Dinamo je u srijedu u Bukureštu odigrao skromnu utakmicu protiv izraelskog Hapoela Beer Sheve, pa je shodno tome i rezultat bio skroman. Tek 0:0. I sve to samo je nastavak lošijih Dinamovih izadnja u posljednjim utakmicama, zbog čega su se Modri i njihov trener Mario Kovačević našli pod kritikama
Jedan od onih koji ne 'štede' nikoga jest i bivši Dinamov trener, danas 81-godišnji Ilija Lončarević.
'Možda će to zvučati čudno, ali dojam mi je bio znatno bolji nego što ga Dinamo ostavlja u posljednje vrijeme. Poglavito zbog dobrog ulaska u utakmicu i iskazane energije. Međutim, vrlo brzo se počelo griješiti, bilo je previše neforsiranih pogrešaka, koje nogomet u europskim natjecanjima jednostavno ne trpi. Toga je, kako je utakmica odmicala, bilo sve više i više, igrači se nisu snalazili u nekim situacijama, očito je da nemaju samopouzdanja, gubili su olako lopte, nisu uspjeli spojiti nekoliko dodavanja i Dinamo je na planu igre patio. I to protiv momčadi koja kvalitativno nije ništa posebno, o čemu govori i podatak da izraelski prvak nije svoju igračku dominaciju pretvorio u ozbiljne prilike', rekao je Lončarević za Sportske novosti i nastavio:
'I opet ću ponoviti ono što sam rekao i nakon dvoboja s Vikingom: Dinamo ima bolje pojedince, ali ima i slabiju momčad od Hapoela! Vidjelo se da gotovo sve zahtjeve u igri Hapoel momčadski izvršava, osim završnice, jer za to je potrebna pojedinačna klasa. A Dinamo još uvijek 'šepa' na momčadskom planu, sve je prepušteno pojedinačnoj inspiraciji i onda nastaju veliki problemi'.
vezane vijesti
Stvaranje momčadi od dobrih pojedinaca posao je trenera?
Naravno, pa nego čiji bi to posao trebao biti! To nije nimalo prijeporno i Mario Kovačević mora podnijeti odgovornost za to. Kad sam prije više od godinu dana rekao da ne može svatko biti trener Dinama, nisam ni slučajno pomislio podcjenjivati Kovačevića, ali sam govorio na temelju iskustva, zanimalo me je li Kovačević svjestan što mora napraviti u Dinamu. I pokazuje se da sam bio u pravu, imam dovoljno iskustva da bih to procijenio. Dinamo, dakle, nije momčad, to je posljednji put u Maksimiru napravio Nenad Bjelica u svojoj prvoj godini u prvom mandatu.
Može li Kovačević vratiti pozitivu i stvoriti momčad?
'Nakon utakmice u Osijeku bilo je jasno da će drugu krizu biti teško riješiti na način kojim se riješila prošlojesenska kriza. Ovaj put teško da to igrači mogu sami napraviti, jer se previše toga dogodilo i nataložilo u ovih godinu dana. Jedan od velikih Kovačevićevih problema svakako je u spoznaji da je praktički izabrao svoju udarnu postavu, iako razlika između većine igrača u svlačionici nije baš takva da bi se moglo jasno odrediti tko je standardni, a tko je pričuva. Time si je napravio medvjeđu uslugu, jer samo bi, primjerice, Beljo i Mišić, morali biti nedodirljivi, ali svi ostali igrači trebali bi se boriti za mjesto u sastavu. Ta je standardizacija dovela do toga da su igrači, koji su stalno u drugom planu, neraspoloženi i daleko od svojih objektivnih mogućnosti. Nije problem u tom što je netko gdjekad pričuva, ali problem nastaje kad igrač shvati da će stalno biti pričuva, neovisno o tome što pokazuje na treninzima i utakmicama kad dobije priliku. A nezadovoljstvo je posebno izraženo kad se ni ne dobije ta prilika.
Lončarević je posebno izdvojio jedan uočeni problem u igri:
Dinamova momčad nema osnovne automatizme u igri, ni kod osvojene, niti kod izgubljene lopte, kao ni temeljne postulate postavljanja u defenzivnom dijelu igre. A to bi svaki igrač morao imati i znati kad ga se probudi u pola noći! I opipljivi je problem premala aktivnost igrača u trenucima kad imaju loptu, premalo je otkrivanja i nuđenja u praznom prostoru. A tako se statično ne može igrati u Europi, to je definitivno.
Kako, dakle, riješiti očitu Dinamovu krizu?
Postavljanjem zahtjeva i ispunjavanjem tih zahtjeva. To zvuči vrlo jednostavno, međutim na tome treba svakodnevno raditi na treninzima. Dinamovi su igrači još uvijek najbolji u SHNL-u i od njih treba stvoriti momčad. A momčad se stvara na temelju jasnih i kristalno čistih zahtjeva. Nema ih mnogo, po četiri-pet i u obrambenom i u napadačkom dijelu igre, ali moraju se ti zahtjevi usvojiti i ispoštivati. I tko to ne može ispoštivati, ne može ni igrati! Kvalitetni trening zrcalo je svega, na treninzima se ulazi ili ispada iz momčadi, to bi trebalo biti pravilo. A ne to što netko nosi na leđima 'devetku', netko 'desetku', ili 'peticu'. Jedino je mjerilo trening, ono što igrači pokazuju na treningu.
