Angelos Basinas centrirao je iz kornera u 57. minuti, a Angelos Charisteas nadskočio je Jorgea Andradea kao da je junior i glavom zakucao loptu u gol.

Portugalci su se u čudu gledali oko sebe, krivili jedni druge, a Grci slavili gol koji će im pola sata kasnije donijeti najnevjerojatniju titulu u povijesti nogometa. Grčka, totalni autsajder na Euru 2004. godine, igrala je defanzivni nogomet i proglašena je kasnije, potpuno pogrešno, najnezasluženijim prvakom nečega ikad i ostala zapisana kao ‘slučajni’ prvak Europe.

Nitko slučajno na jednom Euru dvaput ne pobijedi domaćina na otvaranju, a u nokaut fazi u četvrtfinalu sruši aktualnog prvaka Francusku, u polufinalu tada zastrašujuću Češku i u finalu tog istog domaćina. Tri najjača protivnika, triput po 1:0 i triput na isti način? Sigurno ne ‘slučajno’ i sigurno ne ‘nezasluženo’.

Na vrhuncu

Grčki sport bio je, činilo se, na vrhuncu. Atena je tog ljeta bila domaćin Olimpijskih igara, a slavljenička atmosfera s Eura iz Portugala prelila se i na ulice grčke metropole. Nadali su se Grci da će uspjesi nakon toga dolaziti sami od sebe, ali to se nije dogodilo.

Grčki nogomet sustavno je propadao baš kao i sva borilišta izgrađena za Olimpijske igre. Od te 2004. bili su samo na jednom Svjetskom prvenstvu i to 2014. godine. Na Euru 2008. su kao branitelji naslova ispali u skupini, a 2012. u četvrtfinalu. To je bilo to što se tiče Eura.

Užasna ekonomska situacija, praktički bankrot države, logično se odrazio i na sport, a osobito nogomet kojemu je novac najpotrebniji. Manji klubovi propadali su jedan za drugim, a s njima i lokalne škole i akademije. Preživljavali su samo oni najveći u kojima su grčki milijunaši nedostatak talenta nadomještali kupovinom (skupih) stranaca.

Godinu za godinom, renking grčke reprezentacije je bio sve slabiji, a grčka Super liga postala je najstarija liga u Europi s prosječnom starošću momčadi od 28.5 godina. Istovremeno, prve momčadi imale su najmanji postotak vlastitih igrača u kadru; tek 7.5 posto.

U svom tom kaosu, sasvim slučajno, Grčka je ubola zlatnu generaciju. Predvode je bizarno dobri klinci Charalampos Kostoulas (19) i Konstantinos Karetsas (18), a tu su u i nešto stariji Christos Tzolis (24), Giannis Konstantelias (23), Konstantinos Koulierakis (22), Konstantinos Tzolakis (23) te vrlo iskusni Vangelis Pavlidis (27).

Dortmund je ovog ljeta Karetsasa i Konstanteliasa, koji se nažalost teško ozlijedio, platio ukupno 60 milijuna eura. Arsenal je Bruggeu za Tzolisa platio 40 milijuna i to se već čini kao ‘kikiriki’ s obzirom na kvalitetu koju je dobio. Brighton je lani kupio Kostoulasa za 35 milijuna eura, Hull je ovog ljeta uzeo golmana Tzolisa za 23…

Petorica grčkih igrača prodani su ovog ljeta za 135 milijuna eura, osam više nego svi srpski igrači koje su sinoć u Ligi nacija u Beogradu pobijedili 2:1.

Produkti stranih škola

I dok su neki od njih, poput Tzolisa, Konstanteliasa ili Kostoulasa bili produkti domaćih škola (uglavnom PAOK-ove), Karetsas i Pavlidis su produkti stranih akademija.

Praktički ni krivi ni dužni, zahvaljujući investicijama PAOK-a i Olympiakosa u svoje akademije, Grci su u ruke dobili strašnu reprezentaciju, koja je vratila svoju zemlju na nogometnu mapu. No, ovaj put Grčka ne želi ponoviti grešku iz 2004. i nadati se da će uspjeh doći, ili se nastaviti, sam od sebe.

Grčki nogometni savez kladi se na jednu riječ - Angennisi. To na grčkom znači ‘preporod’ i upravo to Grčka želi napraviti od svojeg nogometa. A inspiraciju je našla, vjerovali ili ne, u epskoj Bitki kod Termopilskog klanca.

Da ne idemo previše u povijest, a možete pogledati film ‘300’ na tu temu, riječ je o bitki u kojoj je oko 7000 Grka godine 480. pr. Kr. kod Termopilskog klanca, uskog prolaza, dočekalo 20-ak puta brojniju perzijsku vojsku.

Kad je shvatio da šanse nema i da će svi biti pobijeni, spartanski vojskoviđa Leonida je veći dio vojske poslao kući i sa svojih 300 Spartanaca stao pred Termopilski klanac. Sedam dana su hrabri Spartanci odolijevali Perzijancima, pobili su skoro 40.000 Kserksovih vojnika i na kraju junački pali.

