mu takve egzibicije, a ruke i noge kao da su mu odriješene. I čini se kao da je to baš ono što je nedostajalo Cityju ove sezone, pa je klub zato i došao nadomak Arsenalu. Prije međusobnog susreta zaostaje šest bodova, ali s utakmicom manje.

Pep: On ima nešto posebno

Kolikogod pojedini kadrovi pokazivali Guardiolu kako vrti glavom na Cherkijeve nestašluke i kolikogod njegovi potezi naizgled išli protivno trenerovim uputama, veliki Pep hvali svog igrača.

'Rayan ima nešto posebno. Kažem mu – dodaj desno, a on doda lijevo Guehiju, kojeg nisam ni vidio sa svog mjesta', govorio je nakon razbijanja Chelseaja, očito shvativši da mu je u ovom trenutku važnije od poslušnosti imati nekoga tko u svojoj prvoj sezoni u Premiershipu već bilježi deset asistencija kao prvi takav igrač u posljednjih deset godina. A ovo mu je trebala biti sezona prilagodbe.

'On je pomalo slobodna duša. Trener sam koji voli imati kontrolu, svi to znamo. Zato mi je ponekad teško gledati ga s aut linije, ponekad mi se čini da će mi srce puknuti. Dobije loptu, počne s trikovima i instinktivno bih mu viknuo: 'Rayan, molim te, igraj jednostavno.' Ali da sam ga zaustavio protiv Chelseaja, uništio bih ga kao igrača. Želim mu dopustiti da izrazi svoj nevjerojatni talent i moramo bolje igrati u pozadini da bi on mogao dobivati više lopti', rekao je Guardiola na presici nakon te utakmice.

Sve to dio je priče o Cherkijevu dolasku u Manchester i mnogo se upitnika pojavljivalo zbog toga te sumnji kako će se prilagoditi nečem tako čvrstom kao što je Guardiolin sustav. Sada je jasno da su pogodili. Može se pisati kilometre tekstova o opisanim egzibicijama, ali Cherki itekako sudjeluje u momčadskoj igri i dio je stalnog presinga na kojem Pep inzistira.

'Nogomet sam naučio igrati na ulicama'

A Cherki je igrač kojeg je prekrasno gledati još otkako je bio dječak. Ponekad se igra živcima svojih navijača, ponekad je tempirana bomba za vlastitu momčad, ali kad ste u prilici gledati ga bez navijačkih naslaga, on donosi samo radost.

'Nogomet sam naučio igrati na ulicama, u svom naselju, na betonu. To što radim je prirodno, to je moj DNK i nikad se neću promijeniti', rekao je sam Cherki prošle godine, kad je iz Lyona za 30 milijuna funti prelazio u City, nakon što mu je propao transfer u Liverpool. I tako se ponaša otkako je došao u Englesku, na radost publike.

I suigrača. Kolega iz reprezentacije Kylian Mbappe smatra ga 'darom' za nogomet, a za kapetana Cityja Bernarda Silvu on je 'poseban talent'.

Ima, međutim, i drugih mišljenja. Legendarni Christophe Dugarry zamjera mu što stane kad izgubi loptu ili što svaki dodir s njom mora pretvoriti u predstavu.

'On je igrač kojem treba stalnosti i napretka. Tek se treba pokazati i dokazati. On nije Zidane', rekao je nedavno Francuz, osvajač Svjetskog prvenstva 1998. godine.

Uspoređuju ga s Ronaldinhom

Nije daleko ni Cherkijev suigrač iz Lyona, golman Remy Riou, za kojeg je mladi playmaker previše sklon kompliciranju, što ga odvaja od igrača s kojima ga ponekad uspoređuju, Ronaldinha.

'Rayan može napraviti nevjerojatne stvari, osim što ih radi previše. Predribla tri ili četiri igrača, oslobodi prostor i kad svi čekaju dodavanje, on odluči napraviti nešto drugo', kaže Riou za bivšeg kolegu.

No sada – uz svu zabavu koju si priušti na terenu – imamo Cherkija koji je postao ključni igrač Cityja te se sasvim uklopio u novu sredinu. A onda je i Guardiola sretan.

'Njegova radna etika je nevjerojatna, znajući da nema brzinu i sposobnost pritiska. Sve što tražim je da se trudi najbolje što može', kazao je nedavno katalonski stručnjak o igraču kojem Sofascore za ovu sezonu daje ocjenu 7,33.

Bio je takav i u Lyonu, gradu u kojem je rođen u braku roditelja alžirskih (i ponešto talijanskih) korijena. Istinski je proizvod Lyonove akademije, u koju je došao kao sedmogodišnjak, a već s 15 godina počeo je nastupati za njihovu B momčad, da bi prvi profesionalni ugovor s Olympiqueom potpisao čim je postao punoljetan 2022. godine. Međutim još prije toga znao je zaigrati za prvu momčad.

Recimo, nakon što je zablistao u juniorskoj Ligi prvaka 2019./20., sa samo 16 godina zaigrao je u svojoj prvoj seniorskoj europskoj utakmici u grupnoj fazi Lige prvaka protiv Zenita. Dapače, u istoj sezoni postao je najmlađi strijelac u povijesti Lyona, u pobjedi protiv nižerazrednog Bourg-en-Bressea u francuskom kupu. A onda još sudjelovao u sva četiri gola u kup pobjedi protiv daleko renomiranijeg protivnika, Nantesa, te zavrijedio titulu najmlađeg igrača koji je zaigrao u polufinalu Lige prvaka, u porazu od Bayerna.

Rastao je do najvažnijeg igrača Lyona, posebno u posljednjoj sezoni prije odlaska, najviše pokazujući kao graditelj igre. Prošlu sezonu završio je kao prvi asistent francuske lige, ali i najbolji u toj kategoriji u Europskoj ligi, u kojoj je njegov klub dogurao do četvrtfinala. I onda je došla prodaja u Manchester City, a pisalo se o odšteti od 36,5 milijuna eura, uz moguće bonuse od šest milijuna i 15 posto, koliko bi Lyon dobio od budućih transfera. Za potencijalno jednu od najvećih zvijezda i današnje standarde daleko je to od rekordnih iznosa. Ali je dosad već opravdao svaki uloženi euro.

Slijedi mu Svjetsko prvenstvo

I na predstojećem Svjetskom prvenstvu mogao bi pojačati svoj ugled u francuskoj reprezentaciji, za koju je dosad imao samo šest nastupa, uz jedan gol. Tamo je konkurencija strašna, ali bila je i kad je dolazio u Manchester City. Bude li igrao, sigurno će i na toj sceni uveseljavati publiku onako kako samo on zna. Ili, njegovim riječima:

'Ja sam netko tko donosi užitak, tko pokušava napraviti divne stvari loptom, a istovremeno ostati efikasan.'