Prije desetak godina pikado je za većinu bio tek zabava iz pubova i zadimljenih dvorana, sport koji se prati usput. Danas puni dvorane, ruši televizijske rekorde i privlači publiku koja inače rijetko gleda sport. Kako je došlo do toga da pikado postane jedan od najgledanijih TV-sportova u Europi?

Ključ uspjeha pikada leži u činjenici da se natjecanja više ne doživljavaju samo kao sportski događaji, već kao pravi televizijski spektakli. Glazba, navijačke pjesme, kostimi, emocije i stalna interakcija s publikom pretvorili su mečeve u nešto između sporta i koncerta. Gledatelj nema osjećaj da prati tehnički zahtjevnu disciplinu, nego da je dio događaja.

Za razliku od mnogih sportova, pikado je jednostavan za praćenje. Pravila su jasna, rezultat se vidi odmah, a svaki hitac nosi težinu. Nema dugih pauza, nema čekanja – napetost je stalna, a svaki trenutak može promijeniti tijek meča.

Zvijezde koje su promijenile percepciju sporta

Veliku ulogu u popularnosti pikada imale su i njegove zvijezde. Legendarni Phil Taylor prvi je pokazao da pikado može imati globalne ikone, sportaše čija se dominacija prati godinama. Nakon njega došla je nova generacija, predvođena Michaelom van Gerwenom, igračem koji je agresivnim stilom i samopouzdanjem dodatno podigao razinu interesa.

Posljednjih godina publiku su osvojili i karizmatični igrači poput Gerwyna Pricea, čija energija i temperament dijele publiku, ali jamče emociju, kao i mladi fenomen Luke Littlera, koji je svojim godinama i mirnoćom pod reflektorima postao simbol nove ere.

Pikado je, zahvaljujući takvim osobnostima, prestao biti anoniman sport. Navija se za ljude, za karaktere, za priče – a to je ono što televizija i publika traže.

Televizija je znala što radi

Ogroman iskorak dogodio se kada su organizatori, predvođeni Professional Darts Corporation, shvatili da pikado treba prodavati kao priču, a ne samo kao natjecanje. Prijenosi su dinamični, kamere su stalno blizu igrača, a režija hvata svaki pogled, gestu i reakciju.

Gledatelj vidi igrača u trenutku najvećeg pritiska – kada odlučuje hoće li pogoditi ili promašiti. Upravo ta bliskost stvara osjećaj napetosti i povezanosti koji mnogim drugim sportovima nedostaje.

Što publiku toliko privlači ovom sportu?

Pikado nudi ono što suvremeni gledatelj traži: brzu nagradu za pažnju. Mečevi nisu dugi, ritam je stalno visok, a rezultat se mijenja iz minute u minutu. Nema složenih taktika koje treba objašnjavati, nema dugih prekida – sve je jasno i odmah vidljivo.

Osim toga, pikado ruši stereotipe o sportašima. Igrači ne izgledaju nedodirljivo, nego blisko i “normalno”, što stvara dojam da je riječ o sportu u kojem se svatko može pronaći. Publika se lakše poistovjećuje s igračima, a upravo ta identifikacija stvara vjernost.

Zašto pikado osvaja i hrvatsku publiku?

Rast interesa za pikado u Hrvatskoj posljednjih godina nije došao slučajno. Uz sve češće televizijske prijenose velikih turnira, važnu ulogu imaju i sve zapaženiji nastupi hrvatskih igrača na međunarodnoj sceni. Prije svega, rezultati Borisa Krčmara značajno su pridonijeli popularizaciji sporta među domaćom publikom.

Krčmar je nastupima na velikim PDC turnirima i Svjetskom prvenstvu pokazao da Hrvatska može imati relevantnog predstavnika u sportu koji je donedavno bio izvan glavnog fokusa, a njegove pobjede protiv etabliranih imena dodatno su skrenule pozornost šire publike. Njegove pobjede protiv zvučnih imena i mirnoća pod pritiskom približili su pikado i gledateljima koji ga ranije nisu pratili redovito.

Osim Krčmara, hrvatski pikado posljednjih godina dobiva širu prepoznatljivost zahvaljujući igračima poput Romea Grbavca, Pere Ljubića, Danijela Ožbolta i ostalih, uglavnom mlađih natjecatelja koji se sve češće pojavljuju na europskim turnirima. Iako još bez velikih rezultata na najvišoj razini, njihova prisutnost stvara osjećaj kontinuiteta i razvoja scene.

Za domaću publiku dodatni je motiv upravo taj lokalni kut – lakše se poistovjetiti sa sportom u kojem postoji ‘naš’ igrač, netko čiji se put može pratiti iz turnira u turnir. Pikado se pritom savršeno uklapa u navike hrvatskih gledatelja: mečevi se gledaju navečer, često uz društvo, a sport se doživljava kao opuštena, ali natjecateljska zabava.

Upravo kombinacija međunarodnog spektakla i domaćih priča razlog je zbog kojeg pikado sve češće prelazi granicu ‘egzotičnog sporta’ i postaje sadržaj koji se prati redovito, iz tjedna u tjedan.

Fenomen koji nije došao slučajno

Pikado nije postao TV-hit preko noći. Riječ je o pažljivo građenom proizvodu u kojem su sport, zabava i televizija pronašli zajednički jezik. Karizmatične zvijezde, jasna pravila, stalna napetost i atmosfera koja podsjeća na veliki show učinili su ga sportom koji se gleda čak i kad gledatelj nema unaprijed odabranog favorita.

U vremenu kada je publiku sve teže zadržati pred ekranima, pikado je pronašao formulu koja funkcionira – i zato se s pravom ubraja među najveće televizijske sportske fenomene današnjice.