Iako je Leonida izgubio, duh njegovih ratnika upravo je ono što je grčki nogometni savez prije par godina uvrstio u službeni program nogometnog razvoja.

Ubojitost, timski duh, kreativnost, zajedništvo, iskorištavanje vlastitih prednosti. To su elementarni principi Angennisija koji želi potpuno promijeniti način rada u svim nogometnim školama u zemlji.

Totalni zaokret

Ključna osoba je Konstantinos Vrakas, voditelj projekta Agennisi, koji je za Athletic odlično objasnio kako od Grčke želi napraviti velesilu.

‘Mi Grci smo uvijek bili talentirani, ali morali smo promijeniti način na koji vidimo nogomet. Momčad iz 2004. briljirala je taktičkom disciplinom, ali mislim da to više nije dovoljno. Mijenjamo filozofiju nogometa od dječjih uzrasta do juniora. Želimo da igrači pokazuju i razvijaju svoj talent, da pišu svoje priče’, rekao je Vrakas i dodao:

‘Želimo našim igračima vratiti ulični štih, želimo da budu kreativni i da se ne boje igrati jedan na jedan. Izbornik Otto Rehhagel je 2004. jako dobro razumio našu kulturu i našu povijest. Gledamo li u antičku povijesti, mi Grci smo najjači kad se zajedno držimo, kad pomažemo jedni drugima.

To je naš identitet, ali nogomet se u međuvremenu promijenio. Upao je u neke taktičke okvire iz kojih se teško izlazi. Mi želimo zadržati naš ratnički duh, držati se taktike kao Leonida, ali istovremeno i pokazati naš talent, a ne ga gušiti. Ako ćemo se držati našeg plana, za deset godinama bit ćemo u europskom vrhu. Možda zvuči ambiciozno, ali mi u to vjerujemo’.

Grci su prvo u okolici Atene izgradili ogromni nacionalni nogometni centar, a onda su se bacili na restrukturiranje samih nogometnih škola, jer ne žele da se razvoj igrača temelji samo na akademijama najvećih klubova. Taj projekt vodi Giannis Samaras, koji je iz temelja mijenja način kako se u Grčkoj uči nogomet.

Djeca moraju uživati u nogometu

Grčki nogomet podijeljen je na 52 lokalna saveza i deset regija, a u svakoj od njih postoji mala nacionalna nogometna škola koju vodi trener kojeg je postavio savez.

‘Djeca danas igraju nogomet samo da bi pobjeđivala, na rezultat. To je pogrešno. Želimo da djeca uživaju u igri, da budu kreativni, da igraju s osmijehom. Lako za rezultat, to će kasnije’, kaže Samaras koji je preko saveza uvodi pravila za nogometne akademije.

Djeca do osam godina igrat će nogomet tri-na-tri i imat će potpunu slobodu u igri. Uzrasti do deset godina igrat će klasičnih pet-na-pet u kojima će fokus biti na pas igri. Uzrasti U-13 igrat će osam-na-osam s kombinacijom obavezne i neobavezne igre, a još se razmatra plan da li da djeca u U-14 i U-15 uzrastu igraju devet-na-devet ili klasični ‘veliki’ nogomet.

Filozofija se želi promijeniti i na višim razinama. Samaras smatra kako najveći grčki klubovi moraju početi više vjerovati domaćim igračima, a ne puniti rostere strancima upitne kvalitete. Njima još ne mogu postavljati pravila, ali počeli su u nižim ligama. Tako od prošle sezone klubovi u trećoj ligi i niže moraju imati minimalno dva U-18 igrača u početnoj postavi i još dva na klupi.

S preko 70 klubova u nižim ligama, oko 300 mladih igrača dobilo je priliku igrati seniorski nogomet, a veliki klubovi su svoje klince počeli slati u niže lige kako bi se tamo razvijali.

U grčkom kupu svi klubovi obavezni su imati barem jednog vlastitog U-21 igrača na terenu čitavu utakmicu, a ideja saveza je da to pravilo prihvate i prve dvije lige u svojim prvenstvima.

Scena za pamćenje

Nevjerojatan trenutak dogodio se kad je grčki nogometni savez predstavio Angennisi svima vezanim uz nogomet. Na predstavljanju su bili i svi grčki reprezentativci. Kad je Samaras završio predavanje, 18-godišnji Konstantinos Karetsas je ustao i zapljeskao.

On je dijete grčkih roditelja rođen u Belgiji, u Genku. Prošao je Genkovu školu, jednu od najboljih na svijetu, i jako dobro zna koliko je zdravi, vizionarski projekt bitan za razvoj igrača.

Karetsas je danas jedna od najvećih europskih mladih zvijezda. A, kao što smo rekli, ima ih još i jednostavno su - briljantni.

Grčka ne želi da Karetsas i njegovi vršnjaci budu slučajnost. Žele da u budućnosti postanu pravilo, da budu sila koja će izaći iz grčkih, a ne belgijskih i njemačkih škola. Da budu prepoznatljivi - neustrašivi, kreativni i ubojiti.

Kao Leonida i njegovih 300 ratnika.