Darbo je Dinamovom vodstvu prodao priču kako je bivši igrač Wigana. Dokaz su bile slike njega u Wiganovom dresu pored neke garaže i dva novinska članka. Nogometni opsjenar je uspio i potpisao je ugovor (zbog neisplaćivanja kojega je kasnije prijetio da će Dinamo tužiti Uefi) na tri godine, no prvih šest mjeseci bilo je dovoljno da u Dinamu shvate kako on nije potencijal za prvi sastav.

U prosincu je dobio raskid ugovora i nastavio je tražiti.

Tijekom ljeta je opet objavljivao kako je novi član talijanskog drugoligaša Crotonea. Slikao se s dresom, sve objavljivao uz puno 'smajlića' i šest dana kasnije objavio potresnu priču.

'Odlazim iz ovog primitivnog grada. Sinoć me napalo sedam ljudi od kojih su trojica imali noževe. Zaprijetili su mi da ne žele vidjeti crnce u svom gradu, a kamoli u klubu. Vraćam se kući, želim biti blizu obitelji,' rekao je švedskom novinaru Darbo i otišao na posudbu u Tenerife.

Tamo je, tvrdi, privukao pažnju trenera Levantea koji su ga doveli (Crotone nije radio niti namjanje probleme) u klub iz Valencije i priključili ga U23 sastavu s kojim je krenuo u pripreme za novu sezonu. Opet isti švedski novinar objavio je:

'Istina je, potpisali smo Darboa jer u njemu vidimo perspektivu za prvi sastav. Iznimno je brz i uz puno rada može daleko dogurati,' citirana je izjava trenera Levanteova B sastava Josea Gomeza.

I od tada o Darbou nema niti jednog pisanog traga... Na (istina nepotpunom) popisu B momčadi Levantea ga nema, nema više ni članaka, objava. Samo jedan video s njegovim prodorima po desnom krilu, ali nigdje se ne vidi lice igrača s brojem 15. Kod Darboa je sve relativno... Vjerujete mu ako želite, a on će dati sve da iz toga izvuče neku korist. Ako ne, nema problema. Tražit će dalje...