Kad je Real Madrid 1960. u Glasgowu pobijedio Eintracht 7:3 i osvojio svoj peti uzastopni trofej Kupa prvaka, među masom od 127.621 gledatelja na Hampden Parku bio je i mladi napadač lokalnog amaterskog kluba. Za višestruko talentiranog Alexandera Chapmana Fergusona, koji je između utakmica i treninga s Queen's Parkom radio u brodogradilištu i već tada bio njegov sindikalni predstavnik, ova je utakmica bila najveći doživljaj u njegovom dotadašnjem 18-godišnjem životu. S divljenjem je gledao očaravajuću igru madridskog kluba te golove Puskasa (4) i Di Stefana (3). Kasnije će reći: 'Tu utakmicu nikad neću zaboraviti. Neprestano su me prolazili trnci dok sam gledao.'

Sir Alex je kasnije imao više puta opjevane susrete s Real Madridom kao menadžer Manchester Uniteda. I 2000. i 2003. je gubio spektakularne dvoboje u četvrtfinalima Lige prvaka, a prije pet godina se obrušio na imidž Los Blancosa onako kako vjerojatno nitko (izuzevši Barcelonu) nikad nije. Komentirajući zanimanje Real Madrida za njegovog Cristiana Ronalda, izjavio je: 'Toj bandi ne bih prodao ni virus!'

Otkako je u Madridu njegov pajdaš Jose Mourinho, s kojim je toliko puta znao ispijati skupocjeni porto i ćaskati do kasno u noć, odnosi su znatno zatoplili. No ipak sudar Manchester Uniteda, kluba s izrazito ljevičarskim i imigrantskim korijenima, te kraljevskog Madrida, koji se još uvijek rutinski opisuje kao 'Francov klub', a vremenom je postao sinonim za nogometnu aristokraciju, još uvijek golica maštu svih onih koji u nogometu traže više od igre.

Međutim, malo tko je svjestan velikog povijesnog prijateljstva i bliskosti dvaju klubova, koji potječu iz ere kad su njihovi ključni ljudi bili Realov predsjednik Santiago Bernabeu Yeste i Unitedov podjednako legendarni menadžer sir Matt Busby

Real Madrid je u travnju 1957. izbacio United u polufinalu Kupa prvaka, ali Bernabeu je toliko bio impresioniran igrom i karakterom momčadi koju je Busby stvorio da mu je dao ponudu: 'Dođi u Madrid i dat ću ti raj na zemlji!' A Busby je, kao što svaki pravi navijač 'crvenih vragova' sigurno zna, na to odgovorio: 'Hvala, ali moj raj je Manchester.'

Ono što je došlo kasnije, ipak je manje poznato i tijekom desetljeća potisnuto u zaborav. Deset mjeseci poslije tog razgovora 'Busbyjeve bebe' izginule su u avionskoj nesreći u Münchenu, vraćajući se iz Beograda gdje su izbacile Crvenu zvezdu i izborile plasman u polufinale Kupa prvaka. Desetkovana i ožalošćena, Unitedova momčad zatim je izgubila od Milana, ali trofej je i te godine podignuo madridski klub. Santiago Bernabeu Realov je europski naslov 1958. posvetio Manchester Unitedu i čak je odlučio da se u njegovu korist odrekne trofeja, što su klupski čelnici i Busby odbili.

No Bernabeu je bio odlučan u namjeri da pomogne Busbyju koliko god može. Tolika je bila njegova želja i prijateljstvo da je za sezonu 1958/59. ponudio posuditi Unitedu Alfreda di Stefana, tada najboljeg igrača na svijetu: prema prijedlogu koji je i sam igrač prihvatio, dva bi kluba preuzela po pola iznosa njegove plaće. Međutim, Engleski nogometni savez blokirao je transfer, 'jer u to vrijeme se vrlo zaštitnički ponašao prema domaćim nogometašima i nije želio da Di Stefano zauzima mjesto engleskom igraču', otkrio je John Ludden u svojoj knjizi 'A Tale of Two Cities: Manchester and Madrid 1957-1968'.

Ali pomoć je realizirana na druge načine. Real Madrid prodavao je memorijalne zastavice posvećene Unitedu i nazvane 'Počasni prvaci', a sav prihod je prosljeđivao u Manchester. Ponudio je ozlijeđenima u nesreći i obiteljima poginulih besplatan oporavak u luksuznim španjolskim destinacijama, ali najviše je napravio serijom dobrotvornih prijateljskih utakmica.

Real Madrid odigrao je pet takvih s Manchester Unitedom u iduće tri godine, što je jako puno značilo Busbyjevom klubu.

'Tada smo postali nešto poput obitelji', rekao je legendarni menadžer. Njegov je prioritet tada bio opstanak u najvišoj engleskoj ligi, a ovi europski 'izleti' protiv najbolje momčadi na kontinentu održavali su osjećaj da su 'vragovi' još uvijek dio elite i da će se u nju, kad-tad vratiti – kao što i jesu 1968, kad su osvojili europski naslov, u polufinalu izbacivši baš Real Madrid. 'Ako je to morao biti netko drugi osim nas, onda ne mogu biti sretniji što je riječ baš o Manchester Unitedu', izjavio je Bernabeu.

Danas su opet ljuti suparnici u samom vrhu europskog nogometa, ali pitanje je bi li ovakvog Uniteda bilo da mu Real Madrid nije pomogao u oporavku poslije velike tragedije. A pomogao mu je vjerojatno više nego ijedan engleski klub